Islamske Teme Adem a.s.

STVARANJE ADEMA

Uzvišeni Allah kaže:

“A kada tvoj Gospodar reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti”, oni rekoše: “Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered čniti i krv prolijevati, a mi Te veličamo, hvalimo i samo Tebe obožavamo?” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.” – “I On pouči Adema imenima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi njihova imena, ako istinu govorite! ” “Hvaljen nek si,rekoše oni, “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.” – “O Ademe”, reče On, “reci im ti imena njihova!” I kad im on kaza njihova imena, Allah reče: “Zar vam nisam rekao do samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!”

A kad rekosmo melekima: “Učinite sedždu Ademu” – oni su je učinili, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. – I Mi rekosmo: “0 Ademe, nastanite se ti i tvoja žena u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite, i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da sami sebi nepravdu nanesete!” – I šejtan ih navede do zbog drveta posrnu i izvede ih iz onog u čemu su bill. “Siđite, rekosmo Mi, “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka odredenog živjeti!” – I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti. On doista prima pokajanje, On je milostiv. – Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili, ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. – A oni koji ne budu vjerovali i koji dokaze Naše budu poricali – Biće stanovnici Džehennema; – u njemu će vječno ostati (El-Bekare, 30.-39.)

Uzvišeni, također, kaže:

Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Adema, od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” i on bi. (Ali Imran, 59.)

Uzvišeni, zatim, kaže:

“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas je od jednog čovjeka stvorio, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s čijim imenom jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, doista, stalno nad vama bdi.”(En-Nisa’,1.)

Uzvišeni, također, veli:

“O ljudi, Mi vas od muška i ženska stvaramo, i na narode i plemena vas dijelimo, do biste se raspoznavali. Kod Allaha je najpriznatiji onaj ko Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu ništa skriveno. (El-Hudžurat, 13.)

Zatim, Allah dž.š. kaže:

“On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je drugu njegovu stvorio, da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: “Ako nam daruješ zdrava potomka, bit ćemo, doista, zahvalni!” (El-A`raf, 189.)

Na drugom mjestu Uzvišeni veli:

“Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: “Učinite sedždu Ademu!”, pa su je, osim Iblisa, učinili; – on je nije htio učniti.” – “Šta te je spriječilo da učiniš sedždu kada sam ti naredio?”, upita On. “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače”, odgovori on.” – “E onda izlazi iz Dženneta! “, reče On, “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!” – “Daj mi vremena do njihova oživljenja! “, reče on. –“Daje ti se vremena! “, reče On. – “E zato što si odredio pa sam u zabludu pao”, reče, “kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati, – pa ću im i sprijeda i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i vidjećeš da većina njih neće zahvalna biti!” – “Izlazi iz njega pokuđen i ponižen!”, reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!

A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte da se prema sebi ne ogriješite!” – I šejtan im poče došaptavati, da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali, ili da ne biste besmrtni bili”, – i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, doista, iskreni savjetnik!” – I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!”, zovnu ih Gospodar njihov, “i rekao vam: šejtan vam je, zbilja otvoreni neprijatelj?!” – “Gospodaru naš, rekoše oni, “sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” – “Izlazite! “, reče On, “jedni drugima ćete neprijatelji biti! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. – Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati, i iz nje oživljeni biti”, reče On, (El-A`raf, 11.-25.)​

Na drugom mjestu Allah dž.š. kaže:

“Od zemlje smo vas stvorili, u nju ćemo vas vratiti, i iz nje ćemo vas ponovo izvesti. (Ta-ha, 55.)

Također, Uzvišeni veli:

“Mi smo čovjeka stvorili od ilovače, od ustajalog blata.” – “a još prije smo stvorili džinne od užarene vatre.” – “I kad tvoj Gospodar reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, – i kad ga oblikujem i u njega udahnem dušu, vi mu učinite sedždu!” – Svi meleki su učinili sedždu, – osim Iblisa, on je odbio učiniti sedždu sa njima. – “O Iblise”, reče On, “zašto nisi učinio sedždu?” – “Nije moje”, reče, “da činim sedždu čovjeku koga Si stvorio od ilovače, od ustajalog blata.” – “Onda izlazi iz Dženneta”, reče On, “neka si proklet!, – i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Sudnjeg dana! – “Gospodaru moj”, reče on, “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!” – “Daje ti se rok”, reče On, – “do Dana već određenog”. – “Gospodaru moj”, reče, “zato što si me u zabludu doveo, ja ću im na Zemlji poroke lijepim prikazivati sigurno ću ih sve zavesti, – osim Tvojih iskrenih robova.” – “Ovo je pravi put koga ću se Ja držati”, reče On, “nad Mojim robovima ti nećeš imati nikakve vlasti, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” – Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će bitl. – On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći. (El-Hidžr, 26.-44.)

Uzvišeni, zatim kaže:

I kada rekosmo melekima: “Učinite Ademu sedždu!”, oni su je svi, osim Iblisa učinili. Zar da učinim sedždu onome koga si Ti od ilovače stvorio?”, reče. – “Reci mi”, reče onda, “evo ovoga koga si iznad mene uzdigao, ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.” – “Odlazi! “, reče On.”Onima koji se za tobom budu povodili i tebi, Džehennem će kazna biti. – I zavodi glasom svojim koga možeš, i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje -; – ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar tvoj je dovoljan zaštitnik. (El-Isra’, 61.-65.)

Uzvišeni, također, veli:

A kad smo melekima rekli: “Učinite sedždu Ademu!”, svi su je oni osim Iblisa učinili. On je bio od džinna, pa se ogriješio o naređenje Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i njegovo potomstvo pored Mene kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?! Kako je to loša zamjena silnicima! (El-Kehf, 50.)

Zatim, Allah kaže:

A Ademu smo u početku naredili; a on je zaboravio, i nije odlučan bio. – A kad smo melekima rekli: “Učinite sedždu Ademu” – svi su je oni, osim Iblisa, učinili, on nije htio. – “0 Ademe”, rekli smo, “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato mu nikako ne dozvoli da vas izvede iz Dženneta, pa da onda budeš nesretan. – U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, – u njemu nećeš ni ožednjeti ni žegu osjetiti.” *Ali šejtan mu poče došaptavati i govoriti: “0 Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo vječnosti i carstvo koje neće nestati?” – I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova, pa počeše pa njima džennetsko lišće stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo. – Poslije ga je njegov Gospodar odabranim učinio, pa mu oprostio i na pravi put go uputio. “Izlazite iz njega svi”, reče On, jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Moju uputu, neće zalutati i neće nesretan biti. – A onaj ko okrene glavu od Moje Knjige, taj će teškim žvotom živjeti, i na Sudnjem danu ćemo go slijepa oživjeti! ” – “Gospodaru moj”, reći će, “zašto si me slijepa oživio, kad sam vid imao?” – On će reći: “Tako su i tebi dolazili Nafši dokazi all si ih ti zaboravio, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen!” (Ta-ha, 115.-126.)​

Uzvišeni, dalje, veli:

Reci: “Ovo je vijest velika, – a vi od nje glave okrećete. – Ja nisam ništa znao a odabranim melekima kada su se prepirali -; – meni se objavljuje samo da jasno opominjem.” – Kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvorit ću čvjeka od ilovače, – pa kad mu oblik dam i udahnem dušu, učinite mu sedždu!” – Meleki su, svi do posljednjeg, sedždu učinili, – osim Iblisa – on se uzoholio i postao nevjernik.; – “0 Iblisu!”, rekao je On, “šta te navelo da ne učiniš sedždu onome koga sam Ja svojom rukom stvorio? Jesi li se uzoholio, ili misliš da si uzvišen?” – “Ja sam bolji od njega”, rekao je on, mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.” – “E izlazi onda iz Dženneta!”, reče On, “proklet da si! – Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!” – “Gospodaru moj”, reče on, “daj mi vremena do dana kada će oni oživljeni biti.” – “Dajem ti”, reče On, – “do dana već određenog.” – “Tako mi Tvoje veličine”, reče, “sigurno ću ih sve no stranputicu navesti, – Osim Tvojih među njima iskrenih robova.” – “Istinom se kunem i istinu govorim”, reče Allah, – “sigurno ću sa svima, tobom i onima koji te budu slijedili, Džehennem napuniti!” – Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen. – Kur'an je doista cijelom svijetu opomena! – I vi ćete uskoro saznati njegovu poruku! ” (Sad, 67.-88.)

To je ono što se na različitim mjestima u Kur'anu navodi o ovom dogadaju, a sve to smo već protumačili u našem Tefsiru.

Ovdje ćemo sada navesti tok samog događaja, u skladu sa ovim časnim ajetima i hadisima Božijeg Poslanika s.a.v.s. Od Allaha tražimo pomoć u tome.

Uzvišeni nas obavještava da se On obratio melekima riječima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti. (El-Bekare, 30.) Zatim nas obavještava o Svojoj želji da stvori Adema a.s. i njegovo potomstvo, koji će smjenjivati jedni druge: “On čini da jedni druge na zemlji smjenjujete (El-En'am, 165.), kao i riječima: ” I koji vas na zemlji namjesnicima postavlja” (En-Neml, 62.) On je time o tome obavijestio meleke da bi istakao važnost stvaranja Adema i njegovog potomstva, kao što se obično važna stvar zna najaviti prije nego se ona dogodi. Meleki su, da bi saznali i otkrili mudrost toga, a ne da bi se suprotstavili iii umanjivali vrijednost ljudskom rodu iii iz zavisti, kao što se čini nekim mufessirima-neznalicama, upitali: “Zar ćeš postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?” (El-Bekare, 30.)

Stav Katadea je da su meleki znali da će tako biti, jer su to vidjeli od džinna koji su na Zemlji bili prije Adema. Abdullah ibn Omer je rekao: “Džinni su bili prije Adema na dvije hiljade godina, pa su prolijevali krv. Zato je Allah protiv njih poslao vojsku meleka, koji su ih protjerali na morska ostrva.”

Od Ibn Abbasa se prenosi slično mišljenje, a od El-Hasana da su u tome bili nadahnuti.

Drugi učenjaci smatraju da su to saznali iz Lewhu-l-mahfuza. Po njima, to su im prenijeli Harut i Marut, a ovi opet saznali od Sidžila, meleka iznad njih. Ovakvog je mišljenja Ibn Ebi Hatim od Ebu Dža‘fera el-Bekira. O ovome postoji još jedno mišljenje da su meleki znali da sve što je stvoreno od zemlje mora imati i njene osobine.

“A mi Te veličamo, hvalimo i samo Tebe obožavamo.” (El-Bekare, 30.), tj. mi Te neprestano obožavamo i niko Ti od nas ne odbija poslušnost. Ako ljude stvaraš da bi Te obožavali, pa evo nas, mi Te neprestano, i danju i noću obožavamo.

On im reče: “Ja znam ono što vi ne znate!” (El-Bekare, 30.), tj. Ja po pitanju njihovog stvaranja znam razlog, koji vi ne znate. Među njima će biti poslanika, vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi.

Zatim im iznosi Ademovu prednost nad njima u pogledu znanja, pa kaže: I On pouči Adema imenima svih stvari. (El-Bekare, 31.) Ibn Abbas kaže da su to imena pomoću kojih ljudi raspoznaju: ljude, životinje, Zemlju, doline, mora, brda, deve, magarce, narode i dr. Mudžahid kaže: “Poučio ga je imenima posuda i ćupova, lonaca i sl.”
Mudžahid, takoder, kaže: “Poučio ga je imenu svake životinje, ptice i svih stvari.” Ovakvog su mišljenja Se`id ibn Džubejr, Katade i drugi.

Er-Rebi` kaže: “Poučio ga je imenima meleka”, a Abdurrahman ibn Zejd: “Poučio ga je imenima svojih potomaka.”​

Najispravniji stav je onaj koji kaže da je Allah dž.š. Adema poučio imenima Svojih stvorenja i njegovih djela, od najmanjih do najvećih, na šta je ukazao i Ibn Abbas, r.a.

Buharija u tom smislu navodi hadis kojeg pored njega navodi i Muslim od Seida i Higama, oni od Katadea, on od Enesa ibn Malika, a on od Muhammeda s.a.v.s da je rekao: “Vjernici će se na Sudnjem danu okupiti i reći: – Kada bismo nekoga mogli naći ko će se za nas kod našeg Gospodara zauzeti, pa će otići Ademu i reći: – Ti si otac ljudskog roda. Allah te je stvorio Svojom rukom. Melekima je naredio da ti učine sedždu. Poučio te je imenima svih stvari…” i citirajući hadis do kraja.

…a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi njihova imena, ako istinu govorite!” (El-Bekare, 31.) Hasan el-Basri kaže: “Kada je Allah htio da stvori Adema, meleki su rekli: – Naš Gospodar neće stvoriti ni jedno drugo stvorenje, a da od njega nećemo biti znaniji, pa su zbog toga stavljeni na kušnju.” To su riječi Uzvišenog: ako istinu govorite! (El-Bekare, 31.)

Po ovom pitanju ima i drugačijih mišljenja koja smo naveli u našem Tefsiru.

“Hvaljen neka si!”, rekoše oni, “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.” (El-Bekare, 32.) tj. Ti si visoko iznad toga da bi iko znao bilo šta od Tvoga znanja, a da ga Ti nisi poučio.

U tom smislu Uzvišeni kaže: A od onoga što On zna drugi znaju samo onoliko koliko On želi. (El-Bekare, 255.)

“Ademe”, reče On, “reci im ti imena njihova!” I kad im on kaza njihova imena, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete?” (El-Bekare, 33.) To jeste, znam ono što je tajno, kao i ono što je javno.

Po nekim učenjacima, pod riječima Uzvišenog: znam ono što javno činite misli se na riječi meleka: “Zar ćeš postaviti onoga ko će na njoj nered činiti ?”, a pod riječima: i ono što krijete na riječi Iblisa koji je prikrio oholost i zavidnost prema Ademu a.s.. Ovo mišljenje zastupaju Seid ibn Džubejr, Mudžahid, Sudejj, Dahhak i Sewri. Za ovakvo mišljenje opredijelio se i Ibn Džerir.

Ebu el-Alije, Rebi`, Hasan i Katade kažu da se riječi Uzvišenog: “i ono što krijete “- odnose na riječi meleka: “Naš Gospodar neće stvoriti ni jedno drugo stvorenje a da od njega nećemo biti znaniji i odabraniji.” Rijči Uzvišenog: “A kad rekosmo melekima: “Uečnite sedždu Ademu! “- oni su je učinili ali Iblis ne htjede, on odbi i uzoholi se.” (El-Bekare, 34.) su velika Allahova počast Ademu kada ga je Svojom rukom stvorio, i u njega od Svoga duha, udahnuo. U kom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “I kad ga oblikujem i u njega udahnern dušu, vi mu učinite sedždu! (El-Hidir, 29.)

Dakle, Allah dž.š. je Adema odlikovao sa četiri stvari: stvorio ga je Svojom plemenitom rukom, u njega je udahnuo od Svog duha, naredio melekima da mu čine sedždu i poučio ga imenima svih stvari.

Zato je Musa, s kojim je Allah dž.š., direktno razgovarao, kad se s Ademom u uzvišenom društvu raspravljao, o čemu će kasnije biti govora, rekao: “Ti si Ademe otac čovječanstva, Allah te je Svojom rukom stvorio, u tebe je od Svoga duha udahnuo, melekima je naredio da ti učine sedždu, i naučio te je imenima svih stvari.” Ovako će mu reći i ostali ljudi na Sudnjem danu. Ovo samo napominjemo, o tome će, ako Bog da, kasnije biti više govora.

Allah dž.š. u drugom ajetu kaže: *Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: “Učinite Ademu sedždu! “, pa su je osim Iblisa učinili; on je nije htio učiniti. * “Šta te je spriječilo da učiniš sedždu kad sam ti naredio?”, upita On. “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače”, odgovori on. (EI-A`raf, 11.-12.)​

Hasan el-Basri kaže: “Ovdje je Iblis pribjegao analogiji, i on je prvi koji je to učinio.” Muhammed ibn Sirin kaže: “Prvi koji je pribjegao analogiji je Iblis. Sunce i Mjesec su se počeli obožavati samo tim.” Oba ova mišljenja navodi Ibn Džerir. To znači da je Iblis usporedivši sebe i Adema, zaključio da je on vrijedniji od Adema pa je odbio da mu učini sedždu, iako mu je to zajedno sa melekima bilo naređeno. Ukoliko se analogija kosi sa tekstovima (Kur'ana i Sunneta), ona je pogrešna i kao takva se ne može prihvatiti. U navedenom slučaju analogija nije bila valjana, jer je zemlja bolja i korisnija od vatre. Zemlja je mirna, dobroćudna, naklona i blagorodna, a vatra nepostojana, hirovita, nepredvidiva i sklona da pred sobom sve pall i žari.

Pored toga, Allah dž.š. je počastio Adema time što ga je Svojom rukom stvorio i to je u njega udahnuo od Svoga duha. Zato je melekima i naredio da mu učine sedždu. O tome Uzvišeni kaže: *I kad tvoj Gospodar reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, *i kad ga oblikujem i u njega udahnem dušu, vi mu učinite sedždu!” *Svi meleki su učinili sedždu,* osim Iblisa, on je odbio da učini sedždu sa njima.* “O Iblise”, reče On, “zašto nisi učinio sedždu?” *”Nije moje da činim sedždu čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.” * “Onda izlazi iz Dženneta”, reče On,”neka si proklet! *i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Sudnjega dana!” (El-Hidžr, 28.-35.) Šejtan je ovo od Uzvišenog Allaha i zaslužio jer je uporno omalovažavao i potcjenjivao Adema nastojeći da se uzdigne iznad njega, istovremeno se suprotstavljajući Božijem naređenju i prkoseći Njegovim riječima koje su se odnosile na Adema a.s.

Prvo se počeo pravdati ali i mu ono ništa nije pomoglo. Zapravo, njegovo pravdanje je bilo gore od samoga grijeha koji je već počinio. O tome Uzvišeni veli: *I kada rekosmo melekima: “Učinite Ademu sedždu” – oni je svi, osim Iblisa, učiniše. “Zar da učinim sedždu onome koga si od ilovače stvorio?”, reče. *”Reci mi”, reče onda, “evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.” * “Odlazi! “, reče On, “onima koji se za tobom budu poveli i tebi – kazna džehennemska bit će vam prava kazna! *I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje – *ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! ” A Gospodar tvoj je dovoljan zaštitnik. (El-Isra.’, 61.-65.)

U suni Kehf Uzvišeni kaže: “A kad smo rekli melekima: “Učinite sedždu Ademu” – svi su je, osim Iblisa učinili, on je bio ad džinna, pa se ogriješio o naređenje svoga Gospodara, pa zar ćete njega i njegovo potomstvo pored Mene kao prijatelje prihvatiti?! (El-Kehf, 50.) tj. on je namjerno, iz svoga prkosa i nadmenosti, izašao iz pokornosti Allahu i odbio da izvrši Njegovo naređenje. To se desilo samo zbog njegove pokvarene ćudi i niske sklonosti, koja ga je iznevjerila kad se najmanje nadao. On je, kao što je i sam priznao, stvoren od vatre.

U tom smislu, u hadisu koga bilježi Muslim u svom Sahihu, od Aiše se prenosi da je Božiji Poslanik s.a.v.s. rekao: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džinni od plamena i vatre, a Adem kako vam je opisano.”I Hasan el-Basri kaže: “Iblis nikada ni jednog trenutka nije bio melek.” Šehr ibn Hušib kaže: “Bio je jedan od džinna, pa je Allah kada su napravili nered na Zemlji, protiv njih poslao vojsku meleka, pa su ih pobili i protjerali na morska ostrva. Iblis je bio medu zarobljenima, pa su ga meleki sa sobom poveli na nebo, gdje je boravio neko vrijeme. Kada je melekima naređeno da učine sedždu, on je odbio da je učini.” Ibn Mes`ud, Ibn Abbas i neki ashabi, među kojima je i Se`id ibn el-Musejjeb i drugi, kažu: “Iblis je bio poglavar meleka na nama najbližem nebu.” Ibn Abbas kaže: “Ime mu je bilo Azazil.”

U jednoj drugoj verziji od Ibn Abbasa se kaže da mu je bilo ime El-Haris. En-Nakkaš kaže da mu je nadimak bio Ebu Kurdus. Ibn Abbas dodaje: “Da je bio u jednoj grupi meleka koji su se zvali džinni. Njihov zadatak je bio da čuvaju džennetske bašte. On je među njima bio jedan od najuglednijih, najznanijih i najpobožnijih. Imao je četiri para krila, kasnije ga je Allah pretvorio u prokletog šejtana.”​