- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,375
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
U mjesecu sevalu, desete godine poslanstva, izadje Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, iz Mekke i ode u Taif. Taif je grad udaljen od Mekke oko sezdeset milja. Ovu razdaljinu je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, presao pjesice. S njim je na put krenuo i njegov oslobodjeni rob Zejd b. Haris…
U putu je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, pozivao u islam plemena na koja je nailazio. Ni jedno pleme se nije odazvalo njegovom pozivu. Kada je dosao u Taif uputio se trojici brace, poglavara plemena Sekif. Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, sjede s njima i pozva ih u islam, pozva ih da vjeruju u Allaha i da pomognu vjeru.
Jedan od njih rece: “Ako je tebe, zaista, Allah poslao ja cu pocupati pokrivac Kabe.” Drugi rece: “A zar Allah nije imao nekog drugog osim tebe?”, a treci rece: “Ovo je i prvi i zadnji put da sam s tobom govorio. Ako si ti Poslanik, onda meni ne dolikuje da govorim s tobom. A ako nisis, ti lazes na Boga; onda i ne treba da s tobom govorim. Resulullah sallallahu ‘alejhi we sellem, ustade od njih, ali im rece: “Rekli ste sto ste imali, ali o meni ne govorite.” Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, proveo je u Taifu deset dana. Nikoga od uglednih ljudi Taifa nije pozvao u islam, a da licno nije otisao kod njega i s njim govorio. Oni rekose: “Napusti nasu zemlju i idi!”, i na njega navratise svoj olos. Kada je resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, napustao Taif, slijedili su ga robovi i olos, psovali i na njega vikali. Gadjali su ga kamenicama i vrijedjali pogrdnim rijecima. Neko ga je pogodio kamenom u tetivu iznad pete, pa mu je potekla krv i obucu mu natopila.
Zejd b Haris stitio ga je svojim tijelom. Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, osjetio je bol od silne galame, vike i udaraca. On i Zejd naslonise se na ogradu basce Utbe i Sejbe, sinova Rebia, koji su zivjeli tri milje od Taifa. Kada se oni sakrise iza ograde, masa olosa se vratila u Taif. Kada se povratio i malo odmorio od onoga sto mu se desilo, Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, izadje iz skrovista i krenu put Mekke, slomljenoga srca, punoga tuge i jada. Za njega je velika zalost bila to sto niko nije primio islam. Nio je u bunilu, i nije – sve dok ne dodje do mjesta Karnul-Menazil – mogao doci sebi.
Tu podize glavu i ugleda oblacak iznad glave koji mu je pravio hladovinu. Kada bolje pogleda, vidje da na njemu stoji Dzibril i doziva ga, pa mu rece: “Allah je cuo sto si ti govorio njima i sta su oni odgovorili tebi. Allah ti salje mene – meleka Dzibrila – da naredis sta god zazelis da uradim s njima.” Zatim je cuo glas meleka zaduzenog za brda, koji mu nazva selam i rece: “O, Muhammede, evo me, sta zelis da ucinim? Ako zelis da na njih srusim ova dva brijega – El-Ahsebani, ucinit cu to.” Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, rece: “Ne! Nego zelim da Allah ucini da medju njihovim potomstvom bude onih koji ce obozavati samo Allaha i nece mu sirk ciniti.”
U ovom odgovoru, kojeg je dao Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, ogleda se njegova izuzetna licnost, satkana od visokih moralnih vrijednosti, ciju velicinu je tesko dokuciti.
Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, osvjesti se i srce mu se smiti. On bi sretan zbog ove bozanske pomoci koju mu pruzi Allah, dz.s., s nebeskih spratova. Nakon toga nastavi put prema Mekki, dok ne dodje do doline Nahla. Tu ostade nekoliko dana.
U vrijeme boravka u ovoj dolini Allah, dz.s., posla Muhammedu, sallallahu ‘alejhi we sellem, jednu skupinu dzina da slusaju Kur’an. O njima Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, nije do tada bio obavjesten i to mu je bilo prvi put da mude u njihovom drustvu.
Nakon ovih dogadjaja, oblaci tame, zalosti i ocaja koji su pratili Resulullaha, sallallahu ‘lejhi we sellem, od njegovog izlaska iz Taifa, onako skrhanog i ojadjenog, razidjose se. pa on – s cvrstim naumom da nastavi zapoceti posao oko tumacenja i dostavljanja vjecne Allahove Objave – odluci da se vrati u Mekku.
Tada mu Zejd b. Haris rece: “Kako ces ponovo u Mekku, kada su te protjerali?” On odgovori: “O, Zejde! Allah, kako vidis, pronalazi izlaz i daje olaksanja. On ce potpomoci Svoju vjeru i uzdignuti Svoga Poslanika.”
Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, u povtratku za Mekku, svrati u pecinu Hira i posla covjeka iz porodice Huza’at kod El-Mut’ama b. Adijja, – da ga primi pod svoju zastitu. Mut’am odgovori: “Da, ja ga uzimam pod svoju zastitu.” On zatim pozva svoje sinove i pleme i rece im: “Stavite na sebe oruzje i budite rasporedjeni na uglovima Kabe. Ja sam uzeo Muhammeda pod svoju zastitu.” Kada se Resulullah, sallallahu a’lejhi we sellem, pojavi sa Zejdom b. Harise i podje do Mesdzidul-harama, te se zaustavi. Mut’am b. Adijj ustade na svojoj devi i pozva: “O, Kurejsije, ja sam Muhammeda uzeo pod svoju zastitu i neka ga niko ne vrijedja.” Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, je ucinio tavaf oko Kabe, a zatim je klanjao dva rekata i otisao kuci. Mut’am i njegovi naoruzani ljudi su ga otpratili do kuce.
Iz knjige: Edukativni prirucnik za muslimansku porodicu
U putu je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, pozivao u islam plemena na koja je nailazio. Ni jedno pleme se nije odazvalo njegovom pozivu. Kada je dosao u Taif uputio se trojici brace, poglavara plemena Sekif. Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, sjede s njima i pozva ih u islam, pozva ih da vjeruju u Allaha i da pomognu vjeru.
Jedan od njih rece: “Ako je tebe, zaista, Allah poslao ja cu pocupati pokrivac Kabe.” Drugi rece: “A zar Allah nije imao nekog drugog osim tebe?”, a treci rece: “Ovo je i prvi i zadnji put da sam s tobom govorio. Ako si ti Poslanik, onda meni ne dolikuje da govorim s tobom. A ako nisis, ti lazes na Boga; onda i ne treba da s tobom govorim. Resulullah sallallahu ‘alejhi we sellem, ustade od njih, ali im rece: “Rekli ste sto ste imali, ali o meni ne govorite.” Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, proveo je u Taifu deset dana. Nikoga od uglednih ljudi Taifa nije pozvao u islam, a da licno nije otisao kod njega i s njim govorio. Oni rekose: “Napusti nasu zemlju i idi!”, i na njega navratise svoj olos. Kada je resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, napustao Taif, slijedili su ga robovi i olos, psovali i na njega vikali. Gadjali su ga kamenicama i vrijedjali pogrdnim rijecima. Neko ga je pogodio kamenom u tetivu iznad pete, pa mu je potekla krv i obucu mu natopila.
Zejd b Haris stitio ga je svojim tijelom. Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, osjetio je bol od silne galame, vike i udaraca. On i Zejd naslonise se na ogradu basce Utbe i Sejbe, sinova Rebia, koji su zivjeli tri milje od Taifa. Kada se oni sakrise iza ograde, masa olosa se vratila u Taif. Kada se povratio i malo odmorio od onoga sto mu se desilo, Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, izadje iz skrovista i krenu put Mekke, slomljenoga srca, punoga tuge i jada. Za njega je velika zalost bila to sto niko nije primio islam. Nio je u bunilu, i nije – sve dok ne dodje do mjesta Karnul-Menazil – mogao doci sebi.
Tu podize glavu i ugleda oblacak iznad glave koji mu je pravio hladovinu. Kada bolje pogleda, vidje da na njemu stoji Dzibril i doziva ga, pa mu rece: “Allah je cuo sto si ti govorio njima i sta su oni odgovorili tebi. Allah ti salje mene – meleka Dzibrila – da naredis sta god zazelis da uradim s njima.” Zatim je cuo glas meleka zaduzenog za brda, koji mu nazva selam i rece: “O, Muhammede, evo me, sta zelis da ucinim? Ako zelis da na njih srusim ova dva brijega – El-Ahsebani, ucinit cu to.” Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, rece: “Ne! Nego zelim da Allah ucini da medju njihovim potomstvom bude onih koji ce obozavati samo Allaha i nece mu sirk ciniti.”
U ovom odgovoru, kojeg je dao Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, ogleda se njegova izuzetna licnost, satkana od visokih moralnih vrijednosti, ciju velicinu je tesko dokuciti.
Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, osvjesti se i srce mu se smiti. On bi sretan zbog ove bozanske pomoci koju mu pruzi Allah, dz.s., s nebeskih spratova. Nakon toga nastavi put prema Mekki, dok ne dodje do doline Nahla. Tu ostade nekoliko dana.
U vrijeme boravka u ovoj dolini Allah, dz.s., posla Muhammedu, sallallahu ‘alejhi we sellem, jednu skupinu dzina da slusaju Kur’an. O njima Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, nije do tada bio obavjesten i to mu je bilo prvi put da mude u njihovom drustvu.
Nakon ovih dogadjaja, oblaci tame, zalosti i ocaja koji su pratili Resulullaha, sallallahu ‘lejhi we sellem, od njegovog izlaska iz Taifa, onako skrhanog i ojadjenog, razidjose se. pa on – s cvrstim naumom da nastavi zapoceti posao oko tumacenja i dostavljanja vjecne Allahove Objave – odluci da se vrati u Mekku.
Tada mu Zejd b. Haris rece: “Kako ces ponovo u Mekku, kada su te protjerali?” On odgovori: “O, Zejde! Allah, kako vidis, pronalazi izlaz i daje olaksanja. On ce potpomoci Svoju vjeru i uzdignuti Svoga Poslanika.”
Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, u povtratku za Mekku, svrati u pecinu Hira i posla covjeka iz porodice Huza’at kod El-Mut’ama b. Adijja, – da ga primi pod svoju zastitu. Mut’am odgovori: “Da, ja ga uzimam pod svoju zastitu.” On zatim pozva svoje sinove i pleme i rece im: “Stavite na sebe oruzje i budite rasporedjeni na uglovima Kabe. Ja sam uzeo Muhammeda pod svoju zastitu.” Kada se Resulullah, sallallahu a’lejhi we sellem, pojavi sa Zejdom b. Harise i podje do Mesdzidul-harama, te se zaustavi. Mut’am b. Adijj ustade na svojoj devi i pozva: “O, Kurejsije, ja sam Muhammeda uzeo pod svoju zastitu i neka ga niko ne vrijedja.” Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, je ucinio tavaf oko Kabe, a zatim je klanjao dva rekata i otisao kuci. Mut’am i njegovi naoruzani ljudi su ga otpratili do kuce.
Iz knjige: Edukativni prirucnik za muslimansku porodicu
