Tefsir Ibn Kesir - Sura Et-Tewba

Rekao je Ka'b: "Tako mi Allaha, nije me Allah obdario većom blagodati nakon što me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tog dana, tako da ga nisam slagao i uništen bio kao što su propali oni koji su ga slagali."

Zaista je Uzvišeni Allah rekao za one koji su ga slagali kao što nije rekao nikome kada je spustio objavu. Uzvišeni Allah je rekao: "Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim." (9:95,96) Bilo nas je trojica čiji je slučaj odgodio u odnosu na slučaj onih od kojih je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primio ispriku kada su se zaklinjali, uzeo od njih prisegu i tražio oprosta za njih. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odložio je naš slučaj dok mu Allah ne presudi, zato je Uzvišeni Allah rekao: "A i onoj trojici koja su bila izostala." Pod njegovim izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem našeg slučaja koji je spomenut ne misli se na naše izostajanje iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je to prihvatio." Ovaj je hadis vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti složili su se El-Buhari i Muslim, koji ga bilježe u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija. Ovaj je hadis obuhvatio komentar ovog časnog ajeta u najljepšem i najjednostavnijem obliku. Ovako prenose i više učenjaka iz prvih generacija u komentaru ovog ajeta. Pošto je Uzvišeni spomenuo da je otklonio od ove trojice nevolju i tjeskobu zbog njihove izolacije od muslimana punih pedeset dana i noći, kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad im je Zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna jer nisu znali šta rade, pa su bili strpljivi na Allahovu presudu i predali joj se i čvrsti bili sve dok nisu nagrađeni izlazom iz te situacije zbog njihove iskrenosti prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pogledu njihovog izostajanja. To je bilo bez opravdanja pa su bili kažnjeni za ovaj period… Zatim im je oprostio, posljedica njihove iskrenosti bila je dobra po njih i oprošteno im je, zato je Uzvišeni rekao: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni", tj. iskreno postupajte i pridržavajte se iskrenosti, budite od njenih sljedbenika i spasit ćete se od opasnosti.

Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (538) "Na vama je da budete iskreni; zaista, iskrenost vodi ka dobročinstvu, a zaista dobročinstvo vodi ka Džennetu, čovjek je neprestano iskren i traži iskrenost tako da se upiše kod Allaha kao istinoljubiv. Čuvajte se laži, zaista laž vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka Vatri. Čovjek neprestano laže i traži laž tako da se upiše kod Allaha kao lažljivac." Bilježe ga El-Buhari i Muslim. Prenosi Šu'be od Abdullaha bin Mes'uda, radijAllahu anhu, da je rekao: "Laž nije dobra ni u ozbiljnosti niti u šali, čitajte ako hoćete: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni"; ovako je proučio, zatim je rekao: "Da li nalazite ikome olakšicu u tome?"

"Nije trebalo da stanovnici Medine ni Beduini u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti - Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro." /120/

Uzvišeni Allah kori one koji su izostali iza Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk općenito i pretpostavljanje njihovih života nad borbom sa njim i neprijatnostima koje je dobio uslijed poteškoća. Oni su sebi uskratili nagradu jer njih "...neće zadesiti ni žeđ","ni umor", "ni glad","niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti", tj. spustiti se u neko mjesto plašeći njihove neprijatelje. "Niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti", tj. pobjedu, "...a da im to sve neće upisano biti", s ovim kao dobra djela i lijepa nagrada. " Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro", kao što su riječi Uzvišenog: "Mi, doista, nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio." (18:30)

"I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili." /121/

Uzvišeni kaže: "Ovi ratnici ne troše na Allahovom putu, '...nikakav prilog, ni mali ni veliki', tj. malo niti mnogo, '...niti će ikakvu dolinu prevaliti', tj. prema neprijateljima, '...a da im to neće zapisano biti.'" Uzvišeni nije rekao ovdje: "bihi", nego "lehum", jer ova djela proizilaze od njih, zato je Uzvišeni rekao: "...da bi Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili." Zadesio je vođu vjernika Osmana bin Afana, radijAllahu anhu, ovim časnim ajetom obilan udio i velika sreća. U ovom pohodu on je udijelio sjajne priloge i lijepa imanja, kao što prenosi Abdullah bin el-Imam Ahmed od Abdurrahmana bin Hibab es-Sulemija da je: (539) "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, držao je govor pa je podsticao da se daju prilozi za vojsku za Bitku na Tebuku." Zatim je Osman bin Affan, radijAllahu anhu, rekao: "Od mene je stotinu deva sa samarima i njihovim pokrovcima.

" Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i dalje podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu sa njihovim samarima i pokrovcima." Zatim se Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, spustio sa stepenica minbera i podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu drugih sa svojim samarima i pokrovcima." Prenosilac kaže: "Vidio sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako je okretao ruku, a i Abdussamed je izvadio svoju ruku kao začuđen, govoreći: "Šta je Osmanu nakon što je ovo uradio?"

Prenosi Abdullah, također od Abdurrahmana bin Semure da je rekao: (540) "Došao je Osman, radijAllahu anhu, kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sa hiljadu dinara u haljetku tako da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opremio vojsku za Tebuk. Rekao je: "Istresao ih je u Poslanikovu, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sobu pa sam vidio Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako ih prevrće svojom rukom i govori: 'Ne škodi Ibn-Affanu ono što uradi od danas', ponavljajući to uzastopno." Katade o riječima Uzvišenog: "Niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti", kaže: "Ne povećavaju ljudi na Allahovom putu daljinu od svojih porodica, a da ne povećavaju pritom blizinu prema Allahu."​

"Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali." /122/

Ovo je objašnjenje od Uzvišenog Allaha o tome da je želio da arapska plemena idu sa Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohod na Tebuk. Jedna grupa prethodnika stoji na stanovištu da je bio obavezan odlazak svakom muslimanu u boj kada je išao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zato je Uzvišeni rekao: "Krećite u boj, bili slabi ili snažni." (9:41) Allah , dželle šanuhu, rekao je: "Nije trebalo da stanovnici Medine, ni Beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu…" (9:120), pa je to dokinuto ovim ajetom. Neko može reći: "Zaista je ovo objašnjenje za namjeru Uzvišenog u vezi s odlaskom svih Arapa i manje grupe iz svakog plemena ako nisu svi izišli, da bi se uputili oni koji su izišli sa Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u ono što mu dolazi od Objave i opominjali njihov narod kada im se vrate šta je bilo sa neprijateljem. Tako im se sastaju dvije stvari u ovom određenom odlasku. A poslije Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, grupa koja je izišla iz naroda (plemena) izišla je ili radi upute u vjeru ili radi džihada, tj. borbe.

Prenosi El-'Avfi od Ibn-Abbasa u vezi s ovim ajetom: "Odlazila je iz svakog plemena grupa Arapa Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, zatim ga pitali za ono što su htjeli i što su željeli od vjerskih stvari i da se upute u tome govoreći Vjerovjesniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: 'Šta nam naređuješ da radimo? Obavijesti nas šta ćemo naređivati našim porodicama kada im dođemo', pa im je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, naredio pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a poslao ih je njihovom narodu sa namazom i zekatom. Kada su dolazili svom narodu, govorili bi: "Ko primi islam on pripada nama", i opominjali su ih tako da je čovjek napuštao svog oca i svoju majku. I Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, obavještavao je i opominjao ih u vezi s njihovim narodom; i kada su se vratili, pozivali su ih u islam i opomilnjali ih Vatrom, a obradovali Džennetom.

"O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! i znajte da je Allah na strani bogobojaznih." /123/

Uzvišeni Allah naredio je borbu protiv nevjernika bliže ka islamskim zemljama. Zato je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, počeo sa borbom mnogobožca na Arapskom poluotoku. Kada je završio sa njima i Allah putem njega oslobodio cjelokupni Poluotok, i ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru, počeo je borbu protiv sljedbenika Knjige i spremio se za borbu protiv Bizantijaca koji su najbliži Arapskom poluotoku i najpreči ljudi za poziv u islam jer su sljedbenici Knjige. Stigao je na Tebuk, zatim se vratio zbog umora ljudi, sušne zemlje i teške situacije. To je bilo devete godine po Hidžri Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zatim je u desetoj godini bio zauzet Oprosnim hadžom. Poslije hadža, nakon osamdeset i jednog dana, preselio se Uzvišenom Gospodaru. Naslijedio ga je Ebu-Bekr, kojem je Allah učvrstio vjeru. On je počeo spremanje islamske vojske prema Bizantijcima, obožavaocima krsta i prema Perziji, obožavaocima vatre. Allah mu je dao da osvoji zemlje i uništi Kisru i Kajsara i one ljude koji su im se pokoravali, podijelio je njihove riznice na Allahovom putu. Zatim ga je naslijedio El-Faruk Omer bin el-Hattab, pa je Allah njime pokorio nevjernike i bezbošce. Zaposjeo je carstva na istoku i zapadu, donošene su mu riznice iz ostalih pokrajina iz daleka i blizine. Zatim, nakon što je je umro kao šehid; a živio je pohvalan, saglasili su se ashabi, muhadžiri i ensarije oko hilafeta Osmana bin Affana. Zavladao je islam i uzdigla se Allahova riječ, i kad god bi zavladali jednim narodom, išli su prema drugom, zatim prema onom koji slijedi, pokoravajući se riječima Uzvišenog: "O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj", i riječima Uzvišenog: "I neka oni osjete vašu strogost", tj. u borbi protiv njih. Zaista je potpun vjernik onaj koji bude prijatelj sa svojim bratom vjernikom, a strog prema svom neprijatelju nevjerniku.

Kao u riječima Uzvišenog: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom" (47:29), kao i u riječima Uzvišenog: "O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima" (46:9), i u hadisu: (541) "Ja sam onaj koji se smiješi i bori", tj. smiješim se prijatelju, a borim protiv neprijatelja. "I znajte da je Allah na strani bogobojaznih", tj. zaista je Allah s vama ako se bojite i ako ste Mu se pokoravate. Ovako je stvar stajala tokom tri stoljeća koja su najbolja za sve generacije. Bila je potpuna pokornost i ustrajnost na Pravom putu. Zatim su dolazila iskušenja, i razilaženja među vladarima, i neprijatelji su imali aspiracije prema krajevima islamske države, i domogli se dijela islamske zemlje, a Allahu pripada odredba prije i poslije. Kad god bi jedan od islamskih vladara bio pokoran Allahovim naredbama i na Njega se oslanjao, Allah bi putem njega oslobađao od zemlje onoliko koliko ima poštivanja Allahove vlasti. Allah je odgovoran da muslimane nadredi nad nevjernicima i da uzdigne njihovu riječ u svim zemljama, zaista je On Plemenit i Darežljiv.

"A kad bude objavljena neka Sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova povećala vjerovanje?' Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje i oni se raduju." /124/ "A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju i oni kao nevjernici umiru." /125/

Uzvišeni kaže: "A kad bude objavljena neka Sura", ima licemjera, "ima ih koji govore: 'Kome je od vas učvrstila vjerovanje?'", tj. govore jedni drugima, "…što se tiče vjernika, njma je učvrstila vjerovanje i oni se raduju.", ovaj je ajet jedan od najvećih dokaza da se iman povećava i smanjuje, kao što je to stanovište većine prethodnika i onh poslije njih, imama - predvodnika - učenjaka. "A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje", tj. sumnju na sumnju, kao u riječima Uzvišenog: "Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su , i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozivaju.'" (41:44) Ovo je tek dio njihove ukupne nesreće, a to je da ono što upućuje srca bude razlogom njihove zablude i propasti, kao i to da čovjeku loše ćudi, kada bude "hranjen onim čime je hranjen", to samo povećava propast i nedostatak.​

"Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, niti se kaju niti se opamećuju." /126/ "A kad bude objavljena koja Sura, samo se zagledaju: Da li vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju." /127/

Uzvišeni kaže: "Zar ne vide ovi licemjeri", "da u iskušenje padaju", tj. budu ispitivani, "...svake godine jedanput ili dva puta, pa opet, niti se kaju, niti se opamećuju", tj. niti se kaju za svoje pretnodne grijehe, niti se opamećuju u pogledu onoga što ih očekuje od stanja. Rekao je Mudžahid: "Dovode se u ispit praksom i glađu", a Katade je rekao: "Pohodom u godini dva puta." U riječima Uzvišenog: "A kad bude objavljena koja Sura, samo se zagledaju", tj. samo se okreću ovome svijetu, nisu čvrsti na Istini, niti je prihvataju niti razumiju. Kao u riječima Uzvišenog: "Pa zašto oni pouku izbjegavaju, kao da su divlji magarci preplašeni, koji od onih što ih progone bježe", (74:49-51) i riječima Uzvišenog: "...i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi", kao što su riječi Uzvišenog: "…i kad oni skrenuše ustranu, Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu" (61:5), "Zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju", tj. ne razumiju od Allaha Njegov govor, naprotiv, oni su nemarni u odnosu na Njega i u odbojnosti i udaljavanju od Njega.

"Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv." /128/ "A ako oni glavu okrenu, ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega: Samo se uzdam u Njega, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!'" /129/

Uzvišeni kaže da je učinio dobročinstvo prema vjernicima što im je poslao Poslanika, jednog od njih, tj. iz njihove vrste i na njihovom jeziku, kao što je rekao Ibrahim, alejhi selam: "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih." (2:129) Uzvišeni ovdje kaže: "Došao vam je Poslanik, jedan od vas", tj. od vas i govori vašim jezikom, kao što je rekao Dža'fer bin Ebi-Talib, radijAllahu anhu, En-Nedžašiju i El-Mugire bin Šu'beu, radijAllahu anhu, izaslaniku Kisre: "Zaista je Allah poslao Poslanika, jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu osobenost, njegov ulazak i izlazak, njegovu iskrenost i njegovo povjerenje i spomenuo je hadis: 'Prenosi El-Hafiz Ebu -Muhammed el-Hasen bin Abdurrahman er-Ramehurmuzi u svojoj knjizi "El-Fasil bejne er-ravi ve-l-vai", senedom od Muhammeda bin Dža'fera bin Muhammeda da je rekao: Pričao mi je moj otac, a on od njegova oca, a on od Alije, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (542) Izišao sam iz braka, a nisam izišao iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj otac i moja majka, a nije me ništa pogodilo od paganskog zinaluka.'"

A riječi Uzvišenog: "Teško mu je što ćete na muke udariti" znače: teško mu pada ono što je teško njegovom narodu i što mu je nesnosno, zato se navodi u hadisu koji se prenosi u više predanja: (543) "Poslat sam sa čistom i lahkom vjerom." "...jedva čeka da Pravim putem pođete", tj. svesrdno želi vašu uputu i korist vama na ovome i budućem svijetu. Prenosi Et-Taberani od Ebu-Zerra da je rekao: (544) "Ostavio nas je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i nema ptice koja mahne svojim krilom u zraku a da nam on o tome nije spomenuo znanje." Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: (545) "Nema ništa što približava Džennetu i udaljava od Vatre, a da vam nije objašnjeno." Prenosi El-Imam Ahmed od Abdullaha bin Mes'uda da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao: (546) "Zaista, Allah nije zabranio haram a da nije znao da će biti među vama onih koji će se u njega upustiti; ja vas zadržavam da ne upadate u Vatru kao što upadaju leptirovi ili mušice".

Riječi Uzvišenog: "A prema vjernicima blag je i milostiv", jesu kao i riječi Uzvišenog: "...i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede, a ako te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja nemam ništa s tim što vi radite', i pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga." (26:215-217) Ovako mu je naredio Uzvišeni, u ovom časnom ajetu. U riječima Uzvišenog: "A ako oni glave okrenu", tj. pošto si im došao sa velikim i potpunim vjerozakonom, "…ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega!'", tj. Allah mi je dovoljan, nema boga osim Njega i na Njega se oslanjam.

Kao što je rekao Uzvišeni: "On je gospodar istoka i zapada, nema Boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika." (73:9) i riječi Uzvišenog: “On je Gospodar Arša veličanstvenoga", tj. On je Vladar svakoj stvari i On je njen Stvoritelj, jer Gospodar Arša veličanstvenoga, koji je krov svim stvorenjima na nebesima i Zemlji i ono što je na njima, i što je između njih, potčinjeno je moći Uzvišenog Allaha, i Njegovo znanje obuhvata svaku stvar, i Njegova odredba je izvršena u svemu i On nad svim bdi.

Prenosi El-Imam Ahmed od Ubejj bin Ka'ba da je rekao: (547) "Posljednji ajet koji je objavljen iz Kur'ana ovaj je ajet: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas...', do kraja sure.

Prenosi Ahmed od Ubada bin Abdullaha bin Ez-Zubejra, radijAllahu anhu, da je rekao: (548) "Došao je El-Haris bin Huzejme sa ova dva posljednja ajeta iz sure Berae: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas', kod Omera bin el-Hattaba, koji ga je pitao: 'Ko ti je svjedok za ovo?' Rekao je: 'Ne znam, tako mi Allaha, ja svjedočim da sam ih čuo od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem Razumio sam ih i naučio napamet.' Zatim je Omer rekao: 'I ja svjedočim da sam ih čuo od Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem' Da su bila tri ajeta, učinio bi ih posebnom surom; pogledajte suru iz Kur'ana i stavite ih na kraj sure Berae."​

* Objavljena poslije sure El-Maida.

** Zadnja dva ajeta objavljena su u Meki.

[350] Rekao sam: 'Ovo je za onog koji je sklopio ugovor manje od četiri mjeseca ili opći ugovor. A što se tiče onog koji je sklopio ograničen ugovor najviše na četiri mjeseca ili na određeni vremenski period, njegov ugovor je važeći sve do isteka ugovorenog roka kao što se vidi iz hadisa koji se prenosi od Alije, radijAllahu anhu

[351] Rekao sam: Neuki smatraju da se svaki hadž u kome se poklapa dan Arefata sa petkom zove Veliki hadž. Ovo je pogrešno. Veliki hadž je dan prinošenja žrtvi i svake godine bude Veliki hadž, jer dan prinošenja žrtvi dolazi svake godine do Sudnjeg dana.

[352] Ajet broj 36. iz ove časne sure Et-Tevba.

[353] Izuzev onog čiji je ugovor sklopljen do određenog perioda, njegov rok važenja traje do isteka ugovorenog roka ako nisu poništili njigove ugovore.

[354] [to je između dvije zagrade nije tekst mufesira, Allah mu se, dželle šanuhu, smilovao; to je moje.

[355] O Allahov Poslaniče, žrtvovao bih za tebe I oca I majku!. Kako si samo blag, plemenit i dalekovidan! Divan li si Vjerovjesnik i Poslanik ti, divan li si vođa ti, divan li si otac, blag i sažaljiv. Divan li si uzor ti, neka je na tebe najbolji salavat i najpotpuniji selam.

[356] Rekao sam: Ne… nego kad Allah želi, obavijesti svoga Vjerovjesnika za sutra, nije u stanju Allahov Poslanik, neka je salat i selam na njega, niti i jedan drugi Poslanik obavjestiti šta će biti sutra ili za bilo koji gajb, sam od sebe, osim nakon što ga Uzvišeni Allah , dželle šanuhu, izvjesti o tome.

[357] Rekao sam: Zaista se ovaj hadis odnosi na onog ko nije platio zekat na svoj imetak, pa će mu njegov imetak biti kao što je spomenuto u hadisu.

[358] Znači: na Allahova Poslanika , sallAllahu ‘alejhi we sellem, i na Ebu-Bekra po slijeđenju.

[359] Rekao sam: Allah zna najbolje da je ovo vezano za grupu koja traži nauku i izučavanje u vjeru, ne radi džihada (borbe).Ja smatram da je pretežnije ono što smatra Es - Suddi da je ajet: "Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni" izuzima nemoćne i bolesne od džihada-borbe, pa ih je Allah poštedio i oslobodio onoga što im je bilo naređeno u riječima Uzvišenog: "Bili slabi ili snažni."

[360] Rekao sam: znači: upropaste sami sebe čineći zlodjelo zaklinjući se lažno Allahom, a oni to znaju, da Uzvišeni Allah sačuva.

[361] Rekao sam: tj. prethodilo je Njegovom znanju da su nevjernici licemjeri pa je prezirao njihov polazak s tobom i odredio je njihov neizlazak Svojom odredbom i zadržao ih.

[362] [to je među navodnicima to je moj govor, a ako se vrate razlozi za pridobijanje srca, vratit će se i davanje.

[363] Rekao sam: Nije spomenut hadis koji upućuje da je hadž na Allahovom putu.

[364] Pojas to je kaiš koji slijedi slabine deve, slabine: struk: znači uzeo je za kaiš kojim se vodi struk Poslanikove , sallAllahu ‘alejhi we sellem, deve.

[365] Rekao sam: ova priča od S'alebe nije vjerodostojna i u lancu prenosilaca nalazi se Alij bin Jezid, koji je veoma slab prenosilac. Allah najbolje zna.

[366] Vrati se na komentar ajeta broj 74 iz ove sure.

[367] Prethodno je objašnjen ovaj časni ajet. Pogledaj ajet broj 55 iz ove sure.

[368] Trude se neki ljudi čiji su poznati ciljevi da navedu ovaj hadis i slične njemu da bi odbacili ono što je došlo u riječima Uzvišenog: " Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće", nastojeći pokazati da je Allah pristrasan prema Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa su govorili: "Da je Allah oživio njegove roditelje pa su povjerovali u Njega", tj. da je zanemario mnogoboštvo njegovih roditelja u njihovom životu pa im je povratio život i povjerovali su u Njega, zatim su umrli, pokušavajući da obmanu, ne samo obične nego i učene ljude, da ih je Allah oživio iz počasti prema Poslaniku. Bože sačuvaj, da Gospodar robova postupi sa roditeljima Njegovog Poslanika suprotno postupku sa očevima ostalih muslimana.

[369] Ovo je istina poslije koje dolazi samo zabluda, ovaj ajet br. /18/ iz sure /En-Nisa/, da je propis mnogoboštva jedan, bez obzira da li on bio kod roditelja Poslanika ili očeva ostalih ljudi. Nagrada mnogobošcima je jedna te ista… Nema razlike između mnogobožaca i mnogobožaca. A oni koji su izmislili ovaj hadis, primjer njhovih loših namjera jeste kao primjer onog koji se sakriva svojim prstima misleći da je njima sakrio sebe … ! ili kao noj koji zatrpa svoju glavu u pijesak da bi bezumni mislili da ga niko ne vidi. Ovi su priznali da su roditelji Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, umrli kao mnogobošci, to je očevidno iz njhovog govora: " Allah ih je oživio, zatim su povjerovali u njega." Da su bili vjernici, ne bi bilo potrebe da ih oživljava da bi povjerovali u Njega iznova … ! Poslanikovi roditelji i ostali njihovi suvremenici bili su obavezni da prihvate vjeru Ibrahimovu, a oni su je zamijenili.

Znači da su umrli kao mnogobošci što ovi priznaju i time padaju u nesuglasje. Preostalo im je dokazivanje ispravnosti hadisa o oživljavanju Poslanikovih roditelja, a to je daleko! Međutim, hadis je apokrifan i lažan, a Allah je otkrio njihovu laž na Njega i na Njegova Poslanika, s.a.v.s, kao što je rekao El-Hafiz bin Dehijje: "Ovaj je hadis apokrifan i odbacuju ga Kur'an i Idžma." Oni ne izmišljaju ovaj hadis iz ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, oni su sasvim daleko od ove ljubavi; to su činili s ciljem iznošenja laži na Allahov Govor i govor Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, pa ih je Allah osramotio i razotkrio njihovu koprenu u svakom hadisu koji su fabricirali, izmišljajući i lažući, a Allah upućuje u ispravnost.​