- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,375
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
Rekao je Muhammed s.a.w.s.: “Allah je stvorio stvorenja, a meni dao da budem porijeklom od najbolje loze, najboljeg plemena i najbolje kuce. Ja sam, dakle, najbolji – i po osobinama, i po porijeklu.” (Tirmizi)
Porodica Resulullaha s.a.w.s. poznata je pod imanom Hasimije, po njegovom djedu Hasimu b. Abdi-Menafu. Njegovo ime je Amir. Hasim je nadimak, koji je dobio zbog pripremanja vode i hrane hodocasnicima. Opskrba hadzija vodom i hranom presla je sa Hasima na brata mu El-Muttaliba, a zatim na Abdul-Muttaliba, Poslanikovog djeda.
Abdul-Muttalibu je u snu naredjeno da iskopa bunar Zemzem, i pokazano mu je mjesto gdje da kopa. Kada je poceo kopati, naisao je na sablje, nakit i dva zlatna srndaca. Sabljama je ukrasio vrata Kabe; na njih je prikovao zlatne srndace i, za hadzije, sazidao bunar i prostor oko bunara.
Kada se ukazao bunar Zemzem, Kurejsije se posvadjase s njim, govoreci mu: “Hocemo da ucestvujemo s tobom”. A on odgovori: “Ne, ja sam odabran za ovaj posao”. Oni ga izvedose na sud pred vraca. Nisu se kuci ni vratili, a na putu naidjose na znakove koji im pokazase da je Abdul-Muttalib bio u pravu. Tada se Abdul-Muttalib zavjetovao da ce – ako mu Bog podari deset sinova, a on dozivi da porastu i da ga pomognu – zrtvovati jednog kod Kabe.
Kada je Abdul-Muttalib dobio deset sinova i kada su oni malo poodrasli, okupi ih oko sebe i rece im za svoj zavjet. Oni mu se pokorise. On napisa njihova imena na strjelice i dade ih kaddahu – covjeku koji baca kocku. Prva strjelica bila je okrenuta na Abdullaha, oca Poslanika, s.a.w.s. – najljepse i najdraze dijete Abdul-Muttaliba. On ga uze i ponese da ga zakolje kod Kabe, ali mu Kurejsije ne dadose. Abdul-Muttalib rece: “Kako onda da ispunim svoj zavjet?” Nagovorise ga da ide kod vracare i da od nje zatrazi rjesenje. Ona mu naredi da baca strjelicu izmedju Abdullaha i deset deva. Ako izadje na Abdullaha neka poveca za deset deva: i tako stalno, sve dok strjelica ne padne na deve, i dok Bog ne bude zadovoljan. A kada strjelica padne na deve, ondace zaklati njih kod Kabe.
Tek kada je broj deva skocio na stotinu, strjelica je pala sa Abdullaha na deve. Abdul-Muttalib ih je zaklao u otkup svog sina, a zatim ih je ostavio ne zabranjujuci ni ljudima ni zivotinjama da jedu njihovo meso. Do tada je krvarina kod arapa bila deset deva a poslije ovoga dogadjaja popela se na sto deva, sto je i Islam potvrdio.
Abdul-Muttalib odabra svome sinu Abdullahu za zenu Aminu, kcer Vehba b. Abdi-Menafa. Ona je u to vrijeme bila najljepsa i najcestitija djevojka u Kurejsija – i porijeklom i polozajem. Abdullah se ozeni i poce zivot sa Aminom u Mekki. Nakon izvjesnoga vremena otac ga posla u Medinu da za njih nabavi datula. On u Medini umrje. Umro je u dvadeset petoj godini zivota, prije rodjenja svog sina Muhammeda s.a.w.s. Kada je vijest o njegovoj smrti stigla u Mekki, Amina ga je oplakala s najvecom tugom i zaloscu.
Prije rodjenja Muhammeda s.a.w.s., na peteset ili pedeset pet dana, zbio se u Mekki dogadjaj ocuvanja Kabe od rusenja. Naime, nemjesnik Abesinskog vladara Ebrehe, sagradi veliku crkvu u Sani, zeleci time da hodocasnike skrene iz Mekke u Sanu. Neki covjek iz plemena Kenanet nocu udje u tu crkvu i izmetom zaprlja njeno procelje. Kada Ebrehe sazna za to, zestoko se naljuti, podize ogromnu vojsku od sezdeset hiljada ljudi i podje put Mekke – da srusi Kabu.
Za sebe odabra najvecega slona kojega uzjaha i krenu ka Mekki. Kada su stigli u dolinu Masher, izmedju Muzdelife i Mine, slon zastade i leze. Nije mogao ustati kako bi krenuoka Kabi. Pokusavali su ga dici i na silu ali nisu mogli; medjutim, kada bi ga povukli na koju drugu stranu on bi odma ustao. I dok su se Ebrehe i njegova vojska natezali oko slona, Allah na njih posla jata ptica Ebabil: “Koje su na njih grumenje od gline pecene bacale, pa ih je on, Allah, kao lisce koje su crvi rastocili ucinio.” Ptice su izgledale cudno i svaka od njih je nosila po tri kamena: u kljunu jedan i dva u kandzama.
Kada bi nekoga pogodile tim kamenjem, tijelo bi mu se pocelo raspadati, te bi umro. Nisu svi Ebrehini vojnici pogodjeni; neki su poceli bjezati, pa ih je bilo rasutih na sve strane. Allah dz.s. je Ebrehi poslao bolest od koje mu se pocese raspadati vrhovi prstiju i kada je stigao u Sanu, srce mu otkazai on umrje. Ovim dogadjajem je Allah dz.s.svijetu ukazao na svetost Bozije kuce te da je Mekka mjesto koje je Allah dz.s. odabrao za svetiste.
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
Porodica Resulullaha s.a.w.s. poznata je pod imanom Hasimije, po njegovom djedu Hasimu b. Abdi-Menafu. Njegovo ime je Amir. Hasim je nadimak, koji je dobio zbog pripremanja vode i hrane hodocasnicima. Opskrba hadzija vodom i hranom presla je sa Hasima na brata mu El-Muttaliba, a zatim na Abdul-Muttaliba, Poslanikovog djeda.
Abdul-Muttalibu je u snu naredjeno da iskopa bunar Zemzem, i pokazano mu je mjesto gdje da kopa. Kada je poceo kopati, naisao je na sablje, nakit i dva zlatna srndaca. Sabljama je ukrasio vrata Kabe; na njih je prikovao zlatne srndace i, za hadzije, sazidao bunar i prostor oko bunara.
Kada se ukazao bunar Zemzem, Kurejsije se posvadjase s njim, govoreci mu: “Hocemo da ucestvujemo s tobom”. A on odgovori: “Ne, ja sam odabran za ovaj posao”. Oni ga izvedose na sud pred vraca. Nisu se kuci ni vratili, a na putu naidjose na znakove koji im pokazase da je Abdul-Muttalib bio u pravu. Tada se Abdul-Muttalib zavjetovao da ce – ako mu Bog podari deset sinova, a on dozivi da porastu i da ga pomognu – zrtvovati jednog kod Kabe.
Kada je Abdul-Muttalib dobio deset sinova i kada su oni malo poodrasli, okupi ih oko sebe i rece im za svoj zavjet. Oni mu se pokorise. On napisa njihova imena na strjelice i dade ih kaddahu – covjeku koji baca kocku. Prva strjelica bila je okrenuta na Abdullaha, oca Poslanika, s.a.w.s. – najljepse i najdraze dijete Abdul-Muttaliba. On ga uze i ponese da ga zakolje kod Kabe, ali mu Kurejsije ne dadose. Abdul-Muttalib rece: “Kako onda da ispunim svoj zavjet?” Nagovorise ga da ide kod vracare i da od nje zatrazi rjesenje. Ona mu naredi da baca strjelicu izmedju Abdullaha i deset deva. Ako izadje na Abdullaha neka poveca za deset deva: i tako stalno, sve dok strjelica ne padne na deve, i dok Bog ne bude zadovoljan. A kada strjelica padne na deve, ondace zaklati njih kod Kabe.
Tek kada je broj deva skocio na stotinu, strjelica je pala sa Abdullaha na deve. Abdul-Muttalib ih je zaklao u otkup svog sina, a zatim ih je ostavio ne zabranjujuci ni ljudima ni zivotinjama da jedu njihovo meso. Do tada je krvarina kod arapa bila deset deva a poslije ovoga dogadjaja popela se na sto deva, sto je i Islam potvrdio.
Abdul-Muttalib odabra svome sinu Abdullahu za zenu Aminu, kcer Vehba b. Abdi-Menafa. Ona je u to vrijeme bila najljepsa i najcestitija djevojka u Kurejsija – i porijeklom i polozajem. Abdullah se ozeni i poce zivot sa Aminom u Mekki. Nakon izvjesnoga vremena otac ga posla u Medinu da za njih nabavi datula. On u Medini umrje. Umro je u dvadeset petoj godini zivota, prije rodjenja svog sina Muhammeda s.a.w.s. Kada je vijest o njegovoj smrti stigla u Mekki, Amina ga je oplakala s najvecom tugom i zaloscu.
Prije rodjenja Muhammeda s.a.w.s., na peteset ili pedeset pet dana, zbio se u Mekki dogadjaj ocuvanja Kabe od rusenja. Naime, nemjesnik Abesinskog vladara Ebrehe, sagradi veliku crkvu u Sani, zeleci time da hodocasnike skrene iz Mekke u Sanu. Neki covjek iz plemena Kenanet nocu udje u tu crkvu i izmetom zaprlja njeno procelje. Kada Ebrehe sazna za to, zestoko se naljuti, podize ogromnu vojsku od sezdeset hiljada ljudi i podje put Mekke – da srusi Kabu.
Za sebe odabra najvecega slona kojega uzjaha i krenu ka Mekki. Kada su stigli u dolinu Masher, izmedju Muzdelife i Mine, slon zastade i leze. Nije mogao ustati kako bi krenuoka Kabi. Pokusavali su ga dici i na silu ali nisu mogli; medjutim, kada bi ga povukli na koju drugu stranu on bi odma ustao. I dok su se Ebrehe i njegova vojska natezali oko slona, Allah na njih posla jata ptica Ebabil: “Koje su na njih grumenje od gline pecene bacale, pa ih je on, Allah, kao lisce koje su crvi rastocili ucinio.” Ptice su izgledale cudno i svaka od njih je nosila po tri kamena: u kljunu jedan i dva u kandzama.
Kada bi nekoga pogodile tim kamenjem, tijelo bi mu se pocelo raspadati, te bi umro. Nisu svi Ebrehini vojnici pogodjeni; neki su poceli bjezati, pa ih je bilo rasutih na sve strane. Allah dz.s. je Ebrehi poslao bolest od koje mu se pocese raspadati vrhovi prstiju i kada je stigao u Sanu, srce mu otkazai on umrje. Ovim dogadjajem je Allah dz.s.svijetu ukazao na svetost Bozije kuce te da je Mekka mjesto koje je Allah dz.s. odabrao za svetiste.
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
