“I govore: 'Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje izvor-vodu ne izvedeš;" /90/ "ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš;" /91/ "ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce dovedeš;" /92/ "ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspenješ; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.' Reci: 'Uzvišen neka je Gospodar moj! - zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'" /93/

Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., u skraćenoj verziji: /80/ "Najautoritativniji Kurejši su pozvali Muhammeda, s.a.v.s. On im je brzo došao, smatrajući da im je na um pala nova misao u vezi sa njim, a budući da je bio brižljiv spram njih želeći ih uputiti, a i teško je podnosio njihove greške. Sjeo je kod njih, a oni su mu rekli: 'Muhammede poslali smo po tebe na vrijeme tako, ako nešto bude, da ne snosimo odgovornost. Mi, tako nam Allaha, ne znamo nikoga od Arapa ko je uveo kod svoga naroda ono što si ti uveo kod svoga. Napao si pretke, omalovažio vjeru, omalovažio si naše umove, vrijeđao božanstva, razjedinio društvo i ništa negativno nije preostalo a da s tim nisi došao među nas. Ako si došao da sa ovim govorom tražiš kapital, sakupit ćemo ti iz našeg imetka sve dok ne postaneš najbogatiji među nama. Ako, pak, tražiš čast među nama, izabrat ćemo te za najčasnijeg među nama a ako želiš vlast učinićemo te našim vladarem. A ako je ovo što ti dolazi ono s čime ti dolazi Reijj, a očito je da te je nadvladao - a nazivali su jednog od džina Er-Re’ijj - onda ćemo, najvjerovatnije, utrošiti naše imetke u traženju lijeka dok te ne izliječimo i opravdamo.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'Ja nemam ništa sa onim što vi govorite. Nisam vam došao sa ovim zbog vašeg imetka, časti i vlasti nad vama. Allah me je poslao vama kao poslanika, objavio mi Knjigu i naredio mi da vam budem obveseljivač i opominjač.

Dostavio sam vam poslanice svoga Gospodara i savjetovao vas, pa ako prihvatite od mene ono s čime sam poslan - to je vaša sreća i na ovom i na onom svijetu, a ako to odbijete, ja ću se strpiti na Allahovoj odredbi sve dok Allah ne presudi između mene i vas'. Ili kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Tražili su, zatim od njega da zamoli svoga Gospodara - iz njihove oholosti i kufra - da pokrene brda, da izravna zemlju i da izvede iz nje rijeke, kao što su rijeke Šama i Iraka i da proživi njihove pretke koji su nestali pa da ih pitaju o onome o čemu on govori: da li je to istina ili laž. "Ako učiniš što zahtijevamo od tebe i oni ti povjeruju i mi ćemo ti tada povjerovati i time ćemo znati tvoj položaj kod Allaha i znati da te je poslao kao poslanika kao što tvrdiš". Nakon toga su zahtijevali da traži od svoga Gospodara da pošalje meleka koji će potvrditi da je istina ono što govori. Rekli su: "...a mi ćemo revidirati naš stav u odnosu na tebe, a ti zamoli da ti učini bašče, blagajne i dvorce od blaga i srebra i da te učini nezavisnim od onoga što mi smatramo da ti tražiš, jer i ti ideš po tržnicama i tražIš opskrbu za život kao i mi , tako da ćemo time znati vrijednost tvoga položaja kod tvoga Gospodara, ako si poslanik kao što tvrdiš." Poslanik, s.a.v.s., im je svaki put odgovorio kao što je to učinio i prvi put.

Rekli su: "Obori nebo u komadima kao što tvrdiš da tvoj Gospodar, ako hoće, može to učiniti. Mi tebi nećemo povjerovati sve dok to ne učiniš!" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio im je: "To je Allahovo. Ako hoće, učinit će to vama!" Rekli su: "Muhammede, a zar tvoj Gospodar nije znao da ćemo mi sjediti s tobom, pitati te o onome što smo te pitali o Njemu i da ćemo tražiti od tebe ono što tražimo, pa da ti pruži i nauči te ono što ćeš nam odgovoriti i obavijestiti te o onome što će učiniti sa nama u tome, ako ne primimo od tebe ono s čim si došao. Mi smo, pak, došli do saznanja da tebe uči onaj čovjek iz Jemame, koji se naziva Rahman a mi, tako nam Allaha, nećemo nikada Rahmanu vjerovati. Već smo te ispričali, Muhammede, ali, tako nam Allaha, nećemo te ostaviti i zaboraviti ono što si s nama učinio sve dok te ne uništimo ili dok ti nas ne uništiš." Jedan od njih je rekao: "Nećemo ti vjerovati sve dok ne dođeš u prisutnosti Allaha i meleka." Kada su to rekli, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je od njih, a s njim je ustao i Abdullah ibn Ebi-Umejje ibn el-Mugire el-Mahzumi, a on je sin njegove amidžične Atike, kćerke Abdul-

Muttaliba, i rekao mu: "Muhammede, tvoj narod ti je izložio ono što ti je predložio, a ti nisi od njih prihvatio. Pitali su te o stvarima da s njima otkriju tvoj položaj kod Allaha, pa nisi ni to uradio. Zatim su te pitali da ubrzaš ono čime im prijetiš od kazne. Tako mi Allaha, neću ti nikada povjerovati sve dok ne postaviš ljestve ka nebu i ne budeš se popeo na njega, a ja budem gledao, sve dok ne dođeš sa njima i dok ne donesu s tobom otvorenu stranicu, a s tobom ne budu četiri meleka koji će svjedočiti ono što govoriš, a tako mi Allaha, kada bi i to činio, mislim da ti ne bih povjerovao”. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., otišao, tužan i žalostan nakon saznanja da se njegov narod udaljio od njega i nakon gubljenja nade u svoj narod prilikom svoga poziva.

Ovo je skup koji su oni sakupili poradi njega. Da je Allah vidio nekoga od njih da pitaju poradi upute, uslišao bi im. Međutim, On je znao da oni to traže iz kufra i oholosti. Riječi Uzvišenog: ”...sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne izvedeš;" "el-jenbu" označavaju vodu, izvor koji teče. Tražili su od njega da im izvede određeni izvor u Hidžazu ovdje ili ondje, a to je Allahu Uzvišenom lahko. Da je htio, učinio bi i uslišao sve što su tražili. Međutim, znao je da oni upućeni biti neće, kao što su riječi Uzvišenog: "Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze donijeli - oni opet ne bi vjerovali." /6:111/ "...ili dok nebo u parčadima ne oboriš,” tj. ubrzaj nam kaznu koju si nam obećao na Sudnjem danu rascjepljenjem neba i približavanjem njegovih krajeva, pa sruči ih na nas sada, kao što je Šuajbov narod rekao:

"Zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!"/26:187/ pa vam je Allah poslao kaznu oblačnoga dana, a to je, doista, bila kazna velikog dana, a što se tiče Poslanika milosti, s.a.v.s., on je tražio od Allaha da im odgodi kaznu nadajući se da će Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji će Ga obožavati i neće Mu nikoga kao saučesnika pridruživati. Tako se i dogodilo. Od onih koji su bili nevjernici, pa prešli na islam a islam im postao stabilan, čak je i Abdullah b. Ebi-Umejje, koji je ranije spomenut... Islam je primio čvrsto i iskreno se pokajao Uzvišenom Allahu.​

Riječi Uzvišenog: "...ili dok ne budeš imao kuću od zlata”, tj. "min zehebin" od zlata, po kiraetu Ibn-Mesuda. Ibn-Abbas i drugi kažu slično tome. "...ili dok se na nebo ne uspenješ”; ne uspenješ se na nebo na ljestvama a mi te budemo gledali: "a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo", da je napisano na njoj, svakom od njih, "ovo je Knjiga od Allaha tom i tom" i da svako od njih osvane s tom knjigom pored glave. "Reci: 'Uzvišen neka je Gospodar moj! Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'” Slava neka je Njemu zar neko može da radi kako On hoće mimo Njegove volje. Ne, nego On radi što hoće, a ja sam vam samo poslanik koji vam dostavlja poslanicu i savjetujem vas i to sam već učinio. A ono što ste tražili od mene kod Uzvišenog Allaha je.

“A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: 'Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?'" /94/ "Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.'" /95/

Uzvišeni kaže: "A ljude je, odvraćalo”, tj. većinu njih, "od vjerovanja” i od slijeđenja Poslanika samo njihovo čuđenje oko slanja čovjeka kao poslanika, kao što kaže Uzvišeni: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" /110:2/ Puno je ajeta o ovome. Nakon toga Uzvišeni kaže, upozoravajući na Svoju prijaznost i milost spram Svojih robova, da im On šalje poslanika od njihove vrste da ga shvate, razumiju i da govore s njim. Da im je poslao poslanika - meleka ne bi se mogli suočiti s njim niti uzimati od njega, kao što kaže Uzvišeni: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas" /9:128/ Zbog toga kaže ovdje: "Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali'", tj. od njihove vrste, pa budući da ste vi ljudi, poslali smo vam Naše poslanike od vas iz pažnje i milosti.

“Reci: 'Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje.'"/96/

Uzvišeni kaže, upućujući Svoga Poslanika, s.a.v.s., na značajan dokaz za njegov narod u vezi sa onim oko čega treba da mu povjeruju, u vezi sa onim s čim je došao, oko toga da je On tj. Allah svjedok njemu i njima. On zna s čime im je došao. Da je to izmislio kaznio bi ga najžešćom kaznom, kao što Uzvišeni kaže: "A da je on o Nama kakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili a onda mu žilu kucavicu presjekli." /69:44-46/ Nastavljajući dalje kaže: "jer On zna i vidi robove Svoje." On zna ko zaslužuje blagodati, dobročinstvo i uputu i dobro zna ko zaslužuje nesreću, zabludu i skretanje. Zbog toga Uzvišeni kaže:

“Onaj kome Allah ukaže na Pravi put - na pravom putu je, a onome koga u zabludu stavi, tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo bit će Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačaćemo im oganj.” /97/

Uzvišeni obavještava o Svome postupku prema Svojim robovima i sprovođenju Svoje vlasti i da je On Taj Kome presudu niko nije u stanju izmijeniti. Koga On uputi - niko ga ne može u zabludi ostaviti, a koga On u zabludu odvede, nećeš mu naći - osim Njega - pomagača koji će ga na Pravi put uputiti. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute.” Imam Ahmed bilježi od Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao: /81/ "Rečeno je: 'Allahov Poslaniče, kako će ljudi biti sakupljeni na svojim licima?!' Odgovorio je: 'Onaj Ko je učinio da idu na svojim nogama, u stanju je da učini da idu na svojim licima'". Ovaj se hadis bilježi kod Buharije i Muslima. Riječi Uzvišenog: “slijepe”, znači neće vidjeti, "nijeme", neće govoriti, "i gluhe", neće čuti, kao kazna zato što su bili i na dunjaluku slijepi, nijemi i gluhi spram Istine. Bit će kažnjeni na skupu baš kada budu imali najviše potrebe za oprostom: "boravište njihovo“, njihov kraj"bit će Džehennem; kad god mu plamen jenja”, kad god se počne gasiti“pojačat ćemo im oganj”, tj. plamen, buktinju i žar, kao što kaže Uzvišeni: "pa kušajte, mučenje ćemo vam sve gorim činiti."/78:30/

“To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: 'Zar kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?'" /98/ "Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima i da im je već odredio Čas oživljenja, u koji nema sumnje? Ali nevjernici samo poriču." /99/

Uzvišeni kaže: Ovo naše kažnjavanje proživljujući ih slijepe, gluhe i nijeme, kazna im je koju su zaslužili zato što su smatrali lažnim "dokaze Naše”, tj. naše argumente i znakove i što su smatrali nevjerovatnim proživljenje nakon smrti: "i što su govorili: 'Zar kad postanemo kosti i prah'”, tj. truhlež i crvotočina: "zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?", nakon truhlosti i propasti biti vraćeni drugi put?! Allah ih upozorava na Svoju moć u tom pogledu, budući da je On stvorio nebesa i Zemlju, dok je Njegova moć u njihovom oživljenju lakša od ovoga, kao što kaže Uzvišeni: "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog." /40:57/ Ovdje kaže: "Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima”, na Sudnjem danu vraćajući im njihova tijela, i stvarajući ih drugi put kao što je to učinio i prvi put: "i da im je već odredio Čas oživljenja u koji nema sumnje?”, učinio je njihov povratak i dizanje iz njihovih grobova Časom određenim, koji se, neosporno je, mora ispuniti, kao što kaže Uzvišeni: "A Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme." /11:104/ Riječi Uzvišenog: "Ali nevjernici samo poriču", tj. nakon što su im prezentirani argumenti oni ostaju uporni u svom nevjerovanju.​

“Reci: 'Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uvijek tvrdica.'” /100/

Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, s.a.v.s.: Reci im, Muhammede, kada bi vi, ljudi, slobodno raspolagali Allahovim riznicama, “škrtarili biste iz straha da ne potrošite", tj. plašeći se da vam to ne ode, pa da osiromašite, iako riznice nikada ne presušuju. Međutim, to je vaša urođena osobina. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "čovjek je uvijek tvrdica”, tj. škrtac i onaj koji zadržava, kao što kaže Uzvišeni: "Kad bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi ništa dali" /4:53/, tj. ne bi dali nikome ništa, jer su škrtost, nestrpljivost i malodušnost svojstva čovjeka. To je uopće njegovo, izuzev onoga koga Allah pomogne i uputi ga, kao što kaže Uzvišeni: "Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro – on ga uskraćuje, osim vjernika." /70:19-22/

"Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: 'Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen'", /101/ "A Musa odgovori: 'Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o Faraone, sigurno nastradati.'" /102/ "Faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa mi potopismo i njega i one koji su bili s njim - sve", /103/ "i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: 'Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovest ćemo vas izmiješane." /104/

Uzvišeni obavještava da je poslao Musaa sa devet jasnih znamenja, a to su uvjerljivi dokazi ispravnosti njegovog vjerovjesništva i istinitosti onoga o čemu obavještava i da je od onoga Koji ga je poslao faraonu. Ta znamenja: štap, ruka, suša, more, potop, skakavci, krpelji, žabe i krv, jasna su znamenja. To smatra Ibn-Abbas. "ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili"/7:133/ i sa ovim znamenjima i njihovim osvjedočenjem; nisu povjerovali u njih i nijekali su; obuhvatila ih je nepravda i oholost iako su u svojim dušama bili sigurni da je to istina i to nije efikasno djelovalo na njih. Također da smo odgovorili onima koji su tražili od tebe to što su tražili i rekli: "Nećemo ti povjerovati sve dok nam iz zemlje izvor vodu ne izvedeš...", oni ne bi prihvatili i ne bi vjerovali, izuzev ako bi to Allah htio, kao što je rekao Faraon Musau, a osvjedočio se prethodno u ova znamenja:

”Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen.” Prenosi se da je značenje toga da je on (Musa) sihirbaz, a Allah Uzvišeni zna! Musau, a.s., također su data mnoga druga znamenja, od kojih su: njegovo udaranje štapom po stijeni, izviranje vode iz kamena, oblaci koji su im pravili hlad, spuštanje mane i prepelice i drugih, što je dato sinovima Israilovim nakon njihovog napuštanja Egipta. Ovdje je, međutim, spomenuto devet znamenja u koja se osvjedočio Faraon i njegov narod iz Egipta, što je dokaz protiv njih. Oni su se tome usprotivili, uzoholili se, uznevjerovali i sve to zanijekali. “Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja”, tj. ovih devet znamenja poslao je Gospodar nebesa i Zemlje samo kao argumente i dokaze da potkrijepi istinitost onoga s čime sam ti došao: "i ja mislim da ćeš ti, o Faraone, sigurno nastradati.” Tj. bit ćeš uništen, pobijeđen i proklet. "i Faraon odluči da ih iz zemlje istjera", da očisti zemlju od njih "...pa mi potopismo i njega i one koji su bili s njim - sve, i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: 'Naselite se u zemlji.'"

Ovo je, kao što su riječi Uzvišenog: ”A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali." Stanovnici Meke su, doista, radili na protjerivanju Poslanika, s.a.v.s., iz Meke, pa je zbog toga Allah, dž.š., učinio da Poslanik, s.a.v.s., naslijedi Meku, kada je u nju pobjedonosno ušao porazivši njene stanovnike a zatim ih pustio ukazavši im blagost i počast, kao što je Allah učinio da narod Benu-Israila, nakon što je bio potlačen, naslijedi Istok i Zapad zemlje, naslijedi Faraona, njegov kapital, njive, plodove i blagajne: “pa kad Smak svijeta dođe, dovest ćemo vas izmiješane”, tj. sve vas: i vas i vaše neprijatelje.

“Mi Kur‘an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ." /105/ "I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.”/106/

Uzvišeni obavještava o časnoj Knjizi da se objavljuje na istinit način, tj. koja u sebi sadrži istinu kao što kaže Uzvišeni: "Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče"/4:166/, tj. sadržavajući Allahovo znanje koje želi da vam se saopći od propisa, naredbi i zabrana. Riječi Uzvišenog: ” I na istinit način se on objavljuje”, tj. objavljuje se tebi, Muhammede, zaštićen i sačuvan i nepomiješan sa drugim, niti mu je šta dodato niti oduzeto, već tebi dolazi na istinit način. Riječi Uzvišenog su: “A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.” Tj. da donosiš radosne vijesti onome ko se pokorava, a da opominješ onoga ko griješi. Govor Uzvišenoga: “I kao Kur‘an, sve dio po dio ga objavljujemo.” Što se tiče učenja bez udvostručavanja (tešdida), znači: objavljujemo ga iz Levhi-mahfuza (Čuvane ploče) do Kuće časti na dunjalučkom nebu, a sa udvostručenjem, tj. "ferreknahu" znači: objavljujemo ga ajet po ajet, odvojeno i jasno u vezi sa događajima Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u toku 23 godine, obrazlažući i komentarišući, pa zbog toga Uzvišeni kaže: ”da bi ga ti ljudima kazivao", da bi ga ti dostavljao i učio im:“malo-pomalo", tj. postepeno, i: “i prema potrebi ga objavljujemo”, tj. jednu stvar za drugom.​

“Reci: 'Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle, čineći sedždu, kad im se on čita'", /107/ "i govore: 'Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!'", /108/ "i padaju licem na tle plačući, i on im uvećava strahopoštovanje.” /109/

Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s.: "Reci!", o Muhammede, ovim idolopoklonicima, nevjernicima s čime si im došao, s Kur’ani-kerimom: "Vjerovali u njega ili ne vjerovali", svejedno da li ga vjerovali ili ne, on je istina koju Allah objavljuje i ističe ga spominjanjem u prethodnim knjigama, pa zbog toga Uzvišeni kaže: ”oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje", tj. od dobrih ljudi, učenjaka Ehli kitaba koji su radili po njima, kao što je objavljeno: ”kad im se on čita”, tj. ovaj Kur’an ”padaju licem na tle““čineći sedždu” i Allahu - slava neka je Njemu - zahvaljujući Mu na blagodatima koje im je dao time što su dočekali ovog plemenitog Poslanika, s.a.v.s., kome je ova Knjiga objavljena i zbog toga kažu:“Uzvišen neka je Gospodar naš” Onaj Koji je čist od svakog nesavršenstva, Veliki i Slavljeni u Svojoj potpunoj moći i Koji ne iznevjerava Svoje obećanje, koje je obećao preko prethodnih vjerovjesnika i obveseljivača slanjem Muhammeda, a.s., pa zbog toga Uzvišeni upozoravajući o njihovom govoru, kaže: “Uzvišen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!” Njegove riječi: “i padaju licem na tle plačući", tj. pokoravaju se Uzvišenom i vjerom u Njegovu Knjigu i Poslanika, s.a.v.s.: “i on im uvećava strahopoštovanje”, tj. vjerovanje i pokoronost, kao što kaže Uzvišeni: “A one koji su na Pravom putu, On će i dalje voditi i nadahnut će ih kako će se Vatre sačuvati.” /47:17/

“Reci: 'Zovite: 'Allah', ili zovite: 'Svemilosni', a kako Ga god budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga'" /110/ "I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!'"/111/

"Mekhul prenosi da je jedan idolopoklonik čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da na sedždi govori: 'Ja, Rahman, ja Rahim (o Svemilosni, Milostivi)', pa je (taj čovjek) rekao: 'On misli da molbu upućuje jednom, a on, ustvari, molbu upućuje dvojici. Zatim je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet.' Ovako se prenosi od Ibn-Abbasa, a to bilježi i Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog: "Reci: 'Zovite: 'Allah' ili zovite 'Svemilosni', a kako god budete zvali, Njegova su imena najljepša”, tj. reci, Muhammede, ovim idolopoklonicima koji niječu svojstvo milosti kod Uzvišenog Allaha sprečavajući Njegovo nazivanje imenom "Rahman", da nema razlike između našeg dozivanja Njega imenom "Allah" ili imenom "Rahman" jer On posjeduje najljepša imena kao što kaže Uzvišeni: "On je Allah - nema drugog boga osim Njega, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Svemilosni, Milostivi!" - do riječi Uzvišenog - "On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji." /59:22-24/

”ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga." Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: /83/ "Objavljen je ovaj ajet a Allahov Poslanik, s.a.v.s., prikrivao se u Meki: “Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga.” Rekao je: "Kada bi klanjao sa ashabima dizao bi glas prilikom učenja Kur’ana, pa kada bi to čuli idolopoklonici psovali su Kur’an, Onoga Ko ga je objavio i onoga ko je s njim došao, pa je Allah rekao Svom Vjerovjesniku, s.a.v.s.: ”Ne izgovaraj na sav glas Kur‘an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga", tj. svojim učenjem, pa da te čuju idolopoklonici pa da onda psuju Kur‘an: "i ne prigušuj ga" od svojih ashaba pa da ne čuju Kur’an i ne preuzmu ga od tebe: "Traži sredinu između toga". Bilježe ga Buharija i Muslim.

Ovo, također, prenosi Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., i dodaje: /84/ "A kada je Hidžru učinio u Medinu, ta je zabrana prestala, pa je činio od toga šta je htio." Riječima: ”I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta'”, potvrđuje Uzvišeni Svom Plemenitom Biću najljepša imena koja ga oslobađaju svake krnjavosti, pa kaže: “I reci: 'Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema ortaka'”, već je On - Allah - Utočište svakom. On je Onaj Koji nije rodio niti je rođen i Kome niko ravan nije: “I Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći.” Nije neznatan pa da treba pomagača, ministra ili savjetnika, već je Uzvišeni Stvoritelj Svega - On Jedini - i nema saučesnika, On Jedini upravlja Svojom voljom: ” i hvaleći Ga, veličaj!”, tj. slavi Ga i veličaj od onoga što govore nasilnici, koji nepravdu čine, a On je visoko iznad onoga što oni govore!

Tefsir ibn Kesir​