- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,445
- Reakcije
- 83
- Bodovi
- 216
Savjeti svakom iskušanom i nevoljnom
Život na dunjaluku neodvojiv je od iskušenja i nema čovjeka a da nije stavljen na kušnju. Uzvišeni Allah o toj nepobitnoj činjenici prejasno kaže: “Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao (provjerio, iskušao) koji će od vas bolje činiti djela.” (Prijevod značenja El-Mulk, 2) Jedan je iskušan bolešću, drugi siromaštvom, treći gubitkom voljene osobe, jedna se žena žali na djecu, nema mira od njih, zbog njih nema vremena za sebe, a druga je nerotkinja i sve bi to s radošću podnosila samo da ima dijete, treća se žali na svoga muža jer je zapostavlja i ne brine se o njoj.
To je dunjalučki život! Nema nijednog od nas a da ne proživljava određene kušnje. Stoga i sebi i vama upućujem nekoliko savjeta kako da se nosimo sa svim dunjalučkim iskušenjima, kako da ih ispravno razumijemo i u njima ostanemo postojani.
Iskušenje je dunjalučki ispit
● Neophodno je da se stalno podsjećamo i prisjećamo da nam je Uzvišeni Allah propisao ovo iskušenje da bi nas ispitao. Dakle, On je za nas odabrao to iskušenje i zadovoljan je tim iskušenjem. Stoga i mi moramo biti zadovoljni Allahovim izborom. Moramo biti ubijeđeni u Allahovu odredbu, moramo čvrsto vjerovati da nam se to iskušenje, ta nedaća neminovno morala dogoditi: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas a da ona nije prije nego što je data, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko!” (prijevod značenja El-Hadid, 22).
U hadisu Ubade b. Es-Samita, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Prvo što je Allah stvorio bilo je pero (olovka), pa mu je rekao: ‘Piši!’ Pero je upitalo: ‘A šta da pišem?!’ Allah je rekao: ‘Piši odredbu svega što će se desiti do Sudnjeg dana!’” (Ebu Davud, 4700, Et-Tirmizi, 2155. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim) Kada je Selman, radijallahu anhu, upitan: “Šta je to iman u kader (vjerovanje u Božiju odredbu)?”, odgovorio je: “Da čovjek vjeruje da ono što ga je zadesilo, nikako ga nije moglo mimoići!” Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Ako se strpiš, nad tobom će se ionako sprovesti ono što je određeno, ali ti ćeš biti nagrađen! Ali ako budeš nestrpljiv, budeš negodovao i prigovarao, opet će se nad tobom sprovesti ono što je određeno, međutim, ti ćeš biti grješan!” Zato, kada nas zadesi neka nedaća, iskušenje, znajmo da nas ono nije moglo zaobići, moralo nas je zadesiti, ne negodujmo, ne prigovarajmo, već ga prihvatimo spremno!
● Uzvišeni Allah stavlja nas na kušnju, a On je milostiviji prema nama od naše majke. Da, Uzvišeni Allah milostiviji je prema nama od naše majke! Sjetimo se hadisa u kojem se spominje da je jednom prilikom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dovedeno roblje među kojem je bila i jedna žena koja je sve vrijeme tragala za svojim sinčićem. Nakon što ga je pronašla među zarobljenima, pred svima ga je privila u naručje i nahranila ga. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe: “Šta mislite da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?!” Ashabi su odgovorili: “Ne, tako nam Allaha!” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodao: “Doista je Allah milostiviji prema Svojim robovima od ove žene prema svome djetetu!” (El-Buhari, 5999, Muslim, 2754)
Stoga, svako iskušenje i sve što nam se dešava od Uzvišenog Allaha, prihvatimo sa zadovoljstvom, jer On nas dobro poznaje i prema nama niko nije milostiviji od Njega.
Kušnja kao lijek
● Kada nas zadesiti kušnja, tada moramo čvrsto vjerovati da je iskušenje kojim smo pogođeni koristan lijek, jer nam ga propisuje Onaj koji nas najbolje poznaje: “A kako i ne bi znao kad je On Onaj koji stvara i koji je o svemu podrobno obaviješten?!” (Prijevod značenja El-Mulk, 14). Ovaj lijek, ovo iskušenje, propisuje nam Onaj koji je najmilostiviji prema nama, zato ne odbacujmo taj lijek, negodujući i prigovarajući na Allahovu odredbu, pa da i korist tog lijeka ode od nas!
● Iskušenja nas ne pogađaju kako bi nas uništila i ubila. Ne, iskušenja nam dolaze kako bi se provjerilo naše strpljenje. Pa budemo li strpljivi i postojani, budemo li se u iskušenjima obraćali svome Gospodaru, od Njega tražili spas i izlaz, Allah će nam se i odazvati, primiti naše dove, dati nam izlaz odakle se i ne nadamo. Ali, ako budemo srditi na Allahovu odredbu i ako prilikom iskušenja budemo posezali za nedozvoljenim, u tom slučaju pouzdano znajmo da će nam se nedaće gomilati jedna na drugu.
● Kada te pogodi bilo kakvo iskušenje, nedaća i nevolja, ponizno se obrati svome Gospodaru, uputi Mu dovu, traži od Njega postojanost i spas. Jedna od dova kojom se treba obraćati Uzvišenom Allahu u nevoljama jeste i dova Zunnuna, Junusa, alejhis-selam, o čijoj vrijednosti govori hadis Sa‘da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Dova Zunnuna kojom je dovio dok se nalazio u utrobi ribe je: ‘La ilahe illa Ente, subhaneke inni kuntu minez-zalimin! / Nema drugog boga osim Tebe, slavljen neka si Ti, uistinu, ja sam jedan od onih koji sebi čine nasilje!’ Nikada neće musliman njome doviti i tražiti nešto a da mu se Allah neće odazvati!” (Ahmed, Et-Tirmizi, En-Nesai i šejh Albani koji ga je ocijenio vjerodostojnim u u Sahihul-džamia, 3383)
Također, dova koju bilježi imam Ahmed u hadisu u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko god u trenucima kada ga savladaju briga i tuga izgovori: ‘Allahu moj, uistinu, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba, sin Tvoje robinje, moj život je u Tvojoj vlasti, Tvoj propis i Tvoja odredba sprovode se nada mnom, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili si njime podučio nekoga od Svojih stvorenja, ili si ga objavio u Svojoj knjizi, ili si ga ostavio kod Sebe nepoznatog nama, molim Te da Kur’an učiniš proljećem moga srca, svjetlom mojih prsa, onim što će odagnati moju tugu i okloniti moju brigu’, Uzvišeni Allah otklonit će mu brigu i tugu i umjesto njih im podariti izlaz (u drugom predanju navodi se: “…radost”).” Kada su ashabi upitali: “Allahov Poslaniče, hoćemo li naučiti (ovu dovu)?”, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svakako, neophodno je da je nauči svaki onaj koji je čuje!” (Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihut-tergibu, 1822)
Život na dunjaluku neodvojiv je od iskušenja i nema čovjeka a da nije stavljen na kušnju. Uzvišeni Allah o toj nepobitnoj činjenici prejasno kaže: “Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao (provjerio, iskušao) koji će od vas bolje činiti djela.” (Prijevod značenja El-Mulk, 2) Jedan je iskušan bolešću, drugi siromaštvom, treći gubitkom voljene osobe, jedna se žena žali na djecu, nema mira od njih, zbog njih nema vremena za sebe, a druga je nerotkinja i sve bi to s radošću podnosila samo da ima dijete, treća se žali na svoga muža jer je zapostavlja i ne brine se o njoj.
To je dunjalučki život! Nema nijednog od nas a da ne proživljava određene kušnje. Stoga i sebi i vama upućujem nekoliko savjeta kako da se nosimo sa svim dunjalučkim iskušenjima, kako da ih ispravno razumijemo i u njima ostanemo postojani.
Iskušenje je dunjalučki ispit
● Neophodno je da se stalno podsjećamo i prisjećamo da nam je Uzvišeni Allah propisao ovo iskušenje da bi nas ispitao. Dakle, On je za nas odabrao to iskušenje i zadovoljan je tim iskušenjem. Stoga i mi moramo biti zadovoljni Allahovim izborom. Moramo biti ubijeđeni u Allahovu odredbu, moramo čvrsto vjerovati da nam se to iskušenje, ta nedaća neminovno morala dogoditi: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas a da ona nije prije nego što je data, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko!” (prijevod značenja El-Hadid, 22).
U hadisu Ubade b. Es-Samita, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Prvo što je Allah stvorio bilo je pero (olovka), pa mu je rekao: ‘Piši!’ Pero je upitalo: ‘A šta da pišem?!’ Allah je rekao: ‘Piši odredbu svega što će se desiti do Sudnjeg dana!’” (Ebu Davud, 4700, Et-Tirmizi, 2155. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim) Kada je Selman, radijallahu anhu, upitan: “Šta je to iman u kader (vjerovanje u Božiju odredbu)?”, odgovorio je: “Da čovjek vjeruje da ono što ga je zadesilo, nikako ga nije moglo mimoići!” Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Ako se strpiš, nad tobom će se ionako sprovesti ono što je određeno, ali ti ćeš biti nagrađen! Ali ako budeš nestrpljiv, budeš negodovao i prigovarao, opet će se nad tobom sprovesti ono što je određeno, međutim, ti ćeš biti grješan!” Zato, kada nas zadesi neka nedaća, iskušenje, znajmo da nas ono nije moglo zaobići, moralo nas je zadesiti, ne negodujmo, ne prigovarajmo, već ga prihvatimo spremno!
● Uzvišeni Allah stavlja nas na kušnju, a On je milostiviji prema nama od naše majke. Da, Uzvišeni Allah milostiviji je prema nama od naše majke! Sjetimo se hadisa u kojem se spominje da je jednom prilikom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dovedeno roblje među kojem je bila i jedna žena koja je sve vrijeme tragala za svojim sinčićem. Nakon što ga je pronašla među zarobljenima, pred svima ga je privila u naručje i nahranila ga. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe: “Šta mislite da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?!” Ashabi su odgovorili: “Ne, tako nam Allaha!” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodao: “Doista je Allah milostiviji prema Svojim robovima od ove žene prema svome djetetu!” (El-Buhari, 5999, Muslim, 2754)
Stoga, svako iskušenje i sve što nam se dešava od Uzvišenog Allaha, prihvatimo sa zadovoljstvom, jer On nas dobro poznaje i prema nama niko nije milostiviji od Njega.
Kušnja kao lijek
● Kada nas zadesiti kušnja, tada moramo čvrsto vjerovati da je iskušenje kojim smo pogođeni koristan lijek, jer nam ga propisuje Onaj koji nas najbolje poznaje: “A kako i ne bi znao kad je On Onaj koji stvara i koji je o svemu podrobno obaviješten?!” (Prijevod značenja El-Mulk, 14). Ovaj lijek, ovo iskušenje, propisuje nam Onaj koji je najmilostiviji prema nama, zato ne odbacujmo taj lijek, negodujući i prigovarajući na Allahovu odredbu, pa da i korist tog lijeka ode od nas!
● Iskušenja nas ne pogađaju kako bi nas uništila i ubila. Ne, iskušenja nam dolaze kako bi se provjerilo naše strpljenje. Pa budemo li strpljivi i postojani, budemo li se u iskušenjima obraćali svome Gospodaru, od Njega tražili spas i izlaz, Allah će nam se i odazvati, primiti naše dove, dati nam izlaz odakle se i ne nadamo. Ali, ako budemo srditi na Allahovu odredbu i ako prilikom iskušenja budemo posezali za nedozvoljenim, u tom slučaju pouzdano znajmo da će nam se nedaće gomilati jedna na drugu.
● Kada te pogodi bilo kakvo iskušenje, nedaća i nevolja, ponizno se obrati svome Gospodaru, uputi Mu dovu, traži od Njega postojanost i spas. Jedna od dova kojom se treba obraćati Uzvišenom Allahu u nevoljama jeste i dova Zunnuna, Junusa, alejhis-selam, o čijoj vrijednosti govori hadis Sa‘da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Dova Zunnuna kojom je dovio dok se nalazio u utrobi ribe je: ‘La ilahe illa Ente, subhaneke inni kuntu minez-zalimin! / Nema drugog boga osim Tebe, slavljen neka si Ti, uistinu, ja sam jedan od onih koji sebi čine nasilje!’ Nikada neće musliman njome doviti i tražiti nešto a da mu se Allah neće odazvati!” (Ahmed, Et-Tirmizi, En-Nesai i šejh Albani koji ga je ocijenio vjerodostojnim u u Sahihul-džamia, 3383)
Također, dova koju bilježi imam Ahmed u hadisu u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko god u trenucima kada ga savladaju briga i tuga izgovori: ‘Allahu moj, uistinu, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba, sin Tvoje robinje, moj život je u Tvojoj vlasti, Tvoj propis i Tvoja odredba sprovode se nada mnom, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili si njime podučio nekoga od Svojih stvorenja, ili si ga objavio u Svojoj knjizi, ili si ga ostavio kod Sebe nepoznatog nama, molim Te da Kur’an učiniš proljećem moga srca, svjetlom mojih prsa, onim što će odagnati moju tugu i okloniti moju brigu’, Uzvišeni Allah otklonit će mu brigu i tugu i umjesto njih im podariti izlaz (u drugom predanju navodi se: “…radost”).” Kada su ashabi upitali: “Allahov Poslaniče, hoćemo li naučiti (ovu dovu)?”, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svakako, neophodno je da je nauči svaki onaj koji je čuje!” (Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihut-tergibu, 1822)