- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,413
- Reakcije
- 81
- Bodovi
- 216
Kazivanja o Allahovim Vjerovjesnicima a.s (1.dio – Audio)
Rođenje Musaa, a.s.
Musa, a.s., je, kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, došao na svijet u jednom veoma haotičnom okruženju. u žvitnoj opasnosti bio je čak i u trenutku samog rođenja. Faraonovom naredbom, sva novorođena muška djeca su ubijana, a, radi robovanja, u životu su ostavljana ženska djeca. Eto, Musa, a.s., je svoj život započeo u jednoj ovakvoj opasnosti, među robovima i sa prijetnjom smrću. Što se tiče njegove majke, ona je osjećala veliku zabrinutost za Musaom, a zabrinutost je trajala do nadahnuća koje je dobila od Allaha, dž. š.:
I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.” (Al-Qasas, 7)
Allah, dž. š., je Musaovoj majci rekao kako će postupiti ako se bude plašila. Ako Faraonovi ljudi saznaju za Musaovo rođenje, ona ga je trebala staviti u sanduk i spustiti u rijeku. Musaova majka je, u skladu sa nadahnućem, tako i postupila, pošto je osjećala strah za život. Musaa je stavila u sanduk i spustila u Nil. Nije znala kako i kuda će ga struja odnijeti. Ali, Allahovim nadahnućem, znala je da će mu se, na kraju, ponovo vratiti i da će biti pejgamber. Allah, dž. š., Koji sve stvara i daje poredak, stvorio je i nju i Musaa, a.s., saopćio joj kakve će biti njihove sudbine. Allah, dž. š., je kasnije Musau, a.s., na slijedeći način saopćio ovu činjenicu u vezi sa njegovim rođenjem:
Kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:
‘Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ i Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom mojim. (Ta-ha, 38-39)
Veoma bitan detalj nad kojim se ovdje treba zadržati je sudbina. u navedenim ajetima Allah, dž. š., saopćava da je rekao Musaovoj majci da svog sina spusti u rijeku, da će ga poslije Faraon prihvatiti, da će joj se vratiti i biti vjerovjesnik. Dakle, u trenutku Musaovog rođenja već je bilo poznato da će u sanduku biti spušten u Nil, da će ga Faraon pronaći i da će, naposljetku, biti vjerovjesnik, pošto je njegovu sudbinu Allah, dž. š., tako odredio. Allah, dž. š., je to saopćio Musaovoj majci.
Ovdje treba obratiti pažnju na to da su svi momenti Musaovog života, do najsitnijih detalja, određeni u sudbini od strane Allaha, dž. š., i da se dogodilo upravo onako kako je određeno. Nadahnuće kojim je Allah, dž. š., nadahnuo Musaovu majku realiziralo se pojavom nebrojenih uvjeta tačno onako kako je to određeno u sudbini.
Da bi, spašavajući se od Faraonovih ljudi i ne utapajući se u Nilu, Musa, a.s., mogao doći do Faraonovog dvora:
sanduk u koji je stavljen tek rođeni Musa, a.s., nije smio propuštati vodu. Zbog toga, stolar je morao napraviti sanduk podesan za plivanje po vodi. S druge strane, oblik sanduka je, isto tako, veoma bitan sa pozicija brzine plivanja. Nije smio biti u obliku koji će mu omogućiti brže kretanje, a time i mogućnost prolaska mjesta gdje se nalazio Faraon, a niti sporije da ne zaostane. Morao je biti napravljen u obliku koji će mu omogućiti baš potrebnu brzinu. A sve to su detalji prethodno utanačeni u sudbini majstora, koji je napravio sanduk tačno onako kako je trebao biti napravljen;
struja koja je nosila sanduk nije smjela biti ni brža; rijeka je trebala teći baš potrebnom brzinom. Dakle, protok Nila bio je tačno onakav kakvog je Allah, dž. š., u sudbini odredio da treba biti;
vjetar je, isto tako, opet na potreban način, morao utjecati na plivanje sanduka. i vjetar je, dakle, puhao u skladu sa prethodno određenom sudbinom. Niti je trebao povlačiti jačim puhanjem, niti puhati u suprotnom smjeru, a niti mu smanjiti brzinu lagahnim puhanjem;
niko drugi, tokom dužine Nila, nije trebao pronaći taj sanduk. Dakle, niko opasan nije trebao proći tuda, a onaj ko je i prolazio nije ga smio uočiti. Prema tome, svi oni koji su živjeli u blizini Nila su, u skladu sa sudbinom, na neki način bili onemogućeni da prođu obalom ili vide sanduk. Upravo, i taj uvjet se realizirao prema sudbini koju je Allah, dž. š., odredio;
kao Musaov život, život Faraona i njegove porodice bio je, isto tako, u skladu sa propisanom sudbinom. i oni su u tačno određeno vrijeme morali biti na potrebnom mjestu i morali su pronaći Musaa, a.s. Faraonova porodica je možda planirala ranije doći na obalu Nila, i ono što je bilo povod njihovog zakašnjenja je, također, osiguralo obavljanje potrebnog djela određenog u sudbini.
Sve ovo su samo neki od uvjeta koji su omogućili Musaov pronalazak od strane Faraona, sve se realiziralo apsolutno onako kako je moralo da se desi, u skladu sa riječima kojima je Allah, dž. š., ranije nadahnuo Musaovu majku. u biti, obećanje koje je Allah, dž. š., dao Musaovoj majci, a i ostali događaji, realizirali su se u skladu sa sudbinom koju je Allah, dž. š., mnogo ranije odredio.
Događaji određeni u Musaovoj, a.s., sudbini nisu samo događaji koje smo ovdje naveli. Svaki trenutak njegovog života režiran je na jednoj određenoj liniji sudbine. Niti je on mogao birati mjesto, ni godinu svoga rođenja, ni svoj narod, a niti svoje roditelje. Sve to je određeno i kreirano od strane Allaha, dž. š.
Razmislimo li podrobnije i detaljnije, neposrednije ćemo moći osjetiti kako, na jedan apsolutan način, sudbina gospodari svakim trenutkom našeg života. A ovo kazivanje umnogome podsjeća i pruža priliku da se razmišlja o tome. Svim ovim detaljima iz kazivanja Allah, dž. š., nas, zapravo, upozorava na to da je On sudbinu svih ljudi kao i cijelog Kosmosa ranije odredio.
Kako god je, linijom sudbine, Musa, a.s., plovio Nilom, isto tako su i Faraon i njegova porodica, u skladu sa svojim sudbinama, otišli na mjesto susreta sa njim. u Kur'anu se na slijedeći način saopćava da se Faraonova porodica ponašala isto onako kako je to Allah, dž. š., ranije nadahnuo Musaovu majku, da su ga, zapravo, nesvjesno uzeli pod svoju žaštitu:
I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.
I žena Faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše. (Al-Qasas, 8-9)
Tako su Faraon i njegova porodica, ne znajući tok sudbine, ali podložni toj sudbini, pronašli Musaa i uzeli ga sebi. Štaviše, uzeli su ga k sebi nadajući se da će im on donijeti neku korist.
A, s druge strane, Musaova majka je osjećala zabrinutost zbog toga što nije znala za stanje svog sina. Allah, dž. š., saopćava da je osnažio njeno srce, kako bi to podnijela:
I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.
I ona reče sestri njegovoj: “Idi za njim!” i ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.
A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: “Hoćete li da vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?”
I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna. (Al-Qasas, 10-13)
Musa, a.s., se, kao dojenče, nije okretao ni prema jednoj dojilji, nije sisao mlijeko nijedne od njih, pošto mu je Allah, dž. š., odredio sudbinu da jedino doji mlijeko svoje majke. i ovaj slučaj je primjer da se sve ljudske želje dešavaju prema sudbini određenoj od strane Allaha, dž. š. Musa, a.s., se, na kraju, kako je to i saopćeno njegovoj majci, vratio svojoj porodici.
U kazivanju o Musa, a.s., Allah, dž. š., pokazuje vjernicima da događaje koji izgledaju kao nepremostivi i teški stvara sa olakšicom, a da događaje koji izgledaju kao zlo (šerr) jednostavno preokreće u dobro (hajr). To što se jedna majka našla u direktnom suočenju sa opasnošću ubistva njenog novorođenčeta od strane vojnika, što je nakon toga, radi njegovog spašavanja, svoje dijete samo otisnula niz rijeku, što je novorođenče pronađeno i usvojeno od strane najmoćnije porodice u državi i što se ono, koje nije htjelo dojiti mlijeko nijedne dojilje, ponovo vratilo svojoj majci… svi ovi događaji su odvojene mudžize koje nam ukazuju na savršenstvo sudbine koju Allah, dž. š., određuje. Svaki detalj sudbine razvija se s hajrom za vjernike. Kao što vidimo u ovom primjeru, Allah, dž. š., taj hajr ponekad provodi uz sasvim neočekivane povode.
Rođenje Musaa, a.s.
Musa, a.s., je, kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, došao na svijet u jednom veoma haotičnom okruženju. u žvitnoj opasnosti bio je čak i u trenutku samog rođenja. Faraonovom naredbom, sva novorođena muška djeca su ubijana, a, radi robovanja, u životu su ostavljana ženska djeca. Eto, Musa, a.s., je svoj život započeo u jednoj ovakvoj opasnosti, među robovima i sa prijetnjom smrću. Što se tiče njegove majke, ona je osjećala veliku zabrinutost za Musaom, a zabrinutost je trajala do nadahnuća koje je dobila od Allaha, dž. š.:
I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.” (Al-Qasas, 7)
Allah, dž. š., je Musaovoj majci rekao kako će postupiti ako se bude plašila. Ako Faraonovi ljudi saznaju za Musaovo rođenje, ona ga je trebala staviti u sanduk i spustiti u rijeku. Musaova majka je, u skladu sa nadahnućem, tako i postupila, pošto je osjećala strah za život. Musaa je stavila u sanduk i spustila u Nil. Nije znala kako i kuda će ga struja odnijeti. Ali, Allahovim nadahnućem, znala je da će mu se, na kraju, ponovo vratiti i da će biti pejgamber. Allah, dž. š., Koji sve stvara i daje poredak, stvorio je i nju i Musaa, a.s., saopćio joj kakve će biti njihove sudbine. Allah, dž. š., je kasnije Musau, a.s., na slijedeći način saopćio ovu činjenicu u vezi sa njegovim rođenjem:
Kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:
‘Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ i Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom mojim. (Ta-ha, 38-39)
Veoma bitan detalj nad kojim se ovdje treba zadržati je sudbina. u navedenim ajetima Allah, dž. š., saopćava da je rekao Musaovoj majci da svog sina spusti u rijeku, da će ga poslije Faraon prihvatiti, da će joj se vratiti i biti vjerovjesnik. Dakle, u trenutku Musaovog rođenja već je bilo poznato da će u sanduku biti spušten u Nil, da će ga Faraon pronaći i da će, naposljetku, biti vjerovjesnik, pošto je njegovu sudbinu Allah, dž. š., tako odredio. Allah, dž. š., je to saopćio Musaovoj majci.
Ovdje treba obratiti pažnju na to da su svi momenti Musaovog života, do najsitnijih detalja, određeni u sudbini od strane Allaha, dž. š., i da se dogodilo upravo onako kako je određeno. Nadahnuće kojim je Allah, dž. š., nadahnuo Musaovu majku realiziralo se pojavom nebrojenih uvjeta tačno onako kako je to određeno u sudbini.
Da bi, spašavajući se od Faraonovih ljudi i ne utapajući se u Nilu, Musa, a.s., mogao doći do Faraonovog dvora:
sanduk u koji je stavljen tek rođeni Musa, a.s., nije smio propuštati vodu. Zbog toga, stolar je morao napraviti sanduk podesan za plivanje po vodi. S druge strane, oblik sanduka je, isto tako, veoma bitan sa pozicija brzine plivanja. Nije smio biti u obliku koji će mu omogućiti brže kretanje, a time i mogućnost prolaska mjesta gdje se nalazio Faraon, a niti sporije da ne zaostane. Morao je biti napravljen u obliku koji će mu omogućiti baš potrebnu brzinu. A sve to su detalji prethodno utanačeni u sudbini majstora, koji je napravio sanduk tačno onako kako je trebao biti napravljen;
struja koja je nosila sanduk nije smjela biti ni brža; rijeka je trebala teći baš potrebnom brzinom. Dakle, protok Nila bio je tačno onakav kakvog je Allah, dž. š., u sudbini odredio da treba biti;
vjetar je, isto tako, opet na potreban način, morao utjecati na plivanje sanduka. i vjetar je, dakle, puhao u skladu sa prethodno određenom sudbinom. Niti je trebao povlačiti jačim puhanjem, niti puhati u suprotnom smjeru, a niti mu smanjiti brzinu lagahnim puhanjem;
niko drugi, tokom dužine Nila, nije trebao pronaći taj sanduk. Dakle, niko opasan nije trebao proći tuda, a onaj ko je i prolazio nije ga smio uočiti. Prema tome, svi oni koji su živjeli u blizini Nila su, u skladu sa sudbinom, na neki način bili onemogućeni da prođu obalom ili vide sanduk. Upravo, i taj uvjet se realizirao prema sudbini koju je Allah, dž. š., odredio;
kao Musaov život, život Faraona i njegove porodice bio je, isto tako, u skladu sa propisanom sudbinom. i oni su u tačno određeno vrijeme morali biti na potrebnom mjestu i morali su pronaći Musaa, a.s. Faraonova porodica je možda planirala ranije doći na obalu Nila, i ono što je bilo povod njihovog zakašnjenja je, također, osiguralo obavljanje potrebnog djela određenog u sudbini.
Sve ovo su samo neki od uvjeta koji su omogućili Musaov pronalazak od strane Faraona, sve se realiziralo apsolutno onako kako je moralo da se desi, u skladu sa riječima kojima je Allah, dž. š., ranije nadahnuo Musaovu majku. u biti, obećanje koje je Allah, dž. š., dao Musaovoj majci, a i ostali događaji, realizirali su se u skladu sa sudbinom koju je Allah, dž. š., mnogo ranije odredio.
Događaji određeni u Musaovoj, a.s., sudbini nisu samo događaji koje smo ovdje naveli. Svaki trenutak njegovog života režiran je na jednoj određenoj liniji sudbine. Niti je on mogao birati mjesto, ni godinu svoga rođenja, ni svoj narod, a niti svoje roditelje. Sve to je određeno i kreirano od strane Allaha, dž. š.
Razmislimo li podrobnije i detaljnije, neposrednije ćemo moći osjetiti kako, na jedan apsolutan način, sudbina gospodari svakim trenutkom našeg života. A ovo kazivanje umnogome podsjeća i pruža priliku da se razmišlja o tome. Svim ovim detaljima iz kazivanja Allah, dž. š., nas, zapravo, upozorava na to da je On sudbinu svih ljudi kao i cijelog Kosmosa ranije odredio.
Kako god je, linijom sudbine, Musa, a.s., plovio Nilom, isto tako su i Faraon i njegova porodica, u skladu sa svojim sudbinama, otišli na mjesto susreta sa njim. u Kur'anu se na slijedeći način saopćava da se Faraonova porodica ponašala isto onako kako je to Allah, dž. š., ranije nadahnuo Musaovu majku, da su ga, zapravo, nesvjesno uzeli pod svoju žaštitu:
I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.
I žena Faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A oni ništa ne predosjetiše. (Al-Qasas, 8-9)
Tako su Faraon i njegova porodica, ne znajući tok sudbine, ali podložni toj sudbini, pronašli Musaa i uzeli ga sebi. Štaviše, uzeli su ga k sebi nadajući se da će im on donijeti neku korist.
A, s druge strane, Musaova majka je osjećala zabrinutost zbog toga što nije znala za stanje svog sina. Allah, dž. š., saopćava da je osnažio njeno srce, kako bi to podnijela:
I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.
I ona reče sestri njegovoj: “Idi za njim!” i ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.
A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: “Hoćete li da vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?”
I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna. (Al-Qasas, 10-13)
Musa, a.s., se, kao dojenče, nije okretao ni prema jednoj dojilji, nije sisao mlijeko nijedne od njih, pošto mu je Allah, dž. š., odredio sudbinu da jedino doji mlijeko svoje majke. i ovaj slučaj je primjer da se sve ljudske želje dešavaju prema sudbini određenoj od strane Allaha, dž. š. Musa, a.s., se, na kraju, kako je to i saopćeno njegovoj majci, vratio svojoj porodici.
U kazivanju o Musa, a.s., Allah, dž. š., pokazuje vjernicima da događaje koji izgledaju kao nepremostivi i teški stvara sa olakšicom, a da događaje koji izgledaju kao zlo (šerr) jednostavno preokreće u dobro (hajr). To što se jedna majka našla u direktnom suočenju sa opasnošću ubistva njenog novorođenčeta od strane vojnika, što je nakon toga, radi njegovog spašavanja, svoje dijete samo otisnula niz rijeku, što je novorođenče pronađeno i usvojeno od strane najmoćnije porodice u državi i što se ono, koje nije htjelo dojiti mlijeko nijedne dojilje, ponovo vratilo svojoj majci… svi ovi događaji su odvojene mudžize koje nam ukazuju na savršenstvo sudbine koju Allah, dž. š., određuje. Svaki detalj sudbine razvija se s hajrom za vjernike. Kao što vidimo u ovom primjeru, Allah, dž. š., taj hajr ponekad provodi uz sasvim neočekivane povode.
