- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,444
- Reakcije
- 83
- Bodovi
- 216
Kazivanja o Allahovim Vjerovjesnicima Kazivanje o Samuelu a.s. (Audio)
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Još od onih davnih vremena kada su se, nakon izlaska iz Egipta i lutanja pustinjom u trajanju od četrdeset godina, pod vodstvom Jošue ibn Nuna, naselili u Ken’anu, Israilćani su živjeli životom koji je, između ostalog, bio okarakterisan povremenim ratovima protiv mnogobožačkih naroda koji su živjeli u regionu. Israilćani kao jedini muslimani u regionu, bili su nosioci Allahove vjere i očuvanja njezine čistoće. Israelićani su bili u stalnoj obavezi džihada, borbe da Allahova Riječ bude gornja, da dobro, pravda i moral nadjačaju zlo, nepravdu i nemoral. Njihova ”ratna sreća” direktno je bila ovisna o čistoći i iskrenosti njihove vjere, pa bi oni u ratovima sa mnogobožačkim narodima pobjeđivali uvijek onda kada je njihova vjera bila jaka i, obratno, uvijek su ih stizale kušnje poraza kada bi njihova vjera oslabila.
Tako je bilo stoljećima.
Za svo to vrijeme njihova vodilja bio je Tevrat, Allahova Knjiga, koja je objavljena Musa a.s. Tevrat je bio objavljen na kamenim pločama zbog toga je Musa a.s. dao da se napravi drveni kovčeg ukrašen zlatom u kojem su se čuvale i nosile kamene ploče sa Tevratom. Taj Kovčeg je, bez obzira na to što je kasnije Tevrat bio prepisan na papir, ostao jedna od najvećih Allahovih svetinja, jer je bio obasut Njegovim bereketom i svetošću. Benu Israil su ga zvali Zavjetnim kovčegom. Čuvali su ga u posebnom Šatoru, koji je za njih ustvari bio Sveti Allahov Hram, a brigu o njemu su vodili svećenici.
Tako u jednom periodu funkciju vrhovnog svećenika Israilćana obavljao je čovjek poznat po imenu Helije. U to doba Šator je bio postavljen u mjestu Šilo i bilo je uobičajeno da ga tamo, u vrijeme određeno propisima Tevrata, hodočaste svi Israilćani. Helije je tako za vrijeme svoje dugogodišnje svećeničke službe imao prilike promatrati mnoge ljude kako vrše ibadete dragome Allahu u Njegovom svetištu i vidjeti najrazličitije stvari, ali mu je ponašanje jedne žene posebno zapalo za oko.
Ona je u skrušenom molitvenom položaju ostala izuzetno dugo, mnogo duže nego što je Helije ikada prije vidio. Glas joj se uopće nije čuo, samo se moglo primijetiti micanje njezinih usana koje je, moguće, bilo praćeno i blagim gibanjem tijela. Sve se to Heliju učini sumnjivim i on pomisli da je žena pijana. Vrhovni svećenik osjeti u sebi ljutnju zbog ”pijane” neznanke na tom svetom mjestu, pa je odluči opomenuti zbog toga. Međutim, kad joj se obrati, Helije vidje da to uopće nije pijanstvo već duboka molitva iz srca praćena velikom ljubavlju prema dragome Bogu. Plemenita vjernica se zvala Ana i došla je na to mjesto da bi se u osami pomolila dragom Allahu i uputila Mu dovu da joj podari sina. Ana je bila tužna zbog toga što nije mogla imati dijete i molila je dragoga Allaha da joj podari sina, zavjetovavši se da će ga, čim ga odbije od dojenja, predati da bude čitavog svog života na službi Šatoru. Dragi Allah je ispunio dove ove čestite vjernice, pa su ona i njezin muž uskoro bili blagoslovljeni rođenjem sina. Srećna majka mu je dala ime Samuel, a zanačenje imena je: Allah je uslišao moju dovu.
Čim dijete bi odbijeno od dojenja, Ana ga, ispunjavajući svoj zavjet, odnese u Šator i povjeri ga Heliju na čuvanje i odgoj. Zbog ovog čina Allah je nagradi sa još tri sina i dvije kćerke.
Tako je mladi Samuel a.s. od svoga rođenja bio pod posebnom pažnjom i zaštitom dragog Allaha i od najranijeg djetinjstva živio je u Svetištu pripremajući se da jednog dana postane svećenik. Međutim, dragi je Allah Svom čestitom i plemenitom robu Samuelu a.s. odredio mnogo značajniju ulogu od svećeničke, ulogu Njegovog vjerovjesnika.
Prva je Objava Samuelu a.s. spuštena jedne noći dok je spavao u Hramu. Iz sna ga je probudio glas koji ga je zvao po imenu. Pomislivši da ga to doziva njegov učitelj Helije, Samuel a.s. se odmah odazvao i požurio ka odaji velikog svećenika. U prvi mah Helije nije prepoznao bit Samuelovog a.s. doživljaja i samo mu je rekao da ga on nije zvao i poslao ga nazad na spavanje. Međutim, kako se to ponovilo iste noći još dva puta, Helije je konačno shvatio o čemu je riječ i uputio je savjet Samuelu a.s. da se, ako ponovo čuje isti poziv, na njeg’ odazove uz slavljenje i veličanje dragog Boga i zahvalu Njemu, te pažljivo sasluša sve ono što mu bude rečeno. Samuel a.s. je poslušao savjet svog učitelja i kad je ponovo iste noći čuo poziv odazvao mu se i primio svoju prvu Objavu, te ujedno čast, emanet i odgovornost statusa Allahovoga vjerovjesnika narodu Benu Israila.
Samuel a.s. se svim srcem trudio da dostavlja Riječ dragog Allaha Israilu, da im tumači Tevrat, predvodi ih, poučava, upućuje na pravi put i sudi im po Allahovom Zakonu, ali se i on, poput mnogih vjerovjesnika prije njega, mogao osvjedočiti u čudnu i prevrtljivu narav odabranog naroda koji je generalno bio na pravom putu, ali je isto tako povremeno pokazivao veliki stepen neiskrenosti u svojoj vjeri i tada bi ih stizale kušnje od dragog Allaha.
Jedna od ovih kušnji Israilćanima bijaše posebno bolna. Naime, oni su u jednoj od bitaka koje su vodili protiv monogobožaca, izgubili, i pri tome su im neprijatelji zarobili Kovčeg. Nakon ove bitke, Israelićani odlučiše da se obrate Samuelu a.s. da im postavi vladara, koji će ih sve ujediniti, kako bi postali jači i porazili svoje neprijatelje. Samuel a.s. ih je pokušao upozoriti da uzrok njihovog poraza leži u neiskrenoj vjeri, a ne u nepostojanju vladara, ali oni ostaše uporni u svom zahtjevu.
Samuel a.s. uputio dovu dragom Allahu i bilo mu je objavljeno da će Israilićani zaista i dobiti kralja koji će nad njima vladati. Prenosi se da mu je objavljeno i to da će osobu koju je dragi Allah odabrao za kralja Israila prepoznati tako što će ona, kada dođe do Samuela a.s. biti visoka tačno onoliko koliko je dugačak njegov štap i da će tom prilikom zamirisati rog sa svetim maslinovim uljem koji je Samuel a.s. imao uz sebe. Samuel a.s. je ovu Objavu prenio stariješinama svih plemena i oni su mu, jedan po jedan, dolazili da bi se vidjelo kod kojeg će se od njih upotpuniti ti znaci. Međutim to se ne desi ni kod jednog od njih.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Još od onih davnih vremena kada su se, nakon izlaska iz Egipta i lutanja pustinjom u trajanju od četrdeset godina, pod vodstvom Jošue ibn Nuna, naselili u Ken’anu, Israilćani su živjeli životom koji je, između ostalog, bio okarakterisan povremenim ratovima protiv mnogobožačkih naroda koji su živjeli u regionu. Israilćani kao jedini muslimani u regionu, bili su nosioci Allahove vjere i očuvanja njezine čistoće. Israelićani su bili u stalnoj obavezi džihada, borbe da Allahova Riječ bude gornja, da dobro, pravda i moral nadjačaju zlo, nepravdu i nemoral. Njihova ”ratna sreća” direktno je bila ovisna o čistoći i iskrenosti njihove vjere, pa bi oni u ratovima sa mnogobožačkim narodima pobjeđivali uvijek onda kada je njihova vjera bila jaka i, obratno, uvijek su ih stizale kušnje poraza kada bi njihova vjera oslabila.
Tako je bilo stoljećima.
Za svo to vrijeme njihova vodilja bio je Tevrat, Allahova Knjiga, koja je objavljena Musa a.s. Tevrat je bio objavljen na kamenim pločama zbog toga je Musa a.s. dao da se napravi drveni kovčeg ukrašen zlatom u kojem su se čuvale i nosile kamene ploče sa Tevratom. Taj Kovčeg je, bez obzira na to što je kasnije Tevrat bio prepisan na papir, ostao jedna od najvećih Allahovih svetinja, jer je bio obasut Njegovim bereketom i svetošću. Benu Israil su ga zvali Zavjetnim kovčegom. Čuvali su ga u posebnom Šatoru, koji je za njih ustvari bio Sveti Allahov Hram, a brigu o njemu su vodili svećenici.
Tako u jednom periodu funkciju vrhovnog svećenika Israilćana obavljao je čovjek poznat po imenu Helije. U to doba Šator je bio postavljen u mjestu Šilo i bilo je uobičajeno da ga tamo, u vrijeme određeno propisima Tevrata, hodočaste svi Israilćani. Helije je tako za vrijeme svoje dugogodišnje svećeničke službe imao prilike promatrati mnoge ljude kako vrše ibadete dragome Allahu u Njegovom svetištu i vidjeti najrazličitije stvari, ali mu je ponašanje jedne žene posebno zapalo za oko.
Ona je u skrušenom molitvenom položaju ostala izuzetno dugo, mnogo duže nego što je Helije ikada prije vidio. Glas joj se uopće nije čuo, samo se moglo primijetiti micanje njezinih usana koje je, moguće, bilo praćeno i blagim gibanjem tijela. Sve se to Heliju učini sumnjivim i on pomisli da je žena pijana. Vrhovni svećenik osjeti u sebi ljutnju zbog ”pijane” neznanke na tom svetom mjestu, pa je odluči opomenuti zbog toga. Međutim, kad joj se obrati, Helije vidje da to uopće nije pijanstvo već duboka molitva iz srca praćena velikom ljubavlju prema dragome Bogu. Plemenita vjernica se zvala Ana i došla je na to mjesto da bi se u osami pomolila dragom Allahu i uputila Mu dovu da joj podari sina. Ana je bila tužna zbog toga što nije mogla imati dijete i molila je dragoga Allaha da joj podari sina, zavjetovavši se da će ga, čim ga odbije od dojenja, predati da bude čitavog svog života na službi Šatoru. Dragi Allah je ispunio dove ove čestite vjernice, pa su ona i njezin muž uskoro bili blagoslovljeni rođenjem sina. Srećna majka mu je dala ime Samuel, a zanačenje imena je: Allah je uslišao moju dovu.
Čim dijete bi odbijeno od dojenja, Ana ga, ispunjavajući svoj zavjet, odnese u Šator i povjeri ga Heliju na čuvanje i odgoj. Zbog ovog čina Allah je nagradi sa još tri sina i dvije kćerke.
Tako je mladi Samuel a.s. od svoga rođenja bio pod posebnom pažnjom i zaštitom dragog Allaha i od najranijeg djetinjstva živio je u Svetištu pripremajući se da jednog dana postane svećenik. Međutim, dragi je Allah Svom čestitom i plemenitom robu Samuelu a.s. odredio mnogo značajniju ulogu od svećeničke, ulogu Njegovog vjerovjesnika.
Prva je Objava Samuelu a.s. spuštena jedne noći dok je spavao u Hramu. Iz sna ga je probudio glas koji ga je zvao po imenu. Pomislivši da ga to doziva njegov učitelj Helije, Samuel a.s. se odmah odazvao i požurio ka odaji velikog svećenika. U prvi mah Helije nije prepoznao bit Samuelovog a.s. doživljaja i samo mu je rekao da ga on nije zvao i poslao ga nazad na spavanje. Međutim, kako se to ponovilo iste noći još dva puta, Helije je konačno shvatio o čemu je riječ i uputio je savjet Samuelu a.s. da se, ako ponovo čuje isti poziv, na njeg’ odazove uz slavljenje i veličanje dragog Boga i zahvalu Njemu, te pažljivo sasluša sve ono što mu bude rečeno. Samuel a.s. je poslušao savjet svog učitelja i kad je ponovo iste noći čuo poziv odazvao mu se i primio svoju prvu Objavu, te ujedno čast, emanet i odgovornost statusa Allahovoga vjerovjesnika narodu Benu Israila.
Samuel a.s. se svim srcem trudio da dostavlja Riječ dragog Allaha Israilu, da im tumači Tevrat, predvodi ih, poučava, upućuje na pravi put i sudi im po Allahovom Zakonu, ali se i on, poput mnogih vjerovjesnika prije njega, mogao osvjedočiti u čudnu i prevrtljivu narav odabranog naroda koji je generalno bio na pravom putu, ali je isto tako povremeno pokazivao veliki stepen neiskrenosti u svojoj vjeri i tada bi ih stizale kušnje od dragog Allaha.
Jedna od ovih kušnji Israilćanima bijaše posebno bolna. Naime, oni su u jednoj od bitaka koje su vodili protiv monogobožaca, izgubili, i pri tome su im neprijatelji zarobili Kovčeg. Nakon ove bitke, Israelićani odlučiše da se obrate Samuelu a.s. da im postavi vladara, koji će ih sve ujediniti, kako bi postali jači i porazili svoje neprijatelje. Samuel a.s. ih je pokušao upozoriti da uzrok njihovog poraza leži u neiskrenoj vjeri, a ne u nepostojanju vladara, ali oni ostaše uporni u svom zahtjevu.
Samuel a.s. uputio dovu dragom Allahu i bilo mu je objavljeno da će Israilićani zaista i dobiti kralja koji će nad njima vladati. Prenosi se da mu je objavljeno i to da će osobu koju je dragi Allah odabrao za kralja Israila prepoznati tako što će ona, kada dođe do Samuela a.s. biti visoka tačno onoliko koliko je dugačak njegov štap i da će tom prilikom zamirisati rog sa svetim maslinovim uljem koji je Samuel a.s. imao uz sebe. Samuel a.s. je ovu Objavu prenio stariješinama svih plemena i oni su mu, jedan po jedan, dolazili da bi se vidjelo kod kojeg će se od njih upotpuniti ti znaci. Međutim to se ne desi ni kod jednog od njih.
