- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,444
- Reakcije
- 83
- Bodovi
- 216
Kazivanja o Allahovim Vjerovjesnicima Kazivanje o Sadiku a.s. (Audio)
Kazivanja o Allahovim Vjerovjesnicima – SADIK, SADUK i ŠELUM a.s
Jedan od naroda koji je potpuno uništen spomenut je u suri jasin. Uzvišeni Allah dž.š. kaže:
I navedi im primjer stanovnika jednog grada kad su im došli poslanici, kad im mi poslasmo dvojicu ali ih oni porekoše, pa ih pojačasmo trećim i rekoše:
Mi smo vama poslani.
To naselje je Antakija na južnom dijelu današnje Turske. Vladar toga grada bio je Antijoh ibn antijoh koji je kao i njegov narod obožavao kipove.
Allah dž.š. im je poslao dva posalnika ali in oni porekoše. Ne povjerovaše im i u laž ih utjeraše, pa ih je Allah dž.š. uzvišeni pojačao i učvrstio u poslanstvu sa trećim, ti poslanici su: Sadik, Salih i Šelun.
Oni su ih pozivali vjerovanju u Allaha uzvišenog, jedinog Boga, obožavanju samo Njega i upozoravali na njegovu kaznu na oba svijeta ako pored Njega nastave da obožavaju kipove, ali se oni ne opametiše…
Tajanstvene ličnosti iz Kur'ana: Čovjek s kraja grada koji je opisan u suri Jasin
Prije smo govorili o trojici poslanika koji su bili poslani samo jednom mjestu, jednom naselju, pa je ljudima bilo i to malo, iako bi svaki pravedni sud bio više nego zadovoljan sa trojicom tako uglednih, poštenih i pametnih svjedoka. To jasno ukazuje na činjenicu da su ljudi skloni dvostrukim standardima, što je, u suštini, temeljni princip šejtanove škole, a kroz ovaj rad ćemo posebno vidjeti kako to dolazi do izražaja. Kada jednom mjestu dođu čak trojica najpoštenijih i najmoralnijih ljudi i stanu im govoriti o vjeri, svi ih proglašavaju ludim i dižu se protiv njih, spremni na sve, pa čak i da ih pobiju. Međutim, da su ti isti ljudi došli kao svjedoci u nekom sporu i da su im govorili samo o tom problemu, bez ikakvog spominjanja vjere, sigurno bi bili visoko cijenjeni, svi bi pokazivali na njih i možda bi ih proglasili počasnim građanima tog mjesta. Međutim, ako se samo usudi da ideju istinske vjere iznese ljudima na nekom javnom mjestu, doživjet će sudbinu čovjeka iz sure Jasin, odnosno, bit će nemilosrdno ubijen. Čudnog li čuda, zar je moguće da je čovjek spreman ubiti drugog čovjeka samo zato što ga otvoreno i iskreno poziva u dobro!?
Kur'an o čovjeku s kraja grada
Zanimljivo je da Uzvišeni Allah, Koji apsolutno sve najbolje zna i ništa mu nije skriveno, u Svom Govoru o osobi koju predstavlja svim stvorenjima, uopće ne navodi njeno puno ime i prezime. Za Allaha, s.v.t., je to potpuno sporedno i nebitno u odnosu na činjenicu da je taj čovjek požurio čak s kraja grada da dođe i pokuša pomoći trojici poslanika koji su poslani njegovom narodu. Sasvim je nevažno to što mi, ljudi, u svome govoru o nekome, prvo navodimo njegovo ime i prezime. Nekima će ovo možda čak i smetati i možda ovakav način pripovijedanja smatraju čak i propustom, ili, ne dao Allah, manjkavošću, jer oni ne mogu zamisliti da se tako govori o čovjeku koji je odigrao tako veliku ulogu, a da mu se ne spomene ime.
Međutim, ako samo malo razmislimo, vidjet ćemo da nam ovaj kur'anski princip uopće nije toliko stran i dalek, kako nam se na prvi pogled čini. Uzvišeni Allah kada govori o čovjeku iz sure Jasin, opisuje prije svega njegov trud, karakter, požrtvovanost i plemenitost, jer on je ostavio sve svoje obaveze, porodicu, imetak i sve što ima, samo da pokuša pomoći trojici poštenih i plemenitih ljudi za koje zna da govore istinu. ”Čovjek s kraja grada”, daleko je bolji opis nego njegovo pravo ime, Hubejb bin Musa (ili bin Israil) en-Nedždžar.
Uzvišeni kaže: I s kraj grada, žurno dođe jedan čovjek i reče: „O narode moj, slijedite one koji su poslani! Slijedite one koji od vas ne traže nagradu a na pravom su putu! Zašto da ne budem u ibadetu Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti!? Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega!? Ako Svemilosni hoće da me snađe kakvo zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti. Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!“ (Jasin, 20.-25.)
Kazivanja o Allahovim Vjerovjesnicima – SADIK, SADUK i ŠELUM a.s
Jedan od naroda koji je potpuno uništen spomenut je u suri jasin. Uzvišeni Allah dž.š. kaže:
I navedi im primjer stanovnika jednog grada kad su im došli poslanici, kad im mi poslasmo dvojicu ali ih oni porekoše, pa ih pojačasmo trećim i rekoše:
Mi smo vama poslani.
To naselje je Antakija na južnom dijelu današnje Turske. Vladar toga grada bio je Antijoh ibn antijoh koji je kao i njegov narod obožavao kipove.
Allah dž.š. im je poslao dva posalnika ali in oni porekoše. Ne povjerovaše im i u laž ih utjeraše, pa ih je Allah dž.š. uzvišeni pojačao i učvrstio u poslanstvu sa trećim, ti poslanici su: Sadik, Salih i Šelun.
Oni su ih pozivali vjerovanju u Allaha uzvišenog, jedinog Boga, obožavanju samo Njega i upozoravali na njegovu kaznu na oba svijeta ako pored Njega nastave da obožavaju kipove, ali se oni ne opametiše…
Tajanstvene ličnosti iz Kur'ana: Čovjek s kraja grada koji je opisan u suri Jasin
Prije smo govorili o trojici poslanika koji su bili poslani samo jednom mjestu, jednom naselju, pa je ljudima bilo i to malo, iako bi svaki pravedni sud bio više nego zadovoljan sa trojicom tako uglednih, poštenih i pametnih svjedoka. To jasno ukazuje na činjenicu da su ljudi skloni dvostrukim standardima, što je, u suštini, temeljni princip šejtanove škole, a kroz ovaj rad ćemo posebno vidjeti kako to dolazi do izražaja. Kada jednom mjestu dođu čak trojica najpoštenijih i najmoralnijih ljudi i stanu im govoriti o vjeri, svi ih proglašavaju ludim i dižu se protiv njih, spremni na sve, pa čak i da ih pobiju. Međutim, da su ti isti ljudi došli kao svjedoci u nekom sporu i da su im govorili samo o tom problemu, bez ikakvog spominjanja vjere, sigurno bi bili visoko cijenjeni, svi bi pokazivali na njih i možda bi ih proglasili počasnim građanima tog mjesta. Međutim, ako se samo usudi da ideju istinske vjere iznese ljudima na nekom javnom mjestu, doživjet će sudbinu čovjeka iz sure Jasin, odnosno, bit će nemilosrdno ubijen. Čudnog li čuda, zar je moguće da je čovjek spreman ubiti drugog čovjeka samo zato što ga otvoreno i iskreno poziva u dobro!?
Kur'an o čovjeku s kraja grada
Zanimljivo je da Uzvišeni Allah, Koji apsolutno sve najbolje zna i ništa mu nije skriveno, u Svom Govoru o osobi koju predstavlja svim stvorenjima, uopće ne navodi njeno puno ime i prezime. Za Allaha, s.v.t., je to potpuno sporedno i nebitno u odnosu na činjenicu da je taj čovjek požurio čak s kraja grada da dođe i pokuša pomoći trojici poslanika koji su poslani njegovom narodu. Sasvim je nevažno to što mi, ljudi, u svome govoru o nekome, prvo navodimo njegovo ime i prezime. Nekima će ovo možda čak i smetati i možda ovakav način pripovijedanja smatraju čak i propustom, ili, ne dao Allah, manjkavošću, jer oni ne mogu zamisliti da se tako govori o čovjeku koji je odigrao tako veliku ulogu, a da mu se ne spomene ime.
Međutim, ako samo malo razmislimo, vidjet ćemo da nam ovaj kur'anski princip uopće nije toliko stran i dalek, kako nam se na prvi pogled čini. Uzvišeni Allah kada govori o čovjeku iz sure Jasin, opisuje prije svega njegov trud, karakter, požrtvovanost i plemenitost, jer on je ostavio sve svoje obaveze, porodicu, imetak i sve što ima, samo da pokuša pomoći trojici poštenih i plemenitih ljudi za koje zna da govore istinu. ”Čovjek s kraja grada”, daleko je bolji opis nego njegovo pravo ime, Hubejb bin Musa (ili bin Israil) en-Nedždžar.
Uzvišeni kaže: I s kraj grada, žurno dođe jedan čovjek i reče: „O narode moj, slijedite one koji su poslani! Slijedite one koji od vas ne traže nagradu a na pravom su putu! Zašto da ne budem u ibadetu Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti!? Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega!? Ako Svemilosni hoće da me snađe kakvo zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti. Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!“ (Jasin, 20.-25.)
