- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,378
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
Na samom početku, žena u islamu mora svojevoljno odlučiti da li će se udati.
Postoji uobičajena pogrešna predodžba da žena treba jednostavno prihvatiti svaku (prvu) bračnu ponudu koja joj se nađe na putu. Mnogi hadisi snažno ohrabruju mlade da traže brak, a roditelje da prihvate ponude od dobrih partnera. Ipak, prava žene su zaštićena i čvrsto ukorijenjena u Kur’anu i sunnetu i žena ima pravo prihvatiti ili odbiti ponudu za brak u bilo koje ponuđeno vrijeme.
Pravo na mehr
„I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.“ (En-Nisa, 4.)
Prema islamskom zakonu, prava supruge u islamu sugeriraju da žene imaju pravo primiti mehr ili vjenčani dar od svojih supružnika, što se obično dogovara i odlučuje u fazi pregovaranja o braku. To je simbol ljubavi, časti i namjere, te se nikada ne smije brkati s idejom kupnje žene ili nekom vrstom arhaičnog oblika vlasništva, činom koji islam grdi i ne voli.
Često je mehr ili svadbeni dar koncept koji se izvlači iz konteksta i ocrnjuje kao neispravna praksa, ali zapravo je pravo udate žene. Mehr može biti u obliku novca, zlata ili drugih darova i ide izravno ženi, a ne njezinoj obitelji. To se obično dogovara u smislu očekivanja mladenke prije vjenčanja.
Pravo na obzirno i ljubazno postupanje
Osim financija i samog čina vjenčanja, postoji jedno jednostavno temeljno pravo koje žena ima u braku, a to je pravo na ljubazan i pažljiv tretman. Ljubaznost prema ženi se iskazuje u islamu na više načina. Na primjer, muž nikada ne bi trebao putovati i ostaviti ženu duže od četiri mjeseca. Omar Ibn Al-Khattab, jedan od najvećih islamskih halifa, jednom je ispričao da je pristojno vrijeme za odsustvovanje od žene, ako je vezan neizbježnim stvarima, maksimalno četiri mjeseca.
Također, od supruge se očekuje da da sve od sebe kada je u pitanju njegovanje i uljepšavanje fizičkog izgleda za svog muža. Čak i kada se radi o kućanskim poslovima, to je ženina dobra volja i trud za koji će biti nagrađena kod Uzvišenog Allaha.
Pravo na privatnost svih povjerljivih stvari
U braku bi svakako trebala postojati neraskidiva veza privatnosti. To se odnosi na dijeljene tajne i povjerenja te sve teme koje se odnose na intimnost između parova. U eri društvenih mreža kakvi jesu, parovi bi posebno trebali pripaziti na to. Osobito kada je riječ o ženi, islam strogo ne voli otkrivanje njezinih privatnih stvari u javnosti. U stvari, takvo ponašanje završava otuđivanjem prava žene u islamu. Umjesto toga odaberite rješavanje tih problema s dotičnom osobom. Osoba koja je cijelo vrijeme bila uz vas – vlastitog supružnika!
Pravo na mirno i sigruno kućno okruženje
“Najpotpuniji vjernici su oni s najboljim karakterom, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Et-Tirmizi)
Supruga u islamu ima neupitno pravo na mirno kućno okruženje i život. Ona zaslužuje da joj se zadovolje osnovne potrebe, ali i da joj se pokriju grijesi i oproste manji prijestupi. Muškarcima je tradicionalno i islamski povjerena odgovornost da budu “amir” (čuvar) domaćinstva. Muškarčeva odgovornost je u ovom smislu neumoljivo povezana sa ženinom u muslimanskom braku. To nije nešto što bi trebalo iskoristiti, već dodatni čimbenik o kojem bi muškarac trebao voditi računa u svom ophođenju prema svojoj ženi i biti svjestan da će za to biti pitan pred Uzvišenim Allahom.
Pravo na financijsku potporu
„Otac djeteta ih je dužan prema svojoj mogućnosti hraniti i odijevati.“ (El-Bekare, 233.)
Dokazi iz Kur’ana i sunneta jasno propisuju da žena u islamu ima pravo na financijsko uzdržavanje. To uključuje hranu, odjeću, određenu količinu novca i sredstva koja će joj pomoći ne samo da održava sebe i svoju djecu, već i dom. S druge strane, zapadnjačka ideologija potiče žene na ‘neovisan’ financijski pristup. Iako to može biti fantastično za ženin osobni razvoj ili razvoj karijere, to također umanjuje njezino pravo da uživa zaštitu i podršku svog supružnika, te čini muškarce da osjećaju manju odgovornost za ono što im je Allah propisao.
Postoji uobičajena pogrešna predodžba da žena treba jednostavno prihvatiti svaku (prvu) bračnu ponudu koja joj se nađe na putu. Mnogi hadisi snažno ohrabruju mlade da traže brak, a roditelje da prihvate ponude od dobrih partnera. Ipak, prava žene su zaštićena i čvrsto ukorijenjena u Kur’anu i sunnetu i žena ima pravo prihvatiti ili odbiti ponudu za brak u bilo koje ponuđeno vrijeme.
Pravo na mehr
„I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.“ (En-Nisa, 4.)
Prema islamskom zakonu, prava supruge u islamu sugeriraju da žene imaju pravo primiti mehr ili vjenčani dar od svojih supružnika, što se obično dogovara i odlučuje u fazi pregovaranja o braku. To je simbol ljubavi, časti i namjere, te se nikada ne smije brkati s idejom kupnje žene ili nekom vrstom arhaičnog oblika vlasništva, činom koji islam grdi i ne voli.
Često je mehr ili svadbeni dar koncept koji se izvlači iz konteksta i ocrnjuje kao neispravna praksa, ali zapravo je pravo udate žene. Mehr može biti u obliku novca, zlata ili drugih darova i ide izravno ženi, a ne njezinoj obitelji. To se obično dogovara u smislu očekivanja mladenke prije vjenčanja.
Pravo na obzirno i ljubazno postupanje
Osim financija i samog čina vjenčanja, postoji jedno jednostavno temeljno pravo koje žena ima u braku, a to je pravo na ljubazan i pažljiv tretman. Ljubaznost prema ženi se iskazuje u islamu na više načina. Na primjer, muž nikada ne bi trebao putovati i ostaviti ženu duže od četiri mjeseca. Omar Ibn Al-Khattab, jedan od najvećih islamskih halifa, jednom je ispričao da je pristojno vrijeme za odsustvovanje od žene, ako je vezan neizbježnim stvarima, maksimalno četiri mjeseca.
Također, od supruge se očekuje da da sve od sebe kada je u pitanju njegovanje i uljepšavanje fizičkog izgleda za svog muža. Čak i kada se radi o kućanskim poslovima, to je ženina dobra volja i trud za koji će biti nagrađena kod Uzvišenog Allaha.
Pravo na privatnost svih povjerljivih stvari
U braku bi svakako trebala postojati neraskidiva veza privatnosti. To se odnosi na dijeljene tajne i povjerenja te sve teme koje se odnose na intimnost između parova. U eri društvenih mreža kakvi jesu, parovi bi posebno trebali pripaziti na to. Osobito kada je riječ o ženi, islam strogo ne voli otkrivanje njezinih privatnih stvari u javnosti. U stvari, takvo ponašanje završava otuđivanjem prava žene u islamu. Umjesto toga odaberite rješavanje tih problema s dotičnom osobom. Osoba koja je cijelo vrijeme bila uz vas – vlastitog supružnika!
Pravo na mirno i sigruno kućno okruženje
“Najpotpuniji vjernici su oni s najboljim karakterom, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Et-Tirmizi)
Supruga u islamu ima neupitno pravo na mirno kućno okruženje i život. Ona zaslužuje da joj se zadovolje osnovne potrebe, ali i da joj se pokriju grijesi i oproste manji prijestupi. Muškarcima je tradicionalno i islamski povjerena odgovornost da budu “amir” (čuvar) domaćinstva. Muškarčeva odgovornost je u ovom smislu neumoljivo povezana sa ženinom u muslimanskom braku. To nije nešto što bi trebalo iskoristiti, već dodatni čimbenik o kojem bi muškarac trebao voditi računa u svom ophođenju prema svojoj ženi i biti svjestan da će za to biti pitan pred Uzvišenim Allahom.
Pravo na financijsku potporu
„Otac djeteta ih je dužan prema svojoj mogućnosti hraniti i odijevati.“ (El-Bekare, 233.)
Dokazi iz Kur’ana i sunneta jasno propisuju da žena u islamu ima pravo na financijsko uzdržavanje. To uključuje hranu, odjeću, određenu količinu novca i sredstva koja će joj pomoći ne samo da održava sebe i svoju djecu, već i dom. S druge strane, zapadnjačka ideologija potiče žene na ‘neovisan’ financijski pristup. Iako to može biti fantastično za ženin osobni razvoj ili razvoj karijere, to također umanjuje njezino pravo da uživa zaštitu i podršku svog supružnika, te čini muškarce da osjećaju manju odgovornost za ono što im je Allah propisao.
