- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,411
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
Može li se zekat dati onima koji tragaju za islamskim znanjem?
Pitanje:
Može li se zekat dati onima koji tragaju za islamskim znanjem?
Odgovor:
Onom ko traga za islamskim znanjem može se dati zekat, makar i bio kadar zaraditi za svoje osnovne potrebe. Traganje za islamskim znanjem vrsta je borbe na Allahovu putu, i onī koji se bore na tom putu kategorija su kojoj pripada zekat. Gospodar je objavio: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je” (et-Tevba, 60).
Onom ko stječe svjetovno znanje ne može se dati zekat zato što je on svoja stremljenja okrenuo prema dunjalučkim dobrima i može sebi, pošto se zaposli, zarađivati. Međutim, ako bismo pretpostavili da onaj ko stječe svjetovno znanje može zaraditi za svoje elementarne životne potrebe, hranu piće i smještaj, ali mu je potreban novac za stupanje u brak, je li mu dopušteno dati zekat kako bi se oženio? Da, dozvoljeno mu je dati zekat u tu svrhu, pa i cjelokupan iznos vjenčanog dara ako treba. Možda će neko upitati: “Zbog čega je dozvoljeno onom ko želi stupiti u brak pomoći imetkom od zekata, pa i velikim iznosom?”
Odgovor na ovo pitanje glasi: to je dozvoljeno zato što brak spada u prijeke potrebe, pa štaviše, ponekad za njime postoji veća potreba nego za hranom i pićem. Otuda su islamski autoriteti kazali da čovjek mora snositi troškove sklapanja braka onog muškarca koga je dužan izdržavati ako ima dovoljno imetka za to. U skadu s tim, otac je dužan oženiti sina ako sin nema imetka da pokrije troškove sklapanja braka. Čujem da neki očevi, koji su, očito je, zaboravili nevolje koje donosi period prije ženidbe, svojim sinovima što od njih zatraže pomoć oko sklapanja braka, govore: “Zaradi pa se oženi!” To što rade nije dozvoljeno. Ukoliko je otac u mogućnosti da oženi svog sina, a to ne učini, sin će na Sudnjem danu tražiti svoje pravo od njega.
Ovdje je umjesno diskutirati i o sljedećem pitanju: ako čovjek ima nekoliko sinova od kojih su neki stasali za brak, a neki nisu, te on odraslima pomogne oko sklapanja braka, je li u tom slučaju dozvoljeno da testamentom ostavi imetka kojim će oni koji su tad malehni kad odrastu, pokriti troškove sklapanja braka? Odgovor glasi: to nije dozvoljeno, no taj otac mora oženiti i druge svoje sinove kad napune godine koje su predviđene za sklapanje braka. Da nije dozvoljeno testamentom ostaviti novac u te svrhe, dokazuje sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis koji je zabilježio Ebu Davud: “Odista, Allah je svakom dao njegovo pravo, i nasljedniku se ne ostavlja imetak testamentom.”
Šejh Muhammed b. Usejmin
Pitanje:
Može li se zekat dati onima koji tragaju za islamskim znanjem?
Odgovor:
Onom ko traga za islamskim znanjem može se dati zekat, makar i bio kadar zaraditi za svoje osnovne potrebe. Traganje za islamskim znanjem vrsta je borbe na Allahovu putu, i onī koji se bore na tom putu kategorija su kojoj pripada zekat. Gospodar je objavio: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je” (et-Tevba, 60).
Onom ko stječe svjetovno znanje ne može se dati zekat zato što je on svoja stremljenja okrenuo prema dunjalučkim dobrima i može sebi, pošto se zaposli, zarađivati. Međutim, ako bismo pretpostavili da onaj ko stječe svjetovno znanje može zaraditi za svoje elementarne životne potrebe, hranu piće i smještaj, ali mu je potreban novac za stupanje u brak, je li mu dopušteno dati zekat kako bi se oženio? Da, dozvoljeno mu je dati zekat u tu svrhu, pa i cjelokupan iznos vjenčanog dara ako treba. Možda će neko upitati: “Zbog čega je dozvoljeno onom ko želi stupiti u brak pomoći imetkom od zekata, pa i velikim iznosom?”
Odgovor na ovo pitanje glasi: to je dozvoljeno zato što brak spada u prijeke potrebe, pa štaviše, ponekad za njime postoji veća potreba nego za hranom i pićem. Otuda su islamski autoriteti kazali da čovjek mora snositi troškove sklapanja braka onog muškarca koga je dužan izdržavati ako ima dovoljno imetka za to. U skadu s tim, otac je dužan oženiti sina ako sin nema imetka da pokrije troškove sklapanja braka. Čujem da neki očevi, koji su, očito je, zaboravili nevolje koje donosi period prije ženidbe, svojim sinovima što od njih zatraže pomoć oko sklapanja braka, govore: “Zaradi pa se oženi!” To što rade nije dozvoljeno. Ukoliko je otac u mogućnosti da oženi svog sina, a to ne učini, sin će na Sudnjem danu tražiti svoje pravo od njega.
Ovdje je umjesno diskutirati i o sljedećem pitanju: ako čovjek ima nekoliko sinova od kojih su neki stasali za brak, a neki nisu, te on odraslima pomogne oko sklapanja braka, je li u tom slučaju dozvoljeno da testamentom ostavi imetka kojim će oni koji su tad malehni kad odrastu, pokriti troškove sklapanja braka? Odgovor glasi: to nije dozvoljeno, no taj otac mora oženiti i druge svoje sinove kad napune godine koje su predviđene za sklapanje braka. Da nije dozvoljeno testamentom ostaviti novac u te svrhe, dokazuje sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis koji je zabilježio Ebu Davud: “Odista, Allah je svakom dao njegovo pravo, i nasljedniku se ne ostavlja imetak testamentom.”
Šejh Muhammed b. Usejmin
