Islamske Teme Tkanina koja je ibadet

Pažnju koju je islam poklonio ženi možemo sagledati kroz mnoštvo primjera, kur’anskih poruka i hadiske neiscrpne inspiracije.

Jedan od pokazatelja brige islama prema ženi jeste propisivanje hidžaba – pojma koji nas u duhu jezičkog i terminološkog značenja asocira na skrivanje, prikrivanje, zaklanjanje i zaštitu.

Mnogo se o hidžabu reklo, pisalo, pojasnilo, no, s obzirom na to da će Allahovi neprijatelji u vidu šejtana stalno objavljivati rat muslimankama, a ako to ne uspiju, neumorno će pokušavati iskriviti njegovo ispravno poimanje, govoriti o hidžabu neizostavan je korak s ciljem suzbijanja neprijateljskih ciljeva.

Žena muslimanka, prije nego što počne dublje istraživati i shvatati smisao hidžaba u islamu, mora razumjeti da je hidžab znatno veći pojam od toga da je obično platno i tkanina.

Uzvišeni Allah, otkrivajući nam osnovnu smisao propisivanja hidžaba, kaže: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika, neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti” (El-Ahzab, 59).

Žena muslimanka počašćena je vjerom koja je, u svrhu zaštite žene od svega što joj ne priliči kao biću koje je Allah odlikovao, poduzela mjere koje će doprinijeti izgradnji njenog identiteta, onoga koji će biti uočljiv gdje god se ona pojavi i koji će o njoj poslati čvrstu i nedvosmislenu poruku, ma čime bila okružena.

Njena pojava u hidžabu, glasno će ostaviti poruku: “Ja nisam neko ko je na ovom svijetu samo jedan stanovnik više, bez pravca, smjera i smisla, i mene ne možeš tretirati na način kako se tretira svako onaj ko ne zna svoj pravac, smjer i smisao.”

Hidžab je zaštita žene od vanjskog svijeta, kao što je razlog i pomagač da žena muslimanka ispravno poreda svoje životne prioritete i sačuva svoje dostojanstvo, ugled i ljepotu.
Kakav je hidžab Uzvišeni propisao

Kao i svi ostali propisi islama koje nam je Uzvišeni Allah naredio, tako i hidžab predstavlja propis za čije se izvršenje moraju pratiti smjernice i preporuke Onoga Ko ga je i propisao. Drugim riječima, Onaj Ko nam je hidžab naredio, naredio je i kakav hidžab treba izgledati, pa je na nama da pratimo te smjernice i shvatimo da u propisu hidžaba, žena muslimanka nije neko ko će mijenjati pravila u skladu sa željama svoje duše ili duše nekog ko nije uspio da dopre do neprikosnovenih poruka Uzvišenog Gospodara.

Koje su to šerijatske odredbe hidžaba? Uzvišeni Allah kaže: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojima i ženama vjernika, neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je” (El-Ahzab, 59).

Kroz nedvosmislene direktne crtice navest ćemo nekoliko opaski o hidžabu, koje mi muslimanke miješamo i zaboravljamo, naročito u posljednjem periodu kad se prodaja odjeće proširila više u odnosu na prošlost.

• Hidžab obuhvata i odnosi se na cijelo tijelo, a ne samo na kosu – sve što važi za glavu, važi i za ostatak tijela, izuzev lica i šaka u pogledu kojih se islamski učenjaci razilaze da li je obaveza i njih pokrivati ili ne. Neki smatraju da je obavezno pokrivati ih uvijek, dok drugi smatraju da nije, što ovom prilikom nećemo pojašnjavati. Hidžab obuhvata, također, i ponašanje. Ženin stav, stas, hod, obrisi tijela, osmijeh, privlačan govor – za sve navedeno Uzvišeni je propisao hidžab – zastor. Shodno tome, odjeća žene muslimanke ne treba izgledati kao odjeća drugih ljudi, koja će se jedino razlikovati po tome što je kosa skrivena u mahrami, ili koža obavijena platnom koje je pripijeno uz tijelo, jer, šta je onda smisao tog platna osim što je sakrio boju kože?

• Hidžab je široka, komotna i prostrana odjeća koja takva treba obuhvatiti cijelo tijelo žene muslimanke, svejedno da li su to ramena, ruke od ramena do zgloba, struk, vrat, podlaktica, zglobovi, prsa i ostali dijelovi tijela.

• Hidžab žene muslimanke je odjeća koja treba da prekrije ukrasnu odjeću koja se nalazi ispod hidžaba, a koju žena muslimanka smije i treba da oblači tamo gdje će je gledati oči njenih prijateljica, njenog muža i mahrema (bliskih ženinih rođaka koji se njome, prema šerijatu, ne mogu oženiti). Drugim riječima, žena muslimanka neće birati one hidžabe koji su sami po sebi ukrašeni, na bilo koji način privlačni i naočiti, i na kojima se nalaze modni detalji koji doprinose ljepoti hidžaba žene. Smisao hidžaba je da uprosti ženski izgled, ne da ga istakne ili na bilo koji način pokaže i otkrije. Većina odjeće koju danas možemo pronaći u prodaji kao odjeću za pokrivene žene, zapravo je odjeća kakva krši neki od uvjeta ispravnog šerijatskog pojma hidžab.

• Žena treba nositi biserne, čipkane, cirikonske, kožne, lakovane i svake druge detalje, ali ne na hidžabu, svejedno radilo se o haljini ili mahrami, jer hidžab treba da skriva sve te ukrase. Takve detalje žena će nositi pred svojim prijateljicama i bližnjima.

• Hidžab kojim je zadovoljan Gospodar odiše minimalizmom, u svakom pogledu. On treba biti uredan, čist i ispeglan, ali ne i obogaćen detaljima i idejama koje ga čine ljepšim i privlačnijim za oči. Ponekad haljina u osnovi bude ispravna sa šerijatskog gledišta, no, određenim detaljima mi je učinimo nepropisnom. Primjer za to jeste da široku haljinu ispod struka stisnemo kaišem, ističući struk, grudi i ostatak tijela.

• Hidžab žene muslimanke nije providan, niti je namirisan, niti nalikuje odjeći muškarca kao ni pripadnicima drugih vjera, jer žena muslimanka je kur’anskim izrazom prepoznatljiva po kreposnom i neupadljivom vanjskom izgledu. U našem vremenu u prodaji nalazimo haljine čije su podlaktice sašivene od materijala poput tila, čipke, heklanja i providnih tkanina ispod kojih se nazire ruka žene, a koje, također, haljinu učine izuzetno izazovnim komadom odjeće, koji krši svaki uvjet ispravnog hidžaba.

• Hidžab žene ne treba da ističe obrise bilo kojeg dijela njenog tijela, pa će žena muslimanka voditi računa o platnu odjevnog predmeta, da nije stisnuto uz kožu, svejedno bila to ramena, dekolte, struk ili bilo koji drugi dio tijela. Ukoliko haljina bude strukirana, preko nje će spornu zonu prekriti široka mahrama ili himar, koji će preći strukirane dijelove tijela i oni više neće biti vidljivi.

No, Uzvišeni je neće teretiti za ono što se i nakon svega toga nazre, prilikom koračanja ili tokom sjedenja, vjetra ili saginjanja, ili ukoliko neko od žena ima istaknut određeni dio tijela koji se ne može prekriti ni najširom haljinom, jer je Uzvišeni za to rekao da je to ono “što je ionako spoljašnje”.

• Na hidžabu žene muslimanke ne treba da se nađu ni drugi diskutabilni detalji, koji narušavaju njegovu potpunost i ispravnost, kao što su podignute punđe u predjelu glave ili volumizirajuće kapice ispod mahrame, koje podignu zadnji dio kose u izgled punđe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo je direktno zabranio u hadisu: “Dvije su skupine stanovnika Vatre koje nisam vidio: ljudi koji će imati bičeve poput kravljih repova kojima će tući narod, i žene obučene a kao da su gole, sklone su nepokornosti i druge navode na nepokornost, a glave su im poput devinih grba. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, a njegov se miris osjeća na ogromnoj udaljenosti” (Muslim). Jasno je da ženina glava izgleda ljepše ukoliko se napravi takva punđa, i upravo zato se šejtan toliko zalaže, pa se većina naših sestara muslimanki teško odriče ove ružne i hadisom zabranjene navike.

• Ženin izgled prilikom izlaska neće biti zaokružen šminkom, nakitom i dodacima koji imaju svrhu uljepšati je u bilo kojem smislu, jer su svi ti detalji prigodni isključivo za njen dom i mjesta gdje je neće susresti i gledati zabranjene muške oči. Jasno je, opet, da svaka žena ljepše izgleda ukoliko se našminka, pa upravo isti onaj šejtan kojeg smo maloprije spomenuli, čini da se dosta naših sestara jedva odriče šminke pri izlasku napolje, uprkos tome što se to u potpunosti kosi sa Allahovim zadovoljstvom.

Iz navedenih odredbi zaključujemo kako je hidžab propisan kako bi u svakom smislu sakrio ljepotu žene kad je ona u javnosti.

Sestre muslimanke dužne su obnoviti svoje poznavanje propisa hidžaba, jer onaj ko je spreman da učini tako velik i uzvišen korak, mora biti spreman da spozna odredbe koje se vežu za njega. Baš kao i namaz: kad odlučimo klanjati, naučimo i propise namaza, ali i stvari koje kvare i narušavaju namaz.

Sestre muslimanke trebaju razumjeti da će potpunost i ispravnost njihovog hidžaba utjecati na ljepotu i potpunost i ostalih islamskih normi, ali i moralnih karakteristika njihovog života. Osim toga, vjernice su ogledalo jedna drugoj, podstrek jedna drugoj, podrška jedna drugoj; pa ako ja svojom pojavom promoviram hidžab na kojem se nalaze pogrešni detalji, bit ću razlogom da i moja sestra koja još uvijek nije imala priliku potpuno naučiti propise hidžaba, napravi istu grešku, za koju sam ja razlog. Ako prodajem islamsku odjeću, pa ženama pružim priliku da kupe onu koja narušava odredbe hidžaba, učestvujem u njenom grijehu, što nije nimalo bezazlen teret.

Također, sestre trebaju shvatiti da je hidžab odluka koja traje cijeli život, pa moramo biti svjesne da šejtan neće sjediti skrštenih ruku i gledati čednost i ispravnost našeg odijevanja, nego će s vremena na vrijeme, kako se modni krikovi, a i dostupnost širokog spektra odjeće koja se naziva “hidžabom” mijenjaju i obogaćuju, utjecati na to da prekršimo neko od pravila i uvjeta hidžaba, pa je na nama da budemo veoma oprezne.

Ukoliko to ne budemo, naš hidžab će, umjesto da bude karta za Džennet, postati razlogom mnogih grijeha, a to nijedna od nas ne želi.

Jer, šejtan se zarekao: “Ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih” (El-Hidžr, 39–40).

Nemojmo nikad zaboraviti pravilo: Ukoliko se prilikom izlaska vani pogledam i sama sebi zadivim i dopadnem, nešto nije uredu sa mojim hidžabom.

Hidžab je ibadet, a ibadet se izvršava onako kako ga je Zakonodavac naredio, pa to nikad ne smijemo smetnuti s uma.​