11-03-2024
5,166
218
289

Rekao je Ka'b: "Tako mi Allaha, nije me Allah obdario većom blagodati nakon što me je uputio u islam od moje iskrenosti sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tog dana, tako da ga nisam slagao i uništen bio kao što su propali oni koji su ga slagali."
Zaista je Uzvišeni Allah rekao za one koji su ga slagali kao što nije rekao nikome kada je spustio objavu. Uzvišeni Allah je rekao: "Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim." (9:95,96) Bilo nas je trojica čiji je slučaj odgodio u odnosu na slučaj onih od kojih je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primio ispriku kada su se zaklinjali, uzeo od njih prisegu i tražio oprosta za njih. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odložio je naš slučaj dok mu Allah ne presudi, zato je Uzvišeni Allah rekao: "A i onoj trojici koja su bila izostala." Pod njegovim izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem našeg slučaja koji je spomenut ne misli se na naše izostajanje iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je to prihvatio." Ovaj je hadis vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti složili su se El-Buhari i Muslim, koji ga bilježe u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija. Ovaj je hadis obuhvatio komentar ovog časnog ajeta u najljepšem i najjednostavnijem obliku. Ovako prenose i više učenjaka iz prvih generacija u komentaru ovog ajeta. Pošto je Uzvišeni spomenuo da je otklonio od ove trojice nevolju i tjeskobu zbog njihove izolacije od muslimana punih pedeset dana i noći, kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad im je Zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna jer nisu znali šta rade, pa su bili strpljivi na Allahovu presudu i predali joj se i čvrsti bili sve dok nisu nagrađeni izlazom iz te situacije zbog njihove iskrenosti prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pogledu njihovog izostajanja. To je bilo bez opravdanja pa su bili kažnjeni za ovaj period… Zatim im je oprostio, posljedica njihove iskrenosti bila je dobra po njih i oprošteno im je, zato je Uzvišeni rekao: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni", tj. iskreno postupajte i pridržavajte se iskrenosti, budite od njenih sljedbenika i spasit ćete se od opasnosti.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (538) "Na vama je da budete iskreni; zaista, iskrenost vodi ka dobročinstvu, a zaista dobročinstvo vodi ka Džennetu, čovjek je neprestano iskren i traži iskrenost tako da se upiše kod Allaha kao istinoljubiv. Čuvajte se laži, zaista laž vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka Vatri. Čovjek neprestano laže i traži laž tako da se upiše kod Allaha kao lažljivac." Bilježe ga El-Buhari i Muslim. Prenosi Šu'be od Abdullaha bin Mes'uda, radijAllahu anhu, da je rekao: "Laž nije dobra ni u ozbiljnosti niti u šali, čitajte ako hoćete: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni"; ovako je proučio, zatim je rekao: "Da li nalazite ikome olakšicu u tome?"
"Nije trebalo da stanovnici Medine ni Beduini u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti - Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro." /120/
Uzvišeni Allah kori one koji su izostali iza Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk općenito i pretpostavljanje njihovih života nad borbom sa njim i neprijatnostima koje je dobio uslijed poteškoća. Oni su sebi uskratili nagradu jer njih "...neće zadesiti ni žeđ","ni umor", "ni glad","niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti", tj. spustiti se u neko mjesto plašeći njihove neprijatelje. "Niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti", tj. pobjedu, "...a da im to sve neće upisano biti", s ovim kao dobra djela i lijepa nagrada. " Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro", kao što su riječi Uzvišenog: "Mi, doista, nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio." (18:30)
"I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili." /121/
Uzvišeni kaže: "Ovi ratnici ne troše na Allahovom putu, '...nikakav prilog, ni mali ni veliki', tj. malo niti mnogo, '...niti će ikakvu dolinu prevaliti', tj. prema neprijateljima, '...a da im to neće zapisano biti.'" Uzvišeni nije rekao ovdje: "bihi", nego "lehum", jer ova djela proizilaze od njih, zato je Uzvišeni rekao: "...da bi Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili." Zadesio je vođu vjernika Osmana bin Afana, radijAllahu anhu, ovim časnim ajetom obilan udio i velika sreća. U ovom pohodu on je udijelio sjajne priloge i lijepa imanja, kao što prenosi Abdullah bin el-Imam Ahmed od Abdurrahmana bin Hibab es-Sulemija da je: (539) "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, držao je govor pa je podsticao da se daju prilozi za vojsku za Bitku na Tebuku." Zatim je Osman bin Affan, radijAllahu anhu, rekao: "Od mene je stotinu deva sa samarima i njihovim pokrovcima.
" Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i dalje podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu sa njihovim samarima i pokrovcima." Zatim se Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, spustio sa stepenica minbera i podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu drugih sa svojim samarima i pokrovcima." Prenosilac kaže: "Vidio sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako je okretao ruku, a i Abdussamed je izvadio svoju ruku kao začuđen, govoreći: "Šta je Osmanu nakon što je ovo uradio?"
Prenosi Abdullah, također od Abdurrahmana bin Semure da je rekao: (540) "Došao je Osman, radijAllahu anhu, kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sa hiljadu dinara u haljetku tako da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opremio vojsku za Tebuk. Rekao je: "Istresao ih je u Poslanikovu, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sobu pa sam vidio Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako ih prevrće svojom rukom i govori: 'Ne škodi Ibn-Affanu ono što uradi od danas', ponavljajući to uzastopno." Katade o riječima Uzvišenog: "Niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti", kaže: "Ne povećavaju ljudi na Allahovom putu daljinu od svojih porodica, a da ne povećavaju pritom blizinu prema Allahu."
Zaista je Uzvišeni Allah rekao za one koji su ga slagali kao što nije rekao nikome kada je spustio objavu. Uzvišeni Allah je rekao: "Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim." (9:95,96) Bilo nas je trojica čiji je slučaj odgodio u odnosu na slučaj onih od kojih je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, primio ispriku kada su se zaklinjali, uzeo od njih prisegu i tražio oprosta za njih. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odložio je naš slučaj dok mu Allah ne presudi, zato je Uzvišeni Allah rekao: "A i onoj trojici koja su bila izostala." Pod njegovim izostavljanjem nas i njegovim odlaganjem našeg slučaja koji je spomenut ne misli se na naše izostajanje iz pohoda, nego je to od onih koji su mu se zaklinjali i izvinjavali pa im je to prihvatio." Ovaj je hadis vjerodostojan i oko njegove vjerodostojnosti složili su se El-Buhari i Muslim, koji ga bilježe u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija. Ovaj je hadis obuhvatio komentar ovog časnog ajeta u najljepšem i najjednostavnijem obliku. Ovako prenose i više učenjaka iz prvih generacija u komentaru ovog ajeta. Pošto je Uzvišeni spomenuo da je otklonio od ove trojice nevolju i tjeskobu zbog njihove izolacije od muslimana punih pedeset dana i noći, kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad im je Zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna jer nisu znali šta rade, pa su bili strpljivi na Allahovu presudu i predali joj se i čvrsti bili sve dok nisu nagrađeni izlazom iz te situacije zbog njihove iskrenosti prema Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pogledu njihovog izostajanja. To je bilo bez opravdanja pa su bili kažnjeni za ovaj period… Zatim im je oprostio, posljedica njihove iskrenosti bila je dobra po njih i oprošteno im je, zato je Uzvišeni rekao: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni", tj. iskreno postupajte i pridržavajte se iskrenosti, budite od njenih sljedbenika i spasit ćete se od opasnosti.
Prenosi El-Imam Ahmed od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: (538) "Na vama je da budete iskreni; zaista, iskrenost vodi ka dobročinstvu, a zaista dobročinstvo vodi ka Džennetu, čovjek je neprestano iskren i traži iskrenost tako da se upiše kod Allaha kao istinoljubiv. Čuvajte se laži, zaista laž vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka Vatri. Čovjek neprestano laže i traži laž tako da se upiše kod Allaha kao lažljivac." Bilježe ga El-Buhari i Muslim. Prenosi Šu'be od Abdullaha bin Mes'uda, radijAllahu anhu, da je rekao: "Laž nije dobra ni u ozbiljnosti niti u šali, čitajte ako hoćete: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni"; ovako je proučio, zatim je rekao: "Da li nalazite ikome olakšicu u tome?"
"Nije trebalo da stanovnici Medine ni Beduini u njegovoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti - Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro." /120/
Uzvišeni Allah kori one koji su izostali iza Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u pohodu na Tebuk općenito i pretpostavljanje njihovih života nad borbom sa njim i neprijatnostima koje je dobio uslijed poteškoća. Oni su sebi uskratili nagradu jer njih "...neće zadesiti ni žeđ","ni umor", "ni glad","niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti", tj. spustiti se u neko mjesto plašeći njihove neprijatelje. "Niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti", tj. pobjedu, "...a da im to sve neće upisano biti", s ovim kao dobra djela i lijepa nagrada. " Allah, zaista, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro", kao što su riječi Uzvišenog: "Mi, doista, nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio." (18:30)
"I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili." /121/
Uzvišeni kaže: "Ovi ratnici ne troše na Allahovom putu, '...nikakav prilog, ni mali ni veliki', tj. malo niti mnogo, '...niti će ikakvu dolinu prevaliti', tj. prema neprijateljima, '...a da im to neće zapisano biti.'" Uzvišeni nije rekao ovdje: "bihi", nego "lehum", jer ova djela proizilaze od njih, zato je Uzvišeni rekao: "...da bi Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili." Zadesio je vođu vjernika Osmana bin Afana, radijAllahu anhu, ovim časnim ajetom obilan udio i velika sreća. U ovom pohodu on je udijelio sjajne priloge i lijepa imanja, kao što prenosi Abdullah bin el-Imam Ahmed od Abdurrahmana bin Hibab es-Sulemija da je: (539) "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, držao je govor pa je podsticao da se daju prilozi za vojsku za Bitku na Tebuku." Zatim je Osman bin Affan, radijAllahu anhu, rekao: "Od mene je stotinu deva sa samarima i njihovim pokrovcima.
" Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i dalje podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu sa njihovim samarima i pokrovcima." Zatim se Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, spustio sa stepenica minbera i podsticao, pa je Osman bin Affan rekao: "Od mene je stotinu drugih sa svojim samarima i pokrovcima." Prenosilac kaže: "Vidio sam Allahova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako je okretao ruku, a i Abdussamed je izvadio svoju ruku kao začuđen, govoreći: "Šta je Osmanu nakon što je ovo uradio?"
Prenosi Abdullah, također od Abdurrahmana bin Semure da je rekao: (540) "Došao je Osman, radijAllahu anhu, kod Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sa hiljadu dinara u haljetku tako da je Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opremio vojsku za Tebuk. Rekao je: "Istresao ih je u Poslanikovu, sallAllahu ‘alejhi we sellem, sobu pa sam vidio Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako ih prevrće svojom rukom i govori: 'Ne škodi Ibn-Affanu ono što uradi od danas', ponavljajući to uzastopno." Katade o riječima Uzvišenog: "Niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti", kaže: "Ne povećavaju ljudi na Allahovom putu daljinu od svojih porodica, a da ne povećavaju pritom blizinu prema Allahu."