"To nisu oblaci, nego su to posebne vrste zastora, koje će Allah koristiti na Sudnjem danu i koji nisu korišteni osim za njih." Isto tako Ibn-Džerir i Es-Sevri prenose od Ibn-Abbasa da su to oblaci s kojim su došli meleci na BedrIbn-Abbas kaže: "S njima je to bilo u pustinji!" Zatim slijede riječi Uzvišenog: "i manu i prepelice vam slali "Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu značenja riječi "mana" medna rosa!? Ima miš-ljenja da je to magla gusta kao tijesto slično marmeladi. Isto tako ima mišljenja da je padala kao snijeg, bjelji od mlijeka i slađi od meda, od zore do izlaska sunca, tako da je svaki pojedinac mogao uzeti za sebe količinu koja mu je mogla biti za taj dan. Ako bi uzeo više, to bi se pokvarilo i nestalo, izuzev u petak i subotu, kada je mogao uzeti za slijedeći dan, jer su to bili dani odmora. Jasno je, međutim, a Allah to najbolje zna, da je sva hrana, piće i drugo što im je Allah darivao, dolazilo gotovo bez potrebe za bilo kakvim radom i naporom. Tako je, npr., za manu poznato da je hranjiva i slatka ukoliko se jede sama; ukoliko se pomiješa s vodom, postaje ugodno piće; ukoliko se pomiješa s nečim drugim, dobiva se druga vrsta hrane.

To, međutim, nije jedini smisao ove riječi u navedenom ajetu. Dokaz za to jeste predanje koje navodi El-Buhari od Seida ibn Zejda, r.a.: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /72/ "Gomoljika je od mane, čija je tečnost ljekovita za oči." To prenose Ahmed i vjerodostojne zbirke, izuzev Ebu-Davuda. U vezi s riječi "prepelica" Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "To je ptica slična prepelici //, koju su koristili za jelo." Ibn Ebi-Hatim, s lancem od Ibn Abbasa, navodi da je on rekao: "To je prepelica." Isto potvrđuju i Mudžahid, Ša'bi, ed-Dahhak, Hasan, Ikreme i Rebi' ibn Enes, r.h., a Katade kaže: "To je ptica čija je boja naginjala crvenoj i koja je dolazila s južnim vjetrom. Čovjek bi ih zaklao toliko koliko bi mu bilo potrebno za jedan dan. Ako bi to bilo petkom, on bi uzeo i za subotu, dan ibadeta, kada ne bi ništa radio niti uzimao." "Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo!" Znači, jedite od onih dobrih namirnica kojima vas opskrbljujemo, što je i zapovijed, i dozvola, i uputa, i sugestija. Zatim slijede riječi: "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/, tj. naredili smo im samo da jedu od onoga čime smo ih Mi opskrbili, te da ibadet čine kao što, također, kaže: "Jedite iz opskrbe Gospodara svoga i budite Mu zahvalni." (34:15)

Zahvalnost Allahu čin je obožavanja Njega (ibadet), kao što je i naređeno. Oni su, međutim, suprotno radili, nisu vjerovali i tako su sebi nepravdu nanijeli, uzimajući nevjerstvo, koje su odabrali nad vjerom, unatoč svim jasnim znakovima, i neporecivim čudima koja su vidjeli, uključujući i brojne neuobičajene stvari, tako da su zaslužili Allahovu kaznu vatrom, u skladu s riječima: "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" Ovim postaje jasnijom i vrijednost ashaba Muhammeda, a.s., nad ashabima drugih vjerovjesnika, jer su bili strpljivi, postojani i dobronamjerni, a bili su s njim na putovanjima ili u bitkama, među kojim su poznate nevolje na Tebuku za vrijeme pljuska, velike žege i napora, kada nisu očekivali nikakvo čudo niti posebnu zapovijed, što je Poslaniku bilo lahko učiniti, izuzev što su tražili više hrane pošto ih je glad bila iscrpila, odnosno žeđ zbog nedostatka vode.
On je uputio molbu Allahu da im da vode, pa je došao oblak i pala kiša tako da su se napili, napojili deve i napunili svoje posude za vodu. Zatim im je povećao količinu hrane tako da su napunili svoje torbe. Ovo je najbolji primjer podnošenja Allahove odredbe (kadera) te kako treba uložiti svoj napor, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

- I kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete! Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: 'Oprost!', pa ćemo vam oprostiti grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više." /58/ "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Riječ koja im je dana, pa smo Mi na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato što su griješili."/59/

Uzvišeni Allah govori protiv njihovog povlačenja iz borbe i ulaska u svetu zemlju. Naime, nakon što su došli iz Egipta s Musaom, a.s., kada im je naređeno da uđu u svetu zemlju, koju oni nasljeđuju od njihovog oca Israila, a.s., i da se bore protiv nevjerničkih naroda koji su tu bili, oni su odustali i oslabili Stoga im je Allah za kaznu dao da lutaju po pustinji. Komentatori se razilaze u određenju imena ovoga grada odnosno sela. Neki kažu da je to Eriha (Jerihon) u Palestini, a neki da je Egipat. Međutim, najtačnije je da je to "Sveti grad" (Jerusalem), što potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog upućene Musau, a.s., u suri / El-Maida ("Trpeza"): ”Narode Moj, uđite u svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da propadnete." (5:21) Kada su oni izišli iz pustinje nakon četrdeset godina sa Yošu' ibn Nunom, a.s., Allah im je dao pobjedu, u petak uvečer. Kada su to ostvarili,

Allah im naređuje: "Uđite na vrata klanjajući se", tjuđite na vrata svetog grada Bejtul-Makdisa klanjajući se, tj. poklonivši se, zahvaljujući tako Allahu Uzvišenom na blagodati osvajanja i pobjede, odnosno, izbavljenja iz pustinje i zablude. Allah Uzvišeni im naređuje riječima: "i kažite: Oprost!", tj "Oprost molimo, od Gospodara, za grijehe koje smo počinili! Allahu naš, grijehe naše nam oprosti!" Međutim, Izraelićani, umjesto da uđu u svetu zemlju klanjajući se, odnosno, poklonivši se iz zahvalnosti Allahu, ušli su pužući na stražnjicama i podsmijavajući se, a umjesto da kažu: "Oprost!", tjoprosti nam grijehe, oni su se podsmijevali govoreći: "Pšenica!" (iskrećući značenje Allahovih riječi). Abdurrezzak prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /73/ "Allah je kazao Izraelićanima: 'Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: Oprost!, pa ćemo vam oprostiti grijehe vaše.' Ali oni su to zamijenili tako što su ušli pužući na stražnjicama i govoreći: Zrno u pšenici!'"​

To je sahih hadis koji prenosi El-Buhari od Ishaka ibn Nasra, Muslim od Muhammeda ibn Rafi'a i Tirmizi od Abdurrahmana ibn Humejda, a sva trojica ga vežu za Abdurrezzaka "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Riječ koja im je dana", tjoni su zamijenili naredbu Allahovu da budu poslušni Njemu i riječju i postupcima, da bi se podsmijevali, što predstavlja vrhunac neposlušnosti i inada! Zbog njihove perfidnosti i neposlušnosti Allah je na njih spustio Svoju silu i kaznu, pa kaže: "pa smo Mi za one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato što su bili neposlušni." /59/ Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa:

"Sve što se u Božijoj Knjizi spominje kao ("nečistoća, mnogoboštvo, grijeh, kazna"), odnosi se na kaznu." Pored toga, "ridžz" označava i kugu, što se vidi iz riječi Ibn-ebi-Hatima, s lancem vezanim za Sada ibn Malika, Usame ibn Zejda i Huzejme ibn Sabita, r.a., koji kažu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /74/ "Kuga je ridžz (nečistoća), kazna kojom su kažnjavani oni prije vas."

- I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po kamenu!" Iz njega je dvanaest vrela provrelo, i svi ljudi su vrelo iz kojeg će piti znali! Jedite i pijte Allahovu opskrbu i ne činite zlo po Zemlji nered praveći."/60/

Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na Svoje blagodati prema njima time što je odgovorio molbi Musaovoj, a.s., da ih napoji davši im vodu. To im je osigurao iz kamena, učinivši da provru dvanaest vrela, i da svako bratstvo zna svoje vrelo. Rekao im je: "Jedite i pijte!", tjjedite manu i prepelice i pijte ovu vodu što vam je Allah darivao bez vašeg truda i napora, te ibadet činite Allahu, Koji vam je sve to dao na raspolaganje; "i ne činite zlo na Zemlji nered praveći!", tj. ne odgovarajte na blagodati grijesima, pa da to izgubite! Učenjaci se razilaze u pogledu vrste kamena iz kojeg je provrelo dvanaest vrela. Da li je to određena vrsta kamena ili bilo kakav kamen?! Ima više mišljenja..El-Hasan kaže:

"Nije mu naredio da udari u određeni kamen", a zatim dodaje: "Time se pokazuje čudesnost (mudžiza) i objašnjava Moć, jer on je udario štapom po kamenu, pa je voda provrela, a zatim ponovo udario, pa je prestala." To je najbliže istini, a Allah to najbolje zna!

- I kada ste rekli: "Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavca, pšenice, leće i luka crvenog!" On je rekao: "Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je lošije? Idite u (neku) zemlju, imat ćete ono što tražite!"

Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na Svoje blagodati koje im je darivao dajući im manu i prepelice kao vrstu kvalitetne i prijatne hrane, zatim ih podsjeća na njihovo nezadovoljstvo ovom lahkom, jednostavnom hranom i njihovo pitanje upućeno Musau, a.s., da to zamijeni, riječima: "Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavca, pšenice, leće i luka crvenog!" Jer oni nisu mogli izdržati da jedu jednu te istu hranu, manu i prepelice, ne izmjenjujući to nečim drugim pošto im je to bilo postalo jednolično i mrsko. Oni spominju svoj život prije nego su dospjeli u pustinju, ukazujući da su bili narod koji je imao i grahorice, i luk i žitarice. Tražili su raznovrsnu hranu od plodova koji rastu iz zemlje i koje oni obrađuju.

Povrće, krastavci, grahorice i luk općepoznate su namirnice. Međutim, u vezi sa značenjem pojma (pšenica, žitarice) postoje različita mišljenja kod pripadnika tradicije (Selefa)Ima mišljenja da je to bijeli luk/ , u skladu sa čitanjem Ibn-Mes'uda, koji prvo slovo /"f" čita kao /"th", kako to tumače Mudžahid, Rebi' i Ibn-EnesKada bi ovo bilo tačno, ovo slovo bi moglo biti zamijenjeno i u riječi "ethafi" u "ethathi" i sličnim slučajevima gdje se "th" mijenja u "f", i "f" u "th" zbog bliskosti u izgovoru A Allah to najbolje zna! Neki kažu da je pšenica, kao što kaže Ibn-Abbas: znači pšenica/ u dijalektu plemena Benu-Hašim, a neki kažu da označava sve od čega se hljeb pravi, tj. zitarice El-Buhari i neki drugi navode: "Sve žitarice koje se koriste za jelo su ." "Idite u (neku) zemlju". Riječ /"grad/zemlja" ovdje je navedena s nunacijom, dakle promjenljiva i napisana s "elifom" u akuzativu u mushafima h. Osmana i to je čitanje (kiraet) većine Ibn-Džerir kaže:

"Nije dozvoljeno čitati drugačije pošto su svi mushafi tako napisani." To znači da idu u jedan od gradova/pokrajina, a ne u Faraonov Egipat, jer je Musa, a.s., njima rekao: "Ovo što ste tražili nije nedostižnoNaprotivU svakoj zemlji u koju dođete, naći ćete toImajući u vidu priprostost i množinu toga, nema potrebe da za to molim Allaha." Zato on kaže: "Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je niže (lošije)? Idite u (neku) zemlju, imat ćete ono što tražite!", tjono što ste tražili. Međutim, budući da su oni tražili iz obijesti i nezahvalnosti, nije bilo potrebe da im se udovoljiAllah to najbolje zna!

"I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše, zato što u Allahove dokaze vjerovali nisu i što su vjerovjesnike nevine ubijali, zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili." /61/

Uzvišeni Allah kaže: "I poniženje i bijeda na njih padoše", tj. njima dopadoše, šerijatski i sudbinski im je to nametnuto; neprekidno su poniženi i ko god ih sretne omalovažava ih i ponižava, navodeći ih kao primjer niskost. Usto, oni su i sami intimno poniženi i bijedni zbog grijeha koje su počinili. Hasan kaže: "Allah ih je ponizio i za njih nema zaštite; došli su pod stopala muslimana; ovaj ummet ih je zatekao, a vatropoklonici su od njih uzimali džizju (glavarinu)." "I Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše" znači, vratili su se sa svojim grijesima noseći Allahovu srdžbu i ljutnju, koju su na sebe navukli zbog grijeha koje su počinili "zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su vjerovjesnike nevine ubijali".

Uzvišeni Allah kaže da je nagrada, odnosno kazna, za njih poniženje, bijeda i Allahova srdžba zato što su bili oholi i nisu slijedili istinu, što su omalovažavali nosioce Šerijata, vjerovjesnike, sallallahu alejhi ve sellem, koje nisu slijedili. Oni su negirali njihovu misiju do te mjere da su ih ubijali bez razloga, bez ikakvog počinjenog prijestupa. Od toga nema većeg niti otvorenijeg nevjerstvaImam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Mesuda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhim ve sellem, rekao: /75/​

"Na Sudnjem danu bit će najžešće kažnjen čovjek kojega je vjerovjesnik ubio ili koji je vjerovjesnika ubio, te imam koji je zavodio, odnosno njegov predstavnik." U jednom hadisu, koji bilježe El-Buhari i Muslim, stoji: /76/ "Oholost je stvar odbijanja istine i potcjenjivanja ljudi", tjodbijanje istine, omalovažavanje i potcjenjivanje ljudi, odnosno uzdizanje nad njima. Zato Allah dozvoljava da se na njih sruči Njegova sila koja se ne može odbiti, pa im određuje poniženje i na ovom svijetu i na ahiretu, kao vid odgovarajuće kazne. "...zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili". Postoji i drugi razlog da oni budu kažnjeni za svoj prijestup zato što su činili grijehe kršeći Allahove zabrane i prelazeći granice zabranjenog. Allah to najbolje zna!

"One koji su vjerovali, te one koji su bili židovi, kršćani i Sabejci, a koji su vjerovali u Allaha i drugi svijet i dobra djela činili doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati."/62/

Pošto je Allah Uzvišeni dao objašnjenje u prethodnim ajetima u vezi s položajem nevjernika, licemjera, židova i drugih koji se suprotstavljaju Njegovim naredbama, djelujući preko granica dozvoljenih od Allaha, dž.š., zatim objasnio kazne koje im pripadaju, On upozorava da kod prethodnih zajednica ima također i dobra, ima onih koji su se pokoravali Allahovim naredbama onako kako je On, dž.š., zapovjedio, pa njima pripada lijepa nagrada.

Tako će biti do Dana sudnjega. Jer svima onima koji budu slijedili Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Vjerovjesnika nepismenog, pripada vječna sreća; za njih nema straha za budućnost na drugome svijetu, niti će se žalostiti zbog onoga što ostavljaju na ovome svijetu. "One koji su vjerovali", a to su pripad-nici Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, zajednice (ummeta), koja ima naziv "vjernici"/ zbog njihove velike vjere, i jakog uvjerenja, ali i zato što oni vjeruju u sve prošle vjerovjesnike i buduće stvari nevidljive.

"...te one koji su bili židovi, kršćani i Sabejci, a koji su vjerovali u Allaha i drugi svijet", tj. one koji su vjerovali među židovima, kršćanima i Sabejcima, svejedno bili oni među narodima prošlim koji su vjerovali u vjerovjesnike i objavljene knjige, koji ih nisu mijenjali niti zamjenjivali nečim drugim i koji su kao takvi umrli, ili koji su od njih zatekli Allahovog Poslanika (kao što su bili: Abdullah ibn Selam, Nedžaši i Selman el-Farisi), te vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika i dobra djela činili. Njima pripada nagrada kod Gospodara njihova, za njih nema straha i oni neće tugovatiJer Allah neće ni od koga primiti djelo ako to nije u skladu sa zakonom Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže: "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena i on će na drugome svijetu propasti." (3:85)

"I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo Tur iznad vas podigliSnažno prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali." /63/ "Zatim vi ste nakon toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, vi biste uistinu stradali." /64/

Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na sporazum i obaveze koje je dao, da slijede Tevrat s vjerom u Jednog Boga (et-tewhid) i propisima u skladu s tim. Ali, pošto su oni odbili pokoriti se Njegovoj naredbi, Allah je naredio brdu da se digne iznad njih, tako da ih je prekrilo poput sjenke. Oni su mislili da će pasti na njih, pa su pali na sedždu jednom polovinom čela, dok su drugim okom gledali gore kajući se Allahu.

Zatim je Allah odmaknuo od njih brdo, kao što kaže: "I brdo Tur iznad vas smo uzdigli", a zatim ste vi nakon toga odustali i prekršili ste obavezu koju ste Allahu dali. "...i da nije bilo Allahove dobrote prema vama", nakon vašeg pokajanja, te slanja Njegovih vjerovjesnika i poslanika, vi biste ovim svojim kršenjem zavjeta bili sigurno gubitnici i na ovom i na drugom svijetu.

- Vama je poznato što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, pa smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" /65/ "To smo učinili opomenom suvremenicima i pokoljenjima njihovim, a poukom onim koji se Allaha boje."/66/

Uzvišeni Allah kaže: "Poznata vam je, skupino židova, sila i kazna koja se sručila na stanovnike Ejke, koji su bili neposlušni prema Allahovoj naredbi da se slavi subota i ne rade ništa toga dana." Toga dana oni su se služili varkom u lovu na mnogobrojnu ribu koja im je dolazila samo subotom, postavljajući joj udice, mreže i jezerca s vodom iz kojih ne bi mogla izići u toku cijeloga dana subotom, da bi došli navečer uoči nedjelje da je uzmu, uvjereni da je nisu ulovili u subotu, kada su joj pravili navedenu zamku, iako je sam lov bio u subotu zajedno s onim što bi učinili prije suboteStoga ih je Allah izobličio pretvarajući ih u majmune. Postojale su dvije vrste stanovnika ovoga grada: vrsta koja se služila lukavstvom i vrsta koja to nikada nije činila. Ovi posljednji dijelili su se također na dvije vrste: onu koja je zabranjivala lov subotom i onu koja to nije činila. Kada je nastupila kazna, pogodila je one koji su se služili lukavstvom, kao i one koji nisu zabranjivali, kao vid kazne za to što nisu zabranjivali. Spasili su se samo oni koji su zabranjivali da se čini ovaj grijeh. Ata el-Horasani kaže:​

Oni su pozvani ovako: "Stanovnici grada, budite majmuni prezreni!" Zatim je dao da oni koji su im to zabranjivali uđu kod njih i kažu im: "Zar vam nismo to zabranjivali?" Oni su to potvrdili klimajući glavama, tjkazali su: "Da." Pošto je to trajalo samo tri dana, oni su ostali kao majmuni tri dana i za to vrijeme nisu ni jeli, ni pili, niti su se pariliNakon toga su pomrli." Ibn-Abbas kaže: "Da Allah nije spomenuo da je spasio one koji su zabranjivali zlo, svi bi stanovnici grada propaliU riječima Uzvišenog: "Pa smo ga učinili opomenom", povratna zamjenica se odnosi na grad, a ima mišljenja da se odnosi na izobličenje i kaznu, mada je tačno da se odnosi na grad.

Dakle, Allah je dao stanovnicima ovoga grada kaznu zato što su se ogriješili o subotu, što znači: "Kaznili smo ih i učinili tako poučnim primjerom, kako za Izraelićane, tako i za okolne gradove/sela." Riječi Uzvišenog: "...a poukom onima koji se Allaha boje" znače: poukom onima koji se Allaha boje nakon njih, do Dana sudnjega, odnosno to znači upozorenje bogobojaznima da paze šta čine, kako ih ne bi pogodilo ono što je ove pogodilo.

To je bilo u vrijeme Davuda, a.sUzvišeni Allah kaže: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali, zato što su neposlušni bili i Allahove naredbe kršili i granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvraćali od loših djela, već ih sami činili. Loše li je to što su oni radili!" (5:78,79) Ibn-Betta prenosi, putem neprekinutog lanca, od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /77/ "Ne činite grijehe koje su činili židovi dozvoljavajući sebi niskim varkama ono što je Allah zabranio." Ovaj hadis ima dobar lanac predanja u kojem je i Ahmed ibn Muhammed ibn Muslim, kojega hafiz Ebu-Bekr el-Hatib el-Bagdadi smatra pouzdanim, dok su ostali prenosioci u lancu predanja poznati i ispunjavaju uvjete vjerodostojnostiAllah to najbolje zna!

- I kada Musa reče narodu svome: "Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete", oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!"/67/ Oni rekoše: "Zamoli Gospodara svoga u naše ime da nam objasni kakva ona treba biti!" "On kaže", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa učinite to što se od vas traži!" /68/ "Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kaže", reče on, "da ta krava treba biti svijetložute boje, da se svidi onima koji je vide." /69/ "Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakva još treba biti, jer nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći."/70/ "On kaže", reče on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoše oni, pa je zaklaše, i jedva to učiniše!/71/

Ibn ebi-Hatem, s lancem prenosilaca koji seže do Muhammeda ibn Sirina, prenosi od Ubejde es-Selmanija da je rekao: "Neki čovjek među sinovima Israilovim bio je bezdjetan, a imao je dosta imetka. Nasljednik mu je bio njegov bratić koji ga je ubio i iznio iz kuće noću, ostavivši ga pred vratima nekog čovjekaUjutro je tužio tog čovjeka, pa su se ljudi naoružali krenuvši jedni protiv drugihMudar i odlučan čovjek među njima reče: "Zašto da jedni druge ubijamo, a među sobom imamo Allahovog Poslanika?" Oni su, potom, otišli kod Musaa, a.s., i iznijeli mu to. On je rekao:

"Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete." Oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" On kaže: Da se nisu protivili, dao bih da zakolju najslabiju kravu. Ali, pošto su oni cjepidlačili, Allah je prema njima bio strog, tako da im je na kraju bilo naređeno da zakolju određenu kravu koju su našli kod čovjeka koji je imao samo nju, pa im je rekao: "Tako mi Boga, za nju ne tražim manje od količine zlata koja može stati u njenu kožu!" Uzeli su je za tako visoku cijenu i zaklali, a potom ubijenoga udarili dijelovima od nje. Nakon toga je oživio, pa su ga upitali: "Ko te je ubio...?", a on je odgovorio: "Ovaj", pokazujući na svoga bratića, a zatim je mrtav pao. Od njegove imovine ovome nije dano ništa i od tada ubica ne nasljeđuje. Jasno je da je ova priča uzeta iz knjiga sinova Israilovih i ona se može prenositi, s tim da se ne mora ni prihvatiti, ni negirati. Zato se ona ne može uzeti kao argument, osim u onoj mjeri u kojoj se slaže s istinom kod nasAllah to najbolje zna! Uzvišeni Allah kaže: - I kada Musa reče narodu svome: "Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete", oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče:

"Ne dao mi Allah da budem neznalica!" /67/ Allah, dž.š., podsjeća sinove Israilove na Svoju blagodat prema njima, koja predstavlja čudo u vezi s kravom i time kako je otkriven ubicaKada su se oni požalili Musau, a.s., on je rekao: "Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete." Oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", tjda li se ti s nama ismijavaš, itd...?, pa im je odgovorio: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" Dakle, on traži utočište kod Allaha, kako ne bi bio kao oni koji se ismijavaju i ništa ne znaju, što je neprimjereno vjerovjesniku..Kada su se oni uvjerili u ozbiljnost riječi Musaa, a.s., rekli su: "Zamoli Gospodara svoga u naše ime, da nam objasni kakva ona treba biti!" Allah im nije ništa drugo naredio do da zakolju bilo kakvu kravu, ali su ih njihov inad i preveliko ispitivanje vjerovjesnika natjerali da kažu:​

"Zamoli Gospodara svoga, u naše ime, da nam objasni kakva ona treba biti!", "On kaže", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa učinite to što se od vas traži!", tjni stara, ni mlada, toliko da nije otelila nijedno tele, nego najbolje kako može biti"Pokorite se Allahovoj naredbi i zakoljite kravu!" Oni su na to kazali: "Zamoli Gospodara svoga da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kaže", reče on, "da ta krava treba biti svijetložute boje, da se svidi onima koji je vide." El-Avfi, u svom komentaru, navodi od Ibn-Abbasa slijedeće: "svijetložute boje" znači svijetložute boje koja skoro da prelazi u bijelu, a riječi "da se svidi onima koji je vide" znače da im se dopadne."Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakva još treba biti, jer nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći." /70/ Ovo je, također, zbog njihovog jakog inada i suprotstavljanja, pa kaže: "On kaže", reče on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti zdrava, bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoše oni, pa je zaklaše, i jedva to učiniše! /71/

Riječi Uzvišeno "ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje" znače da nije oslabila zbog oranja "i natapanja usjeva", tjda nije upregnuta u kolo za natapanje zemlje, nego da je dobra, očuvana i svježa, zatim "bez ikakve mahane", znači da je zdrava, bez mahana, "bez biljega", tj. da nema nikakve druge boje osim svoje vlastite "E sad si kazao istinu!", rekoše oni, tj. opisao je onako kako su je oni vidjeli kod tog čovjeka "...pa je zaklaše, i jedva to učiniše!" Ed-Dahhak od Ibn-Abbasa navodi: "Bili su u situaciji skoro da to ne učine", i to nije bilo što su oni htjeli, budući da su htjeli da je ne zakolju. Znači da oni, uz sve ovo, uz sva pitanja i odgovore, sva objašnjenja, nisu kravu zaklali bez velikog napora, što predstavlja poseban prijekor, jer njihov cilj nije bio ništa drugo do inad. Zato su je jedva i zaklali. Ibn-Džurejdž kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /78/ "Njima je, doista, bilo naređeno da zakolju najslabiju kravu, ali pošto su oni bili tvrdoglavi, i Allah je prema njima bio strog.

Tako mi Allaha, da oni nisu rekli 'inšaallah', nikada im ne bi bila opisana." Ovaj ajet, u kome se navođenjem osobina određuje krava, tjprecizira nakon općeg opisa, uzima se kao dokaz za ispravnost kupoprodaje životinja po opisu /selem/Taj stav zastupaju Malik, El-Evza'i, El-Lejs, Eš-Šafi'i i Ahmed te većina učenjaka, kako starijih, tako i kasnijihTo potvrđuje hadis koji se navodi u oba Sahiha, a glasi: /79/ "Žena ženu ne smije opisati svome mužu tako precizno kao da je gleda", odnosno slučaj Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, opisa deve za otkup kod ubistva greškom i nenamjerno, svojstvima navedenim u hadisu Ebu-Hanife, Es-Sevri i učenjaci iz Kufe kažu: "Nije dozvoljena kupoprodaja životinja po opisu, budući da je nepoznato u kakvom su stanju." Slično se navodi i od Ibn-Mes'uda, Huzejfe ibn Jemana, Abdurrahmana ibn Semure i drugih.

"I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli, Allah je dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili." /72/ Pa smo mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" I eto, tako Allah mrtve vraća u život i pruža vam dokaze Svoje, da biste shvatili./73/

Riječi Uzvišenog: "I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli", upozoravaju: "Sjetite se dana kada ste ubili jednog čovjeka, pa ste se oko njega počeli prepirati!" El-Buhari kaže: "pa se oko njega prepirati počeli" znači kada ste se razišli u vezi s tim Ibn-Džurejdž ističe da to znači da su jedni rekli: "Vi ste ga ubili", a drugi: "Ne, nego ste ga vi ubili", dakle svaka je grupa od sebe odbacivala zločin pa je "Allah dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili"; Mudžahid navodi da to znači: "ono što u sebi krijete" Pa smo Mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" Ovaj dio predstavlja bilo koji dio njenog tijela i time bi bilo pokazano čudo. Da u određenju ovoga dijela postoji neka korist za nas s vjerskog ili ovosvjetskog stanovišta, Allah bi nam to jasno pokazao.

On je to, međutim, dao u nejasnoj formi, a nije objašnjeno ni od časnog Poslanika, pa stoga i mi to ostavljamo! Riječi Uzvišenog: "I eto, tako Allah mrtve vraća u život" znače: oni su udarali ubijenog nekim dijelovima krave, pa je on oživio...! Allah Uzvišeni ukazuje na Svoju moć da oživi mrtve, u što su se oni uvjerili u slučaju tog ubijenog čovjeka Allah im je to dao kao dokaz za povratak Njemu, ukazujući istovremeno na njihov inad i prekinuo njihovo međusobno neprijateljstvoEbu-Davud et-Tajalisi prenosi od Ebu-Rezina al-Akilija, r.a., da je rekao: Kazao sam: "Allahov Poslaniče, kako će Allah oživiti mrtve?!", pa je on odgovorio: /80/

"Da li si prošao kada kroz neku dolinu bez rastinja, i nakon toga kada je ozelenjela...?" Rekao sam: "Da." Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Isto tako je sa oživljavanjem! Tako Allah i mrtve oživljava." Sljedbenici malikijskog mezheba za svoj stav uzimaju kao dokaz riječi smrtno ranjenog čovjeka: "Taj i taj me ubio!" Smatrajući da u ovom kazivanju postoji polovičan dokaz, jer je ubijeni, pošto je oživljen, upitan o tome ko ga je ubio, pa je odgovorio:​

"Taj i taj!" Taj je odgovor od njega bio prihvatljiv, jer je on u tom trenutku kazao istinu i ne može se u ovom slučaju optužiti za laž. Ovaj svoj stav smatraju najispravnijim zbog hadisa koji prenosi Enes /81/, u kojem se kaže: Neki je židov ubio svoju sluškinju zbog srebrenog nakita stavivši joj glavu između dva kamena..Sluškinja je ubistvo preživjela, pa joj je postavljeno pitanje: "Ko ti je to učinio? Je li taj ili taj, itd." Kada je spomenut židov, ona je klimnula glavom. Nakon toga židov je priveden i ispitivan dok nije priznao. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se i njegova glava stavi između dva kamena. Ako dokaz nije potpun, po Maliku je potrebno da zastupnici ubijenog daju zajedničku zakletvu, dok se većina učenjaka u tome ne slaže, i ne smatraju riječi smrtno ranjenog kao nepotpun dokaz.

"Ali srca vaša, poslije toga, postala su tvrda kao kamen ili još tvrđa! A ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha pred Allahom ruši! A Allah ne zanemaruje ono što vi radite!"/74/

Prekoravajući i osuđujući sinove Israilove nakon svih znamenja koja su vidjeli, uključujući i Njegovo oživljavanje mrtvih, Allah Uzvišeni kaže: "Ali srca vaša, poslije toga, postala su tvrda", pa su ona poput kamena koji po sebi nikada nije mekahan. Zato Allah zabranjuje vjernicima da budu takvi, pa kaže: "Zar nije vrijeme za one koji vjeruju da im se srca skrušeno raznježe pred spomenom (zikrom) Allaha i istine objavljene; da ne budu kao oni kojima je dana Knjiga pa su, kako je vrijeme prolazilo, srca njihova tvrdnula i mnogi od njih postali prijestupnici!" (57:16)

Riječi Uzvišenog: "kao kamen ili još tvrđa!" znače da su srca sinova Is-railovih vremenom postala tvrda i ne prihvataju savjet nakon znamenja Allahovih i čuda čiji su svjedoci bili, pa su ona poput kamena za čije omekšanje nema lijeka, "ili još tvrđa", jer "ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha pred Allahom ruši!" Kao što kaže: "Njega veličaju sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga. Ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta." (17:44) Mudžahid kaže: "Svaki kamen iz kojeg izbija voda ili koji puca od vode, odnosno, skotrlja se s vrha brda, to čini iz straha pred Allahom, kako objavljuje Kur'an. Ovo je kamenje nježnije od srca sinova Israilovih, koji su negirali istinu nakon što su je sami vidjeli!" Neki komentatori Kur'ana kažu da je ovaj opis kamena samo metaforaAli Er-Razi, El- Kurtubi i drugi autoriteti islama kažu: Ovdje nema potrebe za metaforom budući da Allah Uzvišeni stvara to svojstvo kod kamenja, kao što kaže:

"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama emanet ponudili, pa su se sustegli i pobojali da ga ponesu" (33:72), kao i: "Njega veličaju sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima", zatim: "I trava i drveće se pokoravaju" (55:6), zatim: . "Da smo ovaj Kur'an nekom brdu objavili, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo." (59:21) U sahih hadisu stoji: /82/ "Ovo brdo nas voli i mi njega volimo." Kao što postoji mutevatir predanje, u kojem se spominje jecanje palminog panja. “A Allah ne zanemaruje što vi radite.”

"Zar se vi nadate da će vam oni povjerovati, iako su neki od njih Allahov govor slušali, da bi ga, nakon što su ga shvatili, svjesno iskrivili?" /75/ Kada sretnu vjernike, oni govore: "Mi vjerujemo!", a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati ono što je Allah vama objavio, pa da im to bude optužba protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?" /76/ "A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?!"/77/

Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, zar se vi nadate da će vam oni povjerovati", tj. za vama pokorno krenuti..? Ne!.. Jer, doista, ove zabludjele skupine židova čiji su preci bili svjedoci jasnih Allahovih znakova, a potom im srca otvrdnula, tako da su neki od njih i Allahov govor slušali i zatim ga izvrtali, tj. tumačili ga na neprimjeren način nakon što bi ga shvatili i razumjeli izvorno, to svjesno krše znajući da su grješni zato što ga iskrivljavaju i tumače po svom nahođenju. Ovo je pozicija slična onoj naznačenoj u riječima:

"Ali zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim (tvrdim) učinili, pa su riječi sa mjesta njihova uklanjali (iskrivljavali)." (5:13) Es-Suddi kaže: "Jedna grupa između njih slušala bi Allahov govor, a zatim ga iskrivljavala!", a potom dodaje: "To je bio Tevrat, koji su iskrivljavali." Uz riječi: "da bi, nakon što su shvatili, svjesno ga iskrivili" Katade kaže: "To su bili židovi koji su slušali Allahov govor, a potom ga iskrivljavali, nakon što bi ga razumjeli i upamtili, dozvoljavajući zabranjeno (haram), zabranjujući dozvoljeno (halal), proturajući neistinu i negirajući istinu."

Od Ibn-Abbasa navodi se: Kada sretnu vjernike, oni govore: "Mi vjerujemo!", tj. vjerujemo da je vaš drug Allahov Poslanik, ali specijalno vaš, a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati ono što je Allah vama objavio, pa da im to bude optužba protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?" . Tj. kada se osame, oni jedni drugima govore: "Ne kazujte ovo Arapima, jer ste vi očekivali svoga poslanika, koji će vas povesti protiv njih, a on se pojavio među njima!", pa je Allah objavio ajet: "Kada sretnu vjernike..."

To znači: Vi priznajete da je on vjerovjesnik i znate da ste dali zavjet da ga slijedite. Zatim ih obavještava da je on vjerovjesnik, a njihove riječi su: "Mi smo ga očekivali i o njemu čitali u našoj Knjizi, ali ga vi negirajte i nemojte ga priznati!" Na to im Allah Uzvišeni odgovara riječima: "A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?!" U vezi s tim, Ebul-Alije kaže: "To znači da Allah zna da oni ne vjeruju u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da ga u laž ugone iako to nalaze zapisano u Knjizi njima objavljenoj."

"Neki od njih su nepismeni i ne znaju za knjigu, nego samo za gatke. Oni se samo domišljaju."/78/ A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: "Ovo je od Allaha", da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju./79/​

Uzvišeni Allah kaže: "Neki od njih su nepismeni", tj. neki od sljedbenika Knjige /"Nepismen" je kod Arapa onaj ko ne zna pisati niti računati Poslanik, a.s., kaže: /83/ "Mi smo nepismena zajednica. Ne pišemo niti računamo Mjesec, jeste ovako i ovako..itd.", što znači da među sljedbenicima Knjige ima onih koji su nepismeni i ne znaju ni čitati ni pisati, nego znaju samo gatke, tj. lažne riječi i priče koje pričaju, govor zasnivaju na pretpostavkama onoga čega nema u Allahovoj Knjizi, govoreći da je to u njoj "Oni se samo domišljaju", tj. lažu ne znajući šta je u njoj, tako da i tvoje vjerovjesništvo uzimaju kao pretpostavku - Zato, teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore:

"Ovo je od Allaha", da bi za to korist neznatnu izvukli." To je druga vrsta židova, odnosno to su njihovi rabini koji su lažima, lažnim zakletvama i neosnovanim prisvajanjem imovine ljude pozivali u zabludu. Es-Suddi kaže: "Neki su židovi bili napisali knjigu koju su prodavali za bagatelnu cijenu Arapima, tvrdeći da je od Allaha." U jednom hadisu koji donosi El-Buharija od Zuhrija i drugih prenosilaca, što seže do Ibn-Abbasa, stoji "da su sljedbenici Knjige zamijenili Allahovu Knjigu, da su je promijenili i sami napisali, da bi je prodavali za bagatelu, govoreći da je od Allaha."

"I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju", tj. teško njima zbog laži, objede i potvore što su ih svojim rukama napisali i teško njima zbog svega što su nelegalno pojeli. A Allah to najbolje zna!

- Oni govore: "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana." Reci: "Da li ste za to od Allaha dobili obećanje?", jer Allah neće prekršiti Svoje obećanje, ili na Allaha iznosite ono što ne znate! /80/

Židovi su tvrdili da ih džehenemska vatra neće ni dotaći više od onoliko dana koliko su oni tele obožavali, a to je samo četrdeset danaNa to im Allah odgovara pitanjem: "Da li ste za to od Allaha dobili obećanje?" Jer, ako im je Allah dao obećanje, On ga neće prekršiti Međutim, pošto se to zasigurno nije dogodilo, / "ili", tj. nego "vi na Allaha iznosite ono što ne znate" tj. iznosite laži i izmišljotineU hadisu koji prenosi Ebu-Bekr ibn Merdevejh s lancem prenosilaca vezanim za Ebu-Hurejrea stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /84/ "među pitanjima koja je postavio židovima, nakon osvajanja Hajbera, postavio i pitanje:

'...Ko su to stanovnici Vatre?' Oni su kazali: 'Mi ćemo biti kratko, a zatim ćete nas vi smijeniti!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to im je rekao: 'Propali ste! Tako mi Allaha, mi vas nikada nećemo smijeniti!' "

"A nije tako! Jer oni koji budu zlo činili i grijesi ih njihovi budu sa svih strana stizali stanovnici Džehennema bit će i u njemu će vječno ostati." /81/ "A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti."/82/

Allah Uzvišeni odgovara sinovima Israilovim koji su tvrdili: "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana" da to nije tako kako vi smatrate i želite, niti kako priželjkujete, nego to stoji ovako: Ko učini zlo njega će stići njegov grijeh, a ko iziđe na Sudnji dan, a nema uz sebe nikakvo dobro, nego su mu sva djela loša, on će biti stanovnik Vatre. "A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili", tj. koji budu vjerovali u Allaha, Njegovog Poslanika i činili dobra djela u skladu sa Šerijatom, oni će biti stanovnici Dženneta. Ibn-Abbas kaže: Riječi: "A nije tako! Jer oni koji budu zlo činili" znače: ko bude radio kao što vi radite, ne bude vjerovao kao što vi ne vjerujete, pa ga stigne njegovo nevjerstvo, on nema dobraImam Ahmed prenosi s lancem prenosilaca od Ibn-Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /85/

"Čuvajte se neznatnih grijeha, jer oni se sakupljaju kod čovjeka dotle dok ga ne upropaste." Ibn-Abbas kaže: "A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti." To znači da onima koji budu vjerovali u ono što ste vi poricali i radili ono što ste vi ostavili u vjeri, pripada Džennet. Ovim ih obavještava da će nagrada za dobro i zlo stići počinioce vječno i bez prekidaA Allah to najbolje zna!

"I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima, dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti; i namaz obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev nekolicine, izokrenuli i to iznevjerili." /83/​

Uzvišeni Allah navodi ovdje da su sinovi Israilovi namjerno i svjesno iznevjerili naredbe koje im je dao i zavjet koji je od njih uzeo. On im je naredio da se Njemu klanjaju i ne pridružuju Mu pri tome nikoga, što je naredio svim Svojim stvorenjima, zbog čega ih je i stvorio, kao što kaže: - Prije tebe nismo poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili: "Nema drugog boga osim Mene, pa Meni ibadet činite." (21:25) Prema tome, pravo je Allaha Uzvišenog da se samo Njemu klanja i niko da Mu se ne pridružuje, a potom dolaze obaveze prema stvorenjima. On im, zatim, naglašava: Najpreča su od njih prava roditelja. Zbog toga Allah, dž.š., spominje zajedno Svoje pravo i pravo roditelja, pa kaže: .. "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobro činite..." (17:23) U oba Sahiha od Ibn-Mes'uda prenosi se: /86/

Rekao sam: "Allahov Poslaniče, koje je djelo najbolje?", pa je rekao: "Namaz u svoje vrijeme." "Zatim?", upitao sam, pa je odgovorio: "Dobročinstvo prema roditeljima." Upitao sam: "A zatim...?" Odgovorio je: "Borba na Božijem putu." U drugom sahih (vjerodostojnom) hadisu stoji: /87/ da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče! Kome da činim dobročinstvo?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Rekao je: "A kome zatim?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Upitao je: "A kome zatim?", pa je odgovorio: "Svome ocu, a zatim niže i niže." "Siročadi"/maloljetnoj djeci, koja nemaju očeva da ih opskrbljuju, pa / "siromasima", onima koji nemaju sredstava za izdržavanje sebe i svoje porodice. U vezi s riječima Uzvišenog: "...a ljudima lijepe riječi govorite", Hasan el-Basri kaže: "Lijepa riječ" () ovdje znači da naređuje dobro i odvraća od zla, da blago postupa, prašta i bude širokogrud, te da ljudima govori lijepe riječi kao što kaže Allah Uzvišeni. To je svaki način ophođenja kojim je Allah zadovoljanImam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /88/

"Nijedno dobro nemoj potcjenjivati, jer ako ništa ne možeš, onda makar nastoj susresti svoga brata vedrog lica." /Navodi ga Muslim./ Nakon što im je naredio dobročinstvo prema ljudima, uključujući i djela i riječi, bilo je normalno da im naredi da lijepe riječi govore, a zatim da to naglasi obavezom ibadeta prema Njemu i dobročinstva prema ljudima, pod čim se ovdje podrazumijevaju namaz i zekat. Sinovi Israilovi su, kako Allah spominje, bili to, izuzev malog broja, napustili i to namjerno i nakon što su stekli znanje o tome. To je stepen ove zajednice, tjsinova Israilovih. Za razliku od njih, zajednica muslimana, nakon što je dobila isto naređenje, počela je s izvršenjem kako nije ni jedna zajednica prije nje, što treba Allahu zahvaliti. A Allah to najbolje zna!

"I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete prolijevati i da jedni druge iz domova vaših nećete izgoniti, vi ste to prihvatili i posvjedočili." /84/ "Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zavičaja njihovog istjerujete, pomažući se protiv njih uz grijeh i nasilje, pa ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete. A zabranjeno vam je da ih izgonite! Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! One od vas koji tako čine na svijetu samo poniženje može stići, a na Sudnjem danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah doista ne propušta motriti što vi radite." /85/ "To su oni koji su život na ovome svijetu pretpostavili onome na drugome svijetu; zato se njima patnja neće olakšati, niti će im se u pomoć priteći."/86/

Allah Uzvišeni ovo kaže prekoravajući židove, koji su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, živjeli u Medini, zbog toga što su vodili borbu protiv plemena Evs i Hazredž u vrijeme paganstvaU to vrijeme oni su obožavali kipove i međusobno vodili više ratovaU Medini su živjela tri židovska plemena: Benu-Kajnuka' i Benu-Nadir, saveznici plemena Hazredž, i Benu-Kurejza, saveznici plemena EvsKada bi među njima izbio rat, svaka skupina je bila uz svoje saveznike tako da se dešavalo da neki židov ubije drugoga iz druge skupine, što je zabranjeno propisima njihove vjere i izričitim tekstom Svete knjige. Istjerivali su ih, također, iz domova pljačkajući iz njih pokućstvo, stvari i imovinu.

Po završetku rata, oni bi nastojali otkupiti zarobljenike od pobijeđene strane u skladu s propisima Tevrata. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?!" Kao što, također, kaže: "I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete prolijevati i da jedni druge iz domova vaših nećete izgoniti", tjda nećete jedni druge ubijati, iz stanova istjerivati, niti se organizirati protiv njih s obzirom da su pripadnici jedne vjerske zajednice kao jedan organizam. Zatim kaže: "vi ste to potom prihvatili i posvjedočili", tjpriznali ste da znate za ovaj zavjet i njegovu ispravnost kao direktni svjedoci, a "Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zavičaja njihovog izgonite", i to u želji za ovosvjetskim počastimaZbog toga su im Arapi prigovarali govoreći:

"Kako je moguće da ratujete protiv njih, a zatim ih otkupljujete?!" Jevreji su govorili da im je naređeno da ih otkupljuju, a zabranjeno da se protiv njih bore. Pa su ih upitali: "Zašto se onda protiv njih borite?" Oni su odgovarali: "Teško nam je da naši saveznici budu poniženi." Istina je, međutim, da su to činili iz želje za ovosvjetskim dobrima i čašću. Kao što se vidi, ovaj ajet upućuje prijekor židovima zato što su izvršavali naredbe iz Tevrata koje su smatrali ispravnim, kršeći istovremeno njegove šerijatske propise, iako su to dobro znali i osvjedočili se u istinitost. Zato se njima ne može vjerovati u ono što tvrde o sadržaju i prenošenju ove Knjige, niti im se bilo šta može vjerovati s obzirom na sve što su skrivali o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu njegovih svojstava, poslanstva, mjesta pojavljivanja i Hidžre, o čemu obavještavaju drugi vjerovjesnici, a.s.

Jer židovi, Allahovo prokletstvo neka je na njih, krili su to i među sobom. Zato Allah, dž.š., kaže: "One od vas koji tako čine, na ovome svijetu samo poniženje može stići" i zbog toga što su kršili Allahov zakon i naređenje "i oni će na Sudnjem danu biti kažnjeni najtežom kaznom", jer su se ponašali suprotno Tevratu. "Allah doista ne propušta motriti šta vi radite." /85/ "To su oni koji su život na ovom svijetu pretpostavili onome na drugom svijetu", tjoni su više voljeli ovaj svijet, koji su za sebe odabrali, nego drugi (ahiret)"Zato se njima patnja neće olakšati", tj. neće im se ni časak kazna skinuti, "niti će im se u pomoć priteći" Dakle, oni neće imati nikoga ko će im priteći u pomoć, spasiti ih, i zaštititi od vječne kazne koja im pripadaA Allah to najbolje zna!​

"I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slaliI Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali, Džibrilom ga pomogli! I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali."/87/

Allah Uzvišeni opisuje sinove Israilove kao uobražene, tvrdoglave, da se suprotstavljaju i ohole pred vjerovjesnicima, odnosno da se povode za svojim strastima, pa navodi da je poslao Musau, a.s., Knjigu, tj. Tevrat, koji su oni iskrivili i izmijenili, koji su kršili i po svom nahođenju tumačili, te da je slao poslanike i vjerovjesnike nakon njega kako bi upravljali u skladu s Njegovim zakonom, kao što kaže: "Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo po čemu sude vjerovjesnici..." (5:44), zatim:"i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slali", potom: "Zatim smo poslanike, jedne za drugim slali" (23:44), dok nije poslao pečat vjerovjesnicima sinova Israilovih, Isaa, sina Merjeminog, koji je došao s nekim propisima suprotnim Tevratu. Zato mu je Allah dao jasne dokaze, odnosno čuda nedostižna, kao što je oživljavanje mrtvih, stvaranje od zemlje lika ptice u koji bi puhnuo, pa bi to uz Allahovu pomoć oživjelo, liječenje bolesnih, znanje nevidljivih stvari i podrška Džibrilom, a.s., što je njima pokazivalo da je istinito ono što on donosi. Međutim, time su sinovi Israilovi još više njega utjerivali u laž, zavidjeli mu i tvrdoglavo se opirali zbog toga što se on u nekim stvarima suprotstavljao Tevratu. Obavještavajući o Isau, a.s., Uzvišeni Allah kaže: ... "i da vam dozvolim nešto od onoga što vam je bilo zabranjeno, jer, donosim vam znamen od Gospodara vašega..." (3:50)

Sinovi Israilovi ophodili su se s vjerovjesnicima na najgori način, tako da su neke od njih u laž ugonili, a neke ubijali i to samo zato što su donosili stvari koje su bile suprotne njihovim strastima i mišljenjima, odnosno tražili da se pridržavaju Tevrata, kojeg su u praksi kršili. Stoga je to za njih bilo teško, pa su ih u laž ugonili ili neke ubijali, pa Allah Uzvišeni kaže: . "I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali." Kao što smo naprijed spomenuli, jeste Džibril, a.s., što dokazuju i riječi Allaha, dž.š.: "Donio ga je Duh povjerljivi", "na srce tvoje, da opominješ." (26:193-194) Ibn-Hibban prenosi od Ibn-Mes'uda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /89/ "Džibril (Ruhul-Kudus) nadahnućem mi je priopćio da nijedna duša neće umrijeti dok ne upotpuni svoju opskrbu i svoj rok. Pa, bojte se Allaha i lijepo molite." Od Aiše, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio postolje (minber) Hassanu ibn Sabitu u džamiji i rekao je: /90/ "Moj Bože, podrži Hassana Ruhul-Kudusom (Džibrilom)!" /Prenosi El-Buhari/ kaže Hassan: A Džibril je Allahov poslanik nama, I Duh sveti, što skriveno nije. Ibn-Džerir kaže: Najbliže tumačenje istini jeste ono koje glasi: "Duh je na ovome mjestu Džibril", jer Allah, dž.š., obavještava da je njime podržao Isaa, a.s., kao što kaže: .."Kada sam te Džibrilom (Ruhul-Kudusom) pomogao..." (5:110)

Prema mišljenju nekih komentatora Kur'ana, to nije bio Indžil, što se vidi iz riječi Uzvišenog: "Kada sam te Džibrilom pomogao, pa si s ljudima u bešici i kao zreo muž razgovarao; kada sam te Knjizi mudrosti, Tevratu i Indžilu poučio." (5:110) Jer, da je Ruhul-Kudus Indžil, naprijed navedene riječi bile bi samo ponav-ljanje bez smisla, a Allah Veliki i Uzvišeni daleko je od toga da se Svojim robovima obraća na način od kojega nema koristi. A Allah to najbolje zna.

- Oni govore: "Naša srca su u omotu." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerstva, jer malo je njih koji vjeruju."/88/

Oni govore za svoja srca da su u omotu (ljušture), tjda su napunjena prethodno dobijenim znanjem, pa u njima nema prostora za ono što donosiš ti, Muhammede. Ona su poput zatvorenih i zapečaćenih komora, pa u njih ne može doći ništa od onoga što ti kažeš Allah, dž.š., kaže: "Srca naša su", govore oni, "pod pokrivačima"(41:5) Za ovo tumačenje opredjeljuje se i Ibn-Džerir doka-zujući to predanjem od Amra ibn Murre el-Hadželija, odnosno,El-Buhturija, a zatim Huzejfe, koji je rekao:

"Srca ima četiri vrste..." Među njima je spomenuo i "srce okorjelo" (zamotano) na koje se srdžba izlila; to je srce nevjernika. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A, nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerstva, jer malo je njih koji vjeruju", tjnije to onako kako oni tvrde, nego su srca njihova prokleta i zapečaćena, kao što Allah kaže u suri "Žene" ("En-Nisa"): - Oni govore: "Naša srca su u omotu." "Ne, nego im je Allah zbog nevjerovanja srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo" (4:155), tj. među njima je bila samo nekolicina vjernika. Allah to najbolje zna!​

"A kada im od Allaha dođe Knjiga koja potvrđuje istinitost onoga što oni imaju a još otprije su pomoć protiv nevjernika molili kada im dođe ono što im je poznato, oni to neće da vjeruju! Pa neka Allahovo prokletstvo stigne nevjernike!"/89/

Allah Uzvišeni kaže: "A kada im dođe...", tj. židovima "od Allaha Knjiga", a to je Kur'an, koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, "koja potvrđuje istinitost onoga što oni imaju", tj. Tevrata. Zatim kaže: "a još otprije su pomoć protiv nevjernika molili "Znači, prije dolaska Poslanika s ovom Knjigom oni su se pozivali na njegov dolazak protiv svojih neprijatelja, idolopoklonika, kada bi ih napali, i govorili su kako će na kraju ovosvjetskog vremena biti poslan Vjerovjesnik uz čiju će ih pomoć likvidirati, kao što su likvidirani pripadnici Ada i Irema. Muhammed ibn Ishak, s lancem prenosilaca od Ikreme ili Seid ibn Džubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "da su se židovi u svojim molitvama protiv Evsa i Hazredža pozivali na Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije nego je došao kao poslanik." Pošto je on poslan između Arapa, nisu povjerovali, nego su negirali sve što su o njemu govorili, pa su im Muaz ibn Džebel, Bišr ibn Bera ibn Ma'rur i Davud ibn Seleme rekli:

"Skupino židova, bojte se Allaha i primite islam, jer vi ste se protiv nas pozivali na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo mi bili idolopoklonici, govoreći nam da će on biti poslan i opisujući nam ga posebnim atributima." Selam ibn Meškem, brat Benu-Nedira, rekao je: "On nam nije donio ništa što nam je poznato i on nije onaj o kojemu smo vam govoriliU vezi s riječima: "A kada im od Allaha dođe Knjiga koja potvrđuje istinitost onoga što oni imaju..." A Allah to najbolje zna!

"Jadno je to zašto su se prodali: da ne vjeruju u ono što Allah objavljuje, zbog zlobe što Allah daje od Svoje dobrote kome On hoće od Svojih robova; pa su na sebe gnjev za gnjevom navukli! A nevjernicima pripada patnja sramna!" /90/

Es-Suddi kaže: "Jadno je to što za sebe uzimaju kao naknadu s kojom su zadovoljni i što se vraćaju u nevjerstvo, u poređenju s onim što je Allah Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio kao potvrdu istinitosti, podršku i pomoćNa to su ih navele njihova zavist, zloba i mržnja što Allah od Svoje dobrote šalje robovima kojima On hoće, od čega nema veće zavisti." U vezi s riječima "gnjev nad gnjevom" Ibn-Abbas kaže:

"Allah se na njih rasrdio zbog toga što su izgubili dio Tevrata, koji je njihova Knjiga, te zbog njihovog nevjerovanja u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je poslan." Zato su oni zaslužili "gnjev nad gnjevom". "A nevjernicima pripada patnja sramna!" Budući da su uzrok njihovog ne-vjerovanja zloba i zavist, proistekle iz oholosti, njima je namijenjeno poniženje i omalovažavanje i na ovom i na drugom svijetu, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Doista oni koji iz oholosti neće da Mi se kla-njaju, u Džehennem će sigurno ući poniženi." (40:60)

- A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!", oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno", i neće da vjeruju u ono što se objavljuje poslije, a to je Istina, koja potvrđuje da je istinito i ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste još ranije Allahove vjerovjesnike ubijali, ako ste vjernici bili?" /91/ "I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, nakon njega tele prihvatili čineći tako nepravdu."/92/

Uzvišeni Allah kaže:"A kada im se kaže", tj. židovima i njima sličnima među sljedbenicima Knjige, "vjerujte u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatite to i slijedite", oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno", tj. dovoljno nam je da vjerujemo u ono što je Allah nama objavio u Tevratu i Indžilu i mi ne priznajemo ništa drugo. "I neće da vjeruju u ono što se objavljuje poslije", tj. nakon toga, "a to je Istina koja potvrđuje da je istinito i ono što oni imaju", tj. oni znaju da ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje istinitost onog što oni imaju. Prema tome, time se dokaz postavlja protiv njih, kao što Uzvišeni kaže: "Pa zašto ste još ranije Allahove vjerovjesnike ubijali, ako ste vjernici bili?" Dakle, ako ste bili iskreni u vašim tvrdnjama da vjerujete u ono što vam je objavljeno, zašto ste ubijali Allahove vjerovjesnike, koji su vam dolazili da potvrde Tevrat, koji je bio kod vas, da se upravljate po njemu i ne mijenjate ga, iako ste znali da oni istinu donose? Ubijali ste ih iz zlobe, inada i oholosti prema Allahovom Poslaniku slijedeći pri tome samo svoje strasti, mišljenja i nagone.

"I Musa vam je jasne dokaze bio donio", tj. donio vam je Jasne znakove i neporecive dokaze da nema drugog boga osim Allaha i da je on Allahov PoslanikJasni su znakovi: potop, skakavci, pijavice, žabe, krv, štap, ruka, rastup mora, hlad od bijelih oblaka, mana, prepelice, kamen i drugi znakovi čiji ste svjedoci bili, "pa ste, ipak, nakon njega tele prihvatili", tj. nakon što je on otišao na brdo Tur da bi se obratio Allahu, vi ste za obožavanje, umjesto Allaha, uzeli tele "čineći tako nepravdu", tjnepravdu ste učinili ovim što ste napravili, iako znate da nema drugog boga osim Allaha.

- I kada smo od vas vaš zavjet primili i brdo Tur iznad vas podigli: "Čvrsto prihvatite ono što vam dajemo i slušajte!", oni su odgovorili: "Čujemo, ali poslušati nećemo", jer srca su njihova zbog nevjerovanja njihovog nadojena teletom bila! Reci: "Ružno je to na što vas vaše vjerovanje navodi, ako ste vi uopće vjernici."/93/

Uzvišeni i Veliki Allah ovdje nabraja njihove grijehe i prekršaje zavjeta te njihovu nepokornost i odbijanje, zbog čega je brdo Tur iznad njih podignuo da bi prihvatili zavjet a potom ga prekršili. Zato On kaže: "oni su odgovorili: 'Čujemo, ali poslušati nećemo'", što je već ranije objašnjeno. "jer srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, nadojena teletom bila!" Abdurrezzak navodi od Katade da je rekao: "Bila su zanesena / nadojena ljubavlju koja im je u srce prodrla." Isto kazuju i Ebul-Alije i Er-Rebi' i Ibn-Enes, a Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ebu-Derda'a da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /91/ "Tvoja ljubav prema nečemu zasljepljuje i zaglušuje." /Prenosi Ebu-Davud./ Riječi Uzvišenog: Reci: "Jadno je to na što vas vaše vjerovanje navodi", tj. ružno je to što se, od davnih vremena do danas, opredjeljujete za nevjerovanje u Allahove Znakove i suprotstavljate vjerovjesnicima, za nevjerovanje u poslanstvo Muhammmeda, sallallahu alejhi ve sellem To je vaš najveći grijeh i prijestup, budući da ne vjerujete u pečat Poslanika, prvaka vjerovjesnika i poslanika svim ljudima. Zato se postavlja pitanje: kako tvrdite za sebe da vjerujete, a istovremeno činite ova ružna i sramotna djela poput kršenja zavjeta koji ste dali, nevjerovanja u Allaha i obožavanja teleta?!!!​

Reci: "Ako je kod Allaha Džennet osiguran samo za vas, mimo ostalog svijeta, onda vi smrt poželite, ako istinu govorite." /94/ "A oni je neće nikada poželjeti zbog onoga što čine, a Allah dobro zna nasilnike." /95/ "I vidjet ćeš sigurno da više žude za životom od drugih ljudi, pa čak i od idolopoklonika; svaki od njih volio bi poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko dugo živio, ne bi od kazne udaljilo! A Allah dobro vidi ono što oni rade!"/96/

Muhammed ibn Ishak prenosi od Ibn-Abbasa, r.a.: "Allah Uzvišeni kaže Svom vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: . - Reci: "Ako je kod Allaha Džennet osiguran samo za vas, mimo ostalog svijeta, onda vi smrt poželite, ako istinu govorite", tjpozovite da umru oni koji od dvije skupine lažu. Oni to nisu prihvatili od Allahovog Poslanika: "jer, oni je neće nikada poželjeti zbog onoga što čine, a Allah dobro poznaje nasilnike", pa ih upoznaje s onim što sami znaju, odnosno, u što ne vjerujuJer, da su oni to željeli, onoga dana kada im je to rekao, niko od židova živ na Zemlji ne bi ostao. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /92/ "Da su židovi željeli smrt, oni bi pomrli i vidjeli bi svoje mjesto u vatri; a da su izišli oni koji su proklinjali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se vratili, oni ne bi našli ni porodice, ni imovine." Tome odgovaraju i riječi Uzvišenog u suri "El-Džum'a"/ "Petak": . - Reci: "O židovi, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi štićenici (miljenici), onda smrt poželite, ako istinu govorite."

"A oni to nikada neće poželjeti, zbog onoga što njihove ruke čine Allah dobro zna nevjernike." Reci: "Smrt od koje bježite, zaista, stići će vas. Zatim ćete vraćeni biti Onome Koji zna i Nevidljivi i Vidljivi svijet i On će vas o onome što ste radili obavijestiti." (61:6-8) Pošto su oni, Allah ih prokleo, smatrali da su Božiji sinovi i miljenici, govorili su: "U Džennet neće ući niko ko nije židov ili kršćanin", prizivajući prokletstvo na skupinu koja laže, među njima i muslimanimaKada su od toga odustali, postalo je jasno da oni nasilje čine. Jer da su bili odlučni (iskreni) u tome, to bi učinili. Pošto su to izbjegli, vidjelo se da lažu. To je, također, bio slučaj i s kršćanima Nedžrancima, nakon što je dokazano kroz polemiku s njima da su oholi i kruti Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ih je na međusobno proklinjanje Allah Uzvišeni kaže: - A onima koji se s tobom o njemu budu raspravljali, pošto si već o tome istinu saznao, reci: "Hodite da pozovemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, i mi ćemo doći i vi ćete doći, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati." (3:61) Kada su to vidjeli, rekli su jedni drugima: "Tako mi Allaha, ako budete proklinjali ovog Vjerovjesnika, među vama neće ostati nijedno oko koje trepće."

Zatim su prihvatili mir uz glavarinu i lojalnost. Tako su židovi, Allahovo prokletstvo na njih do Dana sudnjega, nakon što su vidjeli lošu posljedicu tih njihovih djela poslije smrti, prestali s kletvom jer život je njima drag i dragocjen. Zato Uzvišeni kaže: "A oni je neće nikada poželjeti zbog onoga što čine", odnosno "I vidjet ćeš sigurno da više žude za životom od drugih ljudi", tj. da žude za dugim životom, zato što znaju svoj loš završetak i pogubnu posljedicu kod Allaha, budući da je ovaj svijet zatvor za vjernika, a Džennet za nevjernika. Oni zato i vole da, koliko je moguće kasnije, dođu na drugi svijet, iako će ih bez sumnje stići ono što izbjegavaju. U tome su oni brižniji čak i od idolopoklonika koji ne posjeduju nikakvu objavljenu knjigu, tako da se javljaju kao specifičan slučaj u odnosu na njih "Svako od njih želi poživjeti hiljadu godina", tj. svaki taj židov želi živjeti hiljadu godina.

Mudžahid kaže: "Njihovo griješenje omililo im je dug život", pa i kada bi toliko dugo živjeli, to ih ne bi od kazne udaljilo , tj. ne bi ih spasilo od kazne jer idolopoklonici vole dug život i ne priželjkuju oživljenje poslije smrti. Naime, židov zna kakvo ga poniženje čeka na drugom svijetu zato što je izgubio znanje koje je imao El-Avfi prenosi od Ibn-Abbasa: Riječi: "i kada bi toliko dugo živio, to ga ne bi od kazne udaljilo!" odnose se na one koji su bili neprijatelji Džibrila. Ebul-Alije i Ibn-Omer ističu: "To mu neće pomoći niti spasiti ga od kazne." "A Allah dobro vidi ono što oni rade", tj. On je dobro obaviješten, vidi i dobro i zlo što ga čine njegovi robovi i svakoga će nagraditi prema njegovom radu.

- Reci: "Ko bude neprijatelj Džibrilu, pa on Allahovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an potvrđujući istinitost onoga otprije, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima." /97/ "Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne vjeruju!"/98/

Riječi Allaha Uzvišenog: - Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu, pa on Allahovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an?", tj. ko se kao neprijatelj postavio prema Džibrilu, Duhu povjerljivom, koji je tebi na srce, uz dopuštenje od Allaha, donio Mudru opomenu i koji je jedan od Allahovih poslanika, melekaJer ko se neprijateljski odnosi prema jednom poslaniku, on je neprijatelj svim poslanicima, odnosno ko vjeruje u jednog poslanika, obavezan je vjerovati u sve poslanike. Allah Uzvišeni kaže: - Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele razdvojiti Allaha od poslanika Njegovih praveći razlike među njima, pa govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo..." (4:150), tretiraju se kao osvjedočeni nevjernici jer oni vjeruju u neke poslanike, a ne vjeruju u drugeIsto tako, ko se neprijateljski odnosi prema Džibrilu, on je neprijatelj i Allahov, jer Džibril ne dolazi po svom nahođenju, nego isključivo po Allahovoj naredbi, kao što Allah Uzvišeni kaže: .."Mi silazimo samo uz naredbu Gospodara tvoga..." (19:64) El-Buhari u svom Sahihu prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /93/ "Ko se neprijateljski ponese prema mom štićeniku, taj mi je objavio rat!"​

Zato se Allah srdi na one koji su se prema Džibrilu odnosili kao neprijatelji, pa kaže: "Ko je neprijatelj Džibrilu, koji Allahovom voljom tebi na srce stavlja Kur'an potvrđujući istinitost onoga otprije?", tj. ranije objavljenih knjiga: "kao putokaz i radosnu vijest vjernicima", tj. putokaz za njihova srca i radosnu vijest Dženneta, što se nagovještava samo vjernicima u skladu s riječima Uzvišenog: Reci: "To je za one koji vjeruju putokaz i lijek..." (41:44) Zatim: "Ko je neprijatelj Allahu, melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu pa Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!", što znači: "Ko se neprijateljski odnosi prema Meni, Mojim melecima i poslanicima!", jer izraz "Njegovim poslanicima" obuhvaća Njegove poslanike od meleka i od ljudi, u skladu s riječima: "Allah odabire poslanike među melecima i ljudima." (22:75) Riječi: "Džibrilu i Mikailu" vezane su kao posebne uz prethodne opće. Oni (Džibril i Mikail) spadaju u meleke poslanike, ali se ovdje posebno spominju budući da navedeni kontekst sadrži podršku Džibrilu kao izaslaniku Allahovim vjerovjesnicima. Mikail se ovdje navodi uporedo s njim zato što su židovi smatrali da je Džibril njihov neprijatelj, a Mikail zaštitnik! Zato Allah Uzvišeni ističe da je onaj koji se neprijateljski odnosi prema jednome od njih, neprijatelj i drugoga, odnosno on je također neprijatelj Allahov.

U riječima Uzvišenog: "Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!" navodi se ime Allahovo izričito (eksplicitno), umjesto da se podrazumijeva (implicitno), jer nije rečeno: "On je doista neprijatelj", nego: "Allah je doista neprijatelj onima koji ne vjeruju!" Allah ovdje ističe Svoje ime da bi pojačao značenje jer se isticanjem nagovještava da onome ko se neprijateljski odnosi prema Njemu, Allah objavljuje ratU hadisu (kudsiji) stoji: /94/ "Ja ću se doista osvetiti za svoje štićenike kao što se bijesni lav sveti", a u sahih (kudsi) hadisu stoji: /95/ "Čiji neprijatelj Ja budem, savladat ću ga." Imam Ebu-Džafer Ibn Džerir et-Taberi kaže: Učenjaci se slažu u tumačenju da je ovaj ajet objavljen kao odgovor židovima koji su smatrali da je Džibril njihov neprijatelj, a Mikail zaštitnik, povodom čega je objavljeno: .."Reci: Ko je neprijatelj Džibrilu..."

"A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo, u koje jedino teški grješnici neće vjerovati." /99/ "Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu, neka skupina od njih je odbaci, jer ih većina ne vjeruje." /100/ "A kada im je od Allaha Poslanik došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, dio onih kojima je Knjiga dana za leđa svoja Allahovu Knjigu su odbacili, kao da oni ne znaju." /101/ "Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." /102/ "A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!"/103/

Riječi Uzvišenog: "A Mi tebi jasne ajete/dokaze objavljujemo, u koje jedino teški grješnici neće vjerovati", tj. Muhammede, Mi smo ti objavili jasne dokaze koji potvrđuju tvoje poslanstvo; to su tajne i izviješća o židovima koje sadrži Kur'an i koje nije znao niko osim njihovih svećenika i učenjaka, kao i iskrivljavanjima Tevrata koja su učinili oni, kako oni od ranije, tako i danas Allah je upoznao Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o svemu tome, tako da mu židovi nisu postavili nijedno pitanje u vezi sa Tevratom, a da mu Allah to nije objavio kako bi im odgovorio. Uvidjevši to, oni su govorili: "On zna bolje od nas ono što nam je Allah objavio!" Ovi jasni dokazi obavezni su za svakoga sa zdravom pameću i oni potvrđuju da je ono što je donio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, istinito i da ga tome nije poučio niko od ljudiPogotovu što se kod njih znalo da je on nepismen i da nije znao čitati KnjiguNema sumnje da su ovi jasni ajeti bili dokaz protiv njih, iako su oni to negirali i nisu vjerovali. Ibn-Abbas kaže: Ibn-Surija el-Kutvini rekao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Muhammede, nisi nam donio ono što znamo i tebi nije objavljen nijedan jasni ajet/dokaz koji bismo slijedili!" Nakon toga, Allah je objavio: "A Mi tebi jasne ajete/dokaze objavljujemo, u koje jedino teški grješnici neće vjerovati."

Kada je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i naveo im zavjet na koji su se Allahu obavezali, te obavezu njihovu koju su prihvatili prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Malik ibn Sajf je rekao: "Tako mi Allaha, mi nismo obavezni prema Muhammedu..i mi nismo dali zavjet...", pa je Allah objavio: "Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu, neka skupina od njih je odbaci?!" U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "jer ih većina ne vjeruje", Hassan je rekao: Ovim On kaže da "Na Zemlji nema obaveze koja im je dana..da je oni nisu prekršili i odbacili! Danas bi prihvatili obavezu, a sutra bi je prekršili!" Dakle, Allah njih prekorava kao narod zbog kršenja prihvaćenih obaveza, zbog utjerivanja u laž Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je poslan kao i svim drugim ljudima, i o čijim su opisima i osobinama nalazili izviješća u svojim knjigama u kojima im je naređeno da ga slijede, podržavaju i pomažu, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Onima koji će slijediti Poslanika i Vjerovjesnika nepismenog, kojeg kod sebe, u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze..." (7:157)​

Ovdje Allah, dž.š., kaže: "A kada im je od Allaha Poslanik došao, pot-vrđujući da je istinito ono što već imaju, dio onih kojima je Knjiga dana za leđa svoja Allahovu Knjigu je odbacio, kao da oni ne znaju", tj. jedna skupina između njih odbacila je Knjigu koju je imala za leđa, jer je u njoj bila radosna vijest o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ostavivši to kao da ništa o svemu ne znaju! Oni su se prihvatili učenja vradžbina i njihove primjene u želji da naprave spletku Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, pa su ga omađijavali češljem, dlakom koja pada poslije češljanja i čaški pupoljka muške palme, pod pločom bunara Ervan. To je u njihovo ime izveo Lebid ibnel A'sam, Allah ga prokleo i unakazio, ali je Allah upoznao Svog Poslanika s ovim, izliječio ga i spasio, kao što se to jasno potvrđuje u Sahihima, El-Buharijevu i Muslimovu od Aiše, majke vjernika, radijallahu 'anha. "Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini..." Es-Suddi kaže: Šejtani su se penjali na nebo da bi prisluškivali govor pa su slušali riječi meleka u vezi sa smrti, gajbom (nevidljivim) ili naredbe, pa bi zatim dolazili gatarima da ih o tome izvijeste. Gatari su to kazivali ljudima, koji bi potom vidjeli da je tako kako su ovi kazaliKada bi gatari stekli njihovo povjerenje, onda bi im lagali ubacujući u to nešto drugo, odnosno uz svaku riječ dodavali bi sedamdeset novihTo su ljudi zapisivali u knjige, a među sinovima Israilovim raširilo se da džini poznaju nevidljivo (gajb).

Nakon toga, poslan je ljudima kao poslanik Sulejman, sakupio je te knjige, stavio ih u jedan sanduk i zakopao ispod svog prijestolja, pa se nijedan od šejtana nije mogao približiti ovoj stolici a da ne bude spaljen. On je rekao: "Svakome za koga čujem da govori kako šejtani znaju nevidljivo (gajb), glavu ću odrezati!" Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je nestalo učenjaka koji su to znali, te došli njihovi nasljednici, šejtan je uzeo ljudski lik, zatim je došao jednoj skupini sinova Israilovih i rekao im: "Hoćete li da vas upoznam s riznicom koju nikada nećete moći iscrpiti?"

Oni su rekli: "Da", a on im je kazao: "Kopajte ispod prijestolja!" Zatim je otišao s njima, pokazao im mjesto i stao pored njega. Oni su rekli: "Približi se!", a on im je odgovorio: "Ne, ali ću biti ovdje uz vas, pa ako to ne nađete, ubijte me!" Oni su kopali i našli su te knjigeKada su ih izvadili, šejtan je rekao: "Sulejman je ovom vradžbinom upravljao ljudima, šejtanima i pticama." A zatim je poletio i nestao. U narodu se tako proširilo da je Sulejman bio vrač, a sinovi Israilovi su uzeli te knjige. Kada je došao Muhammed, a.s., oni su mu se tim knjigama suprotstavili. Zato

Allah Uzvišeni kaže: "A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani." Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Seida ibn Džubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Pisar (vezir) Sulejmanov bio je Asaf i on je znao Najuzvišenije ime. On je sve pisao po naredbi Sulejmanovoj, a zatim zakopavao pod njegovo prijestolje Kada je Sulejman umro, to su šejtani povadili, a zatim između svaka dva reda upisali po jednu čaroliju i nevjerstvo (kufr) govoreći: "Evo šta je Sulejman radio s ovim." Zatim on kaže: "Neuki ljudi su ga zato proglasili nevjernikom proklinjući ga, dok su uče ni to mirno posmatrali." Tako je ostalo da ga neuki ljudi proklinju, pa je Allah Uzvišeni objavio Muhammedu, a.s., ajet: "Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivaliA Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani, koji ljude uče vradžbini..."

U tom smislu mnogi su iznijeli mišljenja koja su bliska ovome i u njima nema proturječja za razumne i pametne ljude. A Allah upućuje! Suština je tih mišljenja u tome da su židovi kojima je dana Knjiga, nakon što su napustili ono što im je dano i suprotstavili se Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, počeli slijediti ono što su im govorili šejtani, odnosno ono što su šejtani prenosili, saopćavali i isticali o kralju Sulejmanu (Salomonu). Glagol / "uči, čita, govori" ovdje je prelazan sa prijedlogom /"na, prema", što implicira značenje "laže", jer su to "učenja i riječi" šejtana, koje nisu ništa drugo do laži! "u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije ob-javljeno dvojici meleka Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Naime, židovi su smatrali da su Džebrail i Mikail, a.s., donijeli vradžbine Sulejmanu, a.s., pa zato Allah

Uzvišeni pokazuje da to nije istina, saopćavajući Svom vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli vradžbine i da je Sulejman, a.s., čist od vradžbina koje mu pripisuju. On im saopćava da su vradžbine djelo šejtana koji ljude tome poučavaju u Babilonu, te da su oni koji ih poučavaju tome dva čovjeka po imenu Harut i Marut. Prema tome, riječca u riječima: "a to nije objavljeno dvojici meleka" negativna je, a ne odnosna u značenju "koji". El-Kurtubi kaže: Ovdje je riječca negativna, a vezana je za riječi "Sulejman nije bio nevjernik", nakon kojih slijede riječi: "nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini, a nije objavljeno ni dvojici meleka...", budući da su židovi smatrali da su to donijeli Džebrail i Mikail, što Allah Uzvišeni pokazuje neistinitim, pa riječi: "Harutu i Marutu", navodi kao apozicija (zamjena) za šejtana." On kaže: "To je ispravno iz dva razloga: ili zato što se plural navodi za dvojinu kao u riječima: 'A ako bude imao braće', (4:11), ili zato što su njih dvojica imali sljedbenike, odnosno navode se među šejtanima zbog njihove neposlušnosti."​

To znači: šejtani poučavaju ljude u Babilonu vradžbinama, i to Haruta i Maruta, a zatim dodaje: "ovo je najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta" ne obazirući se na druga značenja! Ibn-Džerir, s lancem prenosilaca preko El-Avfija, prenosi od Ibn-Abbasa: "...a nije objavljeno ni dvojici meleka u Babilonu", "znači da nisu objavljene vradžbine"U lancu Ibn-Džerira od Rebi' ibn Enesa prenosi se: "a nije objavljeno ni dvojici meleka", tjAllah nije njima dvojici objavio vradž-bineIbn-Džerir kaže: 'Ajet se tumači na ovaj način : "Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali", tj. za vradžbinama Sulejman nije bio nevjernik, a ni Allah nije objavio vradžbine dvojici meleka, nego su šejtani bili nevjernici i poučavali su u Babilonu ljude, Haruta i Maruta, vradžbinama. Riječi "u Babilonu, Haruta i Maruta" ovdje su navedene na kraju, iako imaju značenje kao da su navedene na početku. Postoje, također, i druga mišljenja, kao što su: - sa "kesrom" na "lamu" čime riječ dobija značenje "kralj", pa bi značilo da se to odnosi na dvojicu kraljeva,

Davuda i Sulejmana, a.s., tj. pod pretpostavkom da je riječca " ovdje negativna, pa bi to značilo: "da Allah Uzvišeni nije objavio vradžbine niti poučio tome dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana", - da su Harut i Marut dva istaknuta džina (dva plemena), odnosno, da su ta dva čovjeka, jedan po imenu Harut, a drugi po imenu Marut, bili ustvari predstavnici ljudi. Ispravnije je, međutim, da su Harut i Marut, kao što navodi Kurtubi, zamjena (apozicija) za šejtane, jer to je, kao što on kaže, najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta, ne obazirući se na druge, - da su dva meleka. U vezi s tim navodi se priča o Veneri i dva meleka, Harutu i Marutu. Prenosioci ove priče smatraju da su Harut i Marut dva meleka, koje je Allah spustio s neba davši im strast ljudsku, zatim je pred njih stavio neku izuzetno lijepu ženu, koju su oni pokušali zavesti. Ona im je odgovorila da će pristati pod uvjetom da širk učine (Allahu suparnika pridruže), što su oni odbili..Zatim je ponovo došla pred njih uvjetujući tada da nekoga ubiju, što su oni odbili. Zatim je došla i treći put, pa su je ponovo pokušali zavesti, a ona ih je stavila pred izbor: ili da širk učine (prihvate nešto uz Allaha za božanstvo) ili da nekoga ubiju, ili da popiju čašu vina.

Oni su izabrali najmanje od tri zla (grijeha), vino, pa su popili čašu,Nakon toga, vino je odigralo svoju ulogu, pa su počinili širk, ubili čovjeka, a potom počinili preljub! Kada su se otrijeznili, žena im je saopćila šta su učinili pod utjecajem vina, nakon čega su se oni gorko pokajali.. Poželjeli su da se vrate na nebo, ali nisu mogli. Osjećali su svu gnusnost zlodjela koja su počinili Allah ih je potom stavio pred izbor: da odaberu kaznu na ovome ili na drugome svijetu. Oni su odabrali ovosvjetsku privremenu umjesto onosvjetske vječne kazneŽena ih je tada upitala da li znaju riječ uz čije se izgovaranje mogu popeti na nebo ili sići s njega, i oni su joj kazali tu riječ. Ona je to izgovorila i odletjela na nebo. Tamo se, međutim, pretvorila u zvijezdu...!!! To je bila Venera..!!!?

Ova priča ima oko dvadeset predanja, ali nijedna od njih i pored brojnosti ne veže se za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi znalci hadisa, hafizi i komentatori Kur'ana ovu priču odbacuju, a razlog je tome što ona u cijelosti pripada izviješćima Izraelićana, jer ne postoji sahih (vjerodostojno predanje) s lancem vezanim direktno za Iskrenog i Časnog, koji ne govori po svom hiru..Iz sadržaja Kur'ana može se vidjeti osnovni smisao priče bez detalja i objašnjenja, a mi vjerujemo u ono što stoji u Kur'anu, jer Allah najbolje zna što stvarno Njemu pristoji, a što ne pristoji ni Njemu ni Njegovim melecima. - Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!" Ebu-Džafer er-Razi, s lancem prenosilaca, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada bi im došao neko ko želi sihr (čaroliju), oni bi ga spriječili govoreći mu:

"Mi smo samo iskušenje, pa ne budi nevjernik, jer su znali šta je dobro, šta zlo, šta je nevjerstvo, a šta iman, a znali su i da je sihr izraz nevjerstva." Zatim kaže: Kada bi njima čovjek došao, oni bi mu rekli da dođe na to i to mjesto, a kada bi došao, ugledao bi šejtana, koji bi ga poučioIz njega bi izišlo svjetlo koje bi vidio kako sija na nebu, pa bi rekao: "Teško meni, šta uradih!" Es-Suddi kaže: Kada bi im došao neki čovjek sa željom da ga pouče sihru, oni bi ga savjetovali govoreći: "Ne budi nevjernik, jer mi smo samo iskušenje...!", a kada ne bi odustao, rekli bi mu: "Otiđi do onog pepela i pomokri se na njega!"​

Kada bi to učinio, iz njega bi bljesnulo svjetlo imana do neba, zatim bi se pojavilo nešto crno poput dima što bi nestalo na nebu. To je bio iman. Zatim bi se ponovo pojavilo nešto tako i to bi došlo do njegovih ušiju i do svega drugog. To je bila Allahova srdžba. Kada bi im to saopćio, oni bi ga poučili čaroliji. To je smisao riječi Allaha Uzvišenog: "Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!", te riječi : "I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Tako bi ljudi od Haruta i Maruta naučili čaroliju upuštajući se u pokuđena djela i idući čak dotle da rastavljaju muževe od žena, bez obzira na njihovu vezanost i bliskost. To je djelo šejtansko, kao što prenosi Muslim u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, r.a., koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /97/ Šejtan svoj prijesto postavlja na vodi, a zatim šalje svoje izaslanike ljudima. Onaj ko je svojim položajem njemu najbliži, taj predstavlja najveće iskušenjeTada neki od njih dolaze i govore: "Bio sam s jednim čovjekom, pa kada sam ga napustio, on govori to i to..." Iblis tada kaže: "Ne, ništa nisi učinio!" Zatim drugi dolazi, pa kaže: "Nisam ga napustio dok ga nisam rastavio od njegove porodice!" On ga tada približi sebi i kaže mu: "Da, tako treba!" Uzrok rastavljanja muža od žene u tom je slučaju samo priviđenje čovjeku ili ženi, kojim im se prikazuju ružan lik ili postupci druge osobe, ili nešto drugo što može dovesti do rastave! "...ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi "Sufjan es-Sevri kaže: "Osim Božijom odredbom"Hasan al-Basri to tumači ovako: "Da, ko želi, Allah im da vlast nad njim, a ko ne želi i ne da." Zatim: "Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati", tj. što će im nanijeti štetu u vjeri, a neće donijeti korist ravnu toj šteti, "iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugom svijetu nikakve sreće neće imati "Dakle, židovi koji su uzeli čaroliju umjesto da slijede Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znali su da onaj ko to bude činio na drugome svijetu neće imati nikakve sreće, odnosno, nikakvog dobitka. To navode Ibn-Abbas, Mudžahid i Es-Suddi. "A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." /102/

"A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!" /103/ Uzvišeni kaže: Kada bi oni znali šta im je savjetovano, vidjeli bi da je doista jadna zamjena za vjeru čarolija koju su uzeli umjesto da vjeruju i slijede Poslanika! Jer da oni vjeruju u Allaha, Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ranije Njegove poslanike, te da se čuvaju zabrana Allahovih, oni bi od Allaha dobili nagradu, što bi im bilo bolje od onoga što su sebi odabrali i sa zadovoljstvom prihvatiliA riječi: "A da oni vjeruju u Allaha i boje se" potvrđuju nevjerstvo čarobnjaka (vračeva). Omer ibnul-Hattab, r.a., pisao je "da ubiju svakog čarobnjaka, bio muškarac ili žena", pa to navodi i El--Buhari u svom Sahihu. Desilo se, također, da jedna sluškinja začara Hafsu, majku Vjernika, r.a., pa je ona naredila da bude ubijena Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /98/ "Kazna za čarobnjaka jeste pogubljenje mačem." To prenosi Et-Tirmizi, a navodi i Et-Taberani u drugom predanju od Džunduba i direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čarolija se ne može odstraniti sličnim (čarolijom), nego je najkorisnije kao što Allah objavljuje Svom Poslaniku da se to odstrani surama "El-Mu'awizeteyn" (Al-Feleq i En-Nas), jer i u hadisu stoji: /99/ "Oni koji se hoće od toga zaštititi, ne mogu to činiti ničim kao ovim dvjema surama", zatim učenjem "Ajetul-Kursije", jer i ona odstranjuje šejtana. Čarolija (sihr) stvarno postoji, iako to neki poput mutezilita i nekih drugih odbacuju. Čarolija je čin nevjerovanja (kufr) kao što je čin nevjerovanja i poučavanje čaroliji, pa su i vrač i onaj koji tome poučava nevjernici. Među učenjacima postoje razilaženja u pogledu davanja mogućnosti traženja pokajanja od toga, pa neki smatraju da je potrebno da se pozovu na pokajanje, a ako odbiju da se ubiju, dok drugi smatraju da nema potrebe za pokajanjem, nego ih valja obavezno pogubiti.

To je zasnovano na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kazna za vrača jeste pogubljenje mačem", što je učinila i Hafsa, r.a., sa svojom sluškinjom koja ju je opčarala. Ona je naredila da bude pogubljena, što je i učinjeno. Nigdje se ne spominje da je prije toga traženo da se pokajeIsto je i u slučaju pisma Omera ibn Hattaba, r.a., koji je pisao svojim namjesnicima "da pogube svakog čarobnjaka." Ima više vrsta sihra i svi su zli jer se obavljaju uz traženje pomoći od šejtana ili uz čaranje, zapise, hamajlije, lijekove ili paru (dim), što je loše. Allah to najbolje zna!

- O vjernici, ne govorite "Raina!", nego recite "Unzurna!" i slušajte. A nevjernicima bolna patnja pripada/104/ "Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju a ni idolopoklonici, ne vole da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi. Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Allah je neizmjerno dobar."/105/

Allah Uzvišeni zabranio je Svojim robovima, vjernicima, da oponašaju nevjernike. Ovaj se ajet odnosi na židove koji su se pretvarali kada su govorili želeći tako omalovažiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako su oni, Allahovo prokletstvo na njih, umjesto da kažu "Slušaj nas", govorili "Čuvaj nas", pretvarajući se da ne razumijuIsto tako, kada bi htjeli pozdraviti, govorili su "Neka je na vama sam!", tj. smrt! Zato je nama naređeno da im odgovaramo "I na vas!" jer naš će odgovor biti prihvaćen, a njihov neće. Cilj je, dakle, u tome što je Allah, dž.š., vjernicima zabranio da oponašaju nevjernike, bilo u govoru ili u djelima Zato Allah Uzvišeni kaže: O vjernici, ne govorite "Raina!", nego recite: "Unzurna!" U hadisu imama Ahmeda, sa lancem prenosilaca od Ibn-Omera, r.a., stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /100/ "Došao sam pred Sudnji dan sa sabljom kako bi se samo Allahu klanjalo, bez ikakvog suparnika. On je dao da mi opskrba bude u sjenci moga koplja, a bit će ponižen i omalovažen svako ko mi se suprotstaviA ko bude oponašao neki narod taj mu i pripada." (Prenosi Ebu-Davud.)​

Ovim se oštro zabranjuje i prijeti svakom onom ko oponaša navjernike u svemu što Šerijatom nije propisanoAta kaže: Riječi "ne služite se riječima 'Čuvajte nas!' bile su u upotrebi kod Ensarija, pa je to Allah ovim ajetom zabranio." U vezi s tim postoje i druga bliska mišljenjaTako Ibn-Džerir navodi da je tačno da je time Allah zabranio vjernicima da govore Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, "Čuvaj nas!", budući da su to riječi koje Allah ne voli.* Slično je i s riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /101/ "Grožđe nemojte nazivati el-kermu, nego ga nazivajte "el-hable" (trs ili čokot)Nemojte govoriti "Moj rob", nego govorite "Moj mladić". "Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, a ni idolopoklonici, ne vole da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi." Ovim Allah Uzvišeni pokazuje koliko su idolopoklonici i sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, neprijatelji vjernicima koje Allah upozorava da ih ne oponašaju i da prekinu ljubav prema njima, a zatim ukazuje na blagodati koje je dao vjernicima u vidu kompletnog i savršenog Šerijata, koji im je poslao preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: "Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Allah je neizmjerno dobar."

"Mi nijedan ajet ne mijenjamo, niti ga u zaborav ostavljamo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo! Zar ti ne znaš da Allah sve može?"/106/ "Zar ti ne znaš da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?" /107/

Izraz / "dokidanje, derogiranje" u arapskom jeziku dolazi od glagola / "prepisati, otisnuti knjigu", tj. prenijeti je sa jadne na drugu kopiju. Šerijatski, to je dokidanje jedne odredbe drugom koja je došla poslije nje, na osnovi šerijatskog argumenta. Nekada je derogiranje potvrda određenog teksta uz dokidanje zakonske odredbe, kao što su, npr., dokidanje obaveze milostinje (sadake) prije nego što pitaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokidanje odredbe da musliman istraje u borbi protiv deset nevjernika i svođenje tog broja na dva. Ovdje spada i proglašenje nečega što je dozvoljeno (halal) zabranjenim (haram) i zabranjenog dozvoljenim, kao i onog što je pohvalno (mubah) nedopustivim, odnosno nečega nedopustivog pohvalnim..To se odnosi isključivo na pitanja naređenja i zabrana, dopustivosti ili nedopustivosti, sprečavanja ili pohvalnog odobravanja i ne odnosi se na ono što se saopćava ili konstatuje gdje nema niti onoga što se dokida, niti onoga što dokida. Nekada je to, međutim, potvrda određene šerijatske odredbe uz dokidanje napisanog teksta, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /102/

"Ako starac ili starica počine blud, obavezno ih kamenujte.." "Mi nijedan ajet ne mijenjamo", tj. ne zamjenjujemo njegovu šerijatsku odredbu, "niti ga u zaborav ostavljamo"Riječi čitaju se na dva načina (kiraeta): / "niti ga u zaborav ostavljamo" i / "niti ga odgađamo"Prema prvom kiraetu to, dakle, znači "niti ga u zaborav ostavljamo", a prema drugom "niti ga odlažemo". U vezi s riječima Uzvišenog: "Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti ga u zaborav ostavljamo", Abdurrezzak navodi predanje od Ma'mera, a ovaj od Katade, koji je rekao: "Allah Uzvišeni je davao da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaboravi što On hoće, a dokidao što On hoće." Abd ibn Umejr, Mudžahid i Ata kažu da riječi: znače "odlaže ih i ostavlja za kasnije", a Ibn Ebi-Hatem s lancem od Ibn-Abbasa navodi da je on rekao: Obratio nam se jednom prilikom Omer, r.a., i rekao: "Allah Uzvišeni kaže: 'Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti odgađamo', tj odlažemo." Riječi Uzvišenog: "...a da bolji od njega, ili sličan njemu ne donesemo!" znači, u pogledu šerijatske odredbe u odnosu na interes zaduženih vjernika. U vezi s tim Katade kaže: "U ovom ajetu je olakšica i povlastica, naredba i zabrana." Riječima: "Zar ti ne znaš da Allah sve može? Zar ti ne znaš da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate."

Uzvišeni Allah ovim riječima upućuje Svoje robove pokazujući im da On raspolaže stvorenim svijetom po Svojoj volji, budući da je On i Tvorac i Naredbodavac. Prema tome, kao što je On svjetove stvorio po Svojoj volji, kao što daje sreću kome On hoće, a nesreću kome hoće; kao što daje zdravlje kome hoće, a bolest kome hoće; upućuje koga hoće, a ponižava koga hoće, isto tako On donosi odredbe za Svoje robove po Svojoj volji, dozvoljava šta On hoće, a zabranjuje šta hoće, dopušta kao pohvalno šta hoće, a ne dopušta šta hoće.On je Onaj Koji određuje šta hoće bez naknadne posljedice i pitanja u vezi s Njegovom odredbom, za razliku od stvorenja koja su odgovorna. On iskušava Svoje robove i njihovu pokornost Njegovim poslanicima, činom dokidanja odredbi tako da naređuje ono u čemu je interes koji On zna, a potom to zabranjuje u skladu sa Svojim znanjemStoga je za izvršenje Njegovih naredbi nužna maksimalna pokornost i slijeđenje poslanika prihvaćanjem svega što oni donose, provođenjem u praksu njihovih naredbi i izbjegavanjem svega što zabranjuju i što sprečavaju. Na ovome je mjestu odgovor židovima, objašnjenje njihovog nevjerovanja i raskrinkavanje njihove sumnjičavosti u pogledu "nedopuštenosti" derogiranja ajeta.Naime, oni su negirali dokidanje odredaba Tevrata, kao što su negirali i vjerovjesništvo Isaa, a.s., i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.​

Zato njih Allah obavještava da Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji, da su stvorenja u Njegovoj vlasti i pokornosti, te da i oni moraju slušati i biti pokorni Njegovim zapovijedima i zabranama, jer On može narediti šta On hoće, a zabraniti šta hoće; može dokinuti šta hoće, a potvrditi šta hoće i to sve onako kako On želi i hoće da naredi, odnosno zabrani. Židovi su negirali čin derogiranja (nesh) zato što su bili nevjernici i inadžije, jer sam razum ne isključuje mogućnost derogiranja pojedinih odredaba, budući da Allah donosi odredbe po Svojoj volji i čini što sam hoće. Derogiranja je bilo i u ranije objavljenim knjigama i šerijatskim propisima. Tako je Ademu bilo dozvoljeno da se njegove kćerke udaju za njegove sinove, a potom je to zabranjeno; Nuhu je bilo dozvoljeno da jede meso svih životinja nakon izlaska iz lađe, a potom je to zabranjeno; Israilu i njegovim sinovima bilo je dozvoljeno stupanje u brak sa dvije sestre, a u Tevratu i nakon njega zabranjeno; Ibrahimu je naređeno da zakolje svoga sina, a potom je to dokinuto prije nego je on to učinioŽidovi su sve ovo znali i priznavali, ali su sami to odbijali, dok se muslimani slažu da je čin derogiranja pojedinih Allahovih odredbi dopušten, imajući u vidu veliku mudrost sadržanu u tome.

"Zar da tražite od svog Poslanika kao što su prije od Musaa tražili?! A ko vjerovanje zamijeni nevjerovanjem, taj je s Pravog puta zalutao."/108/

Allah Uzvišeni zabranjuje vjernicima da mnogo ispituju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o stvarima prije nego se dogode, pa također kaže: "O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje, bit će vam objašnjeno." (5:101) Dakle, ako budete pitali o detaljima u vezi s tim nakon što bude objavljeno, to će vam biti objašnjeno Zato, ne pitajte za nešto prije nego se dogodi (pojavi) jer može biti zabranjeno upravo zbog tog zapitkivanja! U tom smislu, u jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu stoji: /103/ "Najveći prestupnik među muslimanima jeste onaj koji bude pitao o nečemu što nije zabranjeno, pa zbog njegovog zapitkivanja to bude zabranjeno." U Sahihima El-Buharije i Muslima navodi se hadis od Mugire ibn Šu'beta koji kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /104/ "zabranjivao priče u stilu rekla-kazala, bespotrebno trošenje imovine i preveliko zapitkivanje"U Muslimovom Sahihu stoji: /105/

"Ne zapitkujte me puno, jer oni prije vas propali su zbog prevelikog zapitkivanja i neslaganja s vjerovjesnicima koji su im bili poslani! Ako vam nešto naredim, uradite to onako kako možete, a ako vam nešto zabranim, izbjegavajte to!" "Zar da tražite od svog Poslanika kao što su prije od Musaa tražili?!" Ove riječi odnose se i na vjernike i na nevjernike budući da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan svima, što se vidi i iz slijedećeg ajeta: "Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš KnjiguPa, od Musaa su tražili i više od toga kada su govorili: 'Pokaži nam Allaha zorno!' Zato ih je, zbog sile njihove, munja ošinula!" (4:153) Iz ovoga se vidi da Allah upućuje prijekor onima koji Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljaju pitanja dodijavajući mu i izmišljajući koješta (zbog svoje tvrdoglavosti i izmišljanja), kao što su i sinovi Israilovi postavljali pitanja Musau, a.s., zbog tvrdoglavosti, laži i inadaAllah Uzvišeni kaže: "A ko vjerovanje zamijeni nevjerovanjem, taj je sa Pravog puta zalutao", tjko kupi nevjerstvo za vjerovanje, "taj je sa Pravog puta zalutao" , , odnosno krenuo na put neznanja i zablude.

"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz lične zlobe svoje, da vas, nakon vašeg vjerovanja, vrate u nevjernike, nakon što im je istina jasnom postala! Ali vi oprostite i preko toga prijeđite, dok Allah Svoju odluku ne donese Allah je doista svemoćan." /109/ "I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, naći ćete kod Allaha. Allah doista vidi šta vi radite."/110/

Allah ovdje upozorava vjernike da ne idu putem kojim ih navode nevjernici između sljedbenika Knjige. On im ukazuje na njihovo prikriveno i otvoreno neprijateljstvo, odnosno na zlobu i zavist njihovu prema vjernicima, iako oni znaju njihove vrijednosti kao i vrijednosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. On naređuje Svojim robovima da prijeđu preko svega toga, oproste i to podnesu dok im Allah ne da pomoć i pobjedu, te im naređuje da obavljaju namaz i daju zekat. Ima mišljenja da je ovaj ajet objavljen kao odgovor Hujejj ibn Ahtabu i Ebu-Jasir ibn Ahtabu, koji su među židovima pokazivali najviše zlobe i zavisti prema Arapima, zbog toga što ih je Allah odlikovao i poslao im Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Zato Allah, dž.š., saopćava da bi židovi, iz zavisti, voljeli da se muslimani ponovo vrate u nevjerstvo, nakon što su se uvjerili u istinitost Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, čiju potvrdu nalaze u Tevratu i Indžilu. Oni nisu vjerovali u njega (Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) iz zavisti i zlobe, jer je pripadao drugom narodu. "Ali vi oprostite i preko toga prijeđite", tjoprostite onima koji podstiču i potpaljuju neprijateljstvo. To je, međutim, bilo u početku, ali je dokinuto riječima Uzvišenog : "...i mnogobošce ubijajte gdje god ih nađete"(9:5)​

Tako su, kako navode Ebul-Alije, Rebi' ibn Enes, Katade i Serrij, ovaj i neki drugi ajeti dokinuli praštanje i prelaženje preko navedenih djela. To je dokinuto "ajetom sablje" ( ). Na to ukazuju i riječi Uzvišenoga: "dok Allah Svoju odluku ne doneseAllah je, doista, svemoćan", tj. dok Allah ne dozvoli njima da stupe u borbu. "I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, naći ćete kod Allaha." Ovim riječima Allah Uzvišeni sugerira njima da se bave onim što će im donijeti koristi i čija će posljedica biti pozitivna na Sudnjem danu, odnosno da obavljaju namaz i daju zekat, kako bi im Allah osigurao pomoć i pobjedu na ovome svijetu, ali i na Dan svjedočenja. Zato Uzvišeni Allah kaže: "Allah doista vidi što vi radite." Znači, On, dž.š., neće zanemariti, niti će se izgubiti ijedno djelo koje neko učini, bilo dobro ili zlo, svakog će nagraditi prema njegovim djelima. Ibn-Džerir kaže da Allah, dž.š., ovim saopćava ljudima da On izuzetno dobro vidi sve što oni čine, kako bi Mu bili u cijelosti pokorni i kako bi bili oprezni da ne griješe.

- Oni govore da u Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin! To su puste želje njihove! Reci: "Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!" /111/ "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati." /112/ "Židovi govore: 'Kršćani nisu na pravom putu', a kršćani kažu: 'Židovi nisu na pravom putu', a oni Knjigu čitaju! Tako govore oni koji ne znaju." Allah će im na Sudnjem danu presuditi u onome o čemu se oni ne slažu/113/

Allah Uzvišeni objašnjava oholost židova i kršćana, jer i jedni i drugi samo za sebe tvrde da niko osim njihovih pripadnika neće ući u Džennet. U Suri "El-Maida ("Trpeza"). On saopćava kako oni govore: "Mi smo djeca Allahova i miljenici Njegovi." (Ibid.,5:18) Allah Uzvišeni pokazuje da je to lažna tvrdnja, navodeći da će ih kazniti za grijehe njihoveA da je istina to što tvrde, On ih ne bi kaznio! Zato ovdje kaže: "To su samo njihove želje puste." Ebul-Alije u vezi s tim kaže: "To su želje koje su očekivali od Allaha bez osnova." Zatim Allah kaže: "Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!", tjdajte svoj dokaz i objašnjenje ako je istina ono što tvrdite! A zatim kaže "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio." Seid ibn Džubejr u vezi s tim kaže: "Svakako, ko se iskreno bude Allahu predao i dobra djela činio, tj. slijedio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem"Da bi nečije djelo bilo primljeno, mora ispuniti dva uvjeta: da bude iskreno predan samo Allahu i da postupa ispravno i u skladu sa Šerijatom. Prema tome, ako bude iskren ali ne postupa ispravno, neće mu biti prihvaćeno.

U tom smislu i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /106/ "Ko uradi nešto što nije u skladu s našom stvari (tj. s islamom), to se odbacuje." (Prenosi Muslim od Aiše, r.a.) Allah Uzvišeni kaže: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim što su ih činili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (25:23) Ukoliko, pak, djelo bude u skladu sa Šerijatom, ali bude bez iskrene namjere urađeno, ono će također biti odbačeno i bit će tretirano kao djelo licemjera i dvoličnjaka. Zato Uzvišeni kaže: "Ko žudi da se susretne s Gospodarom svojim, neka dobra djela čini i nikoga Mu u ibadetu ne pridružuje kao suparnika." (18:110) Zatim, kaže: "Takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati." Za to su njima osigurane nagrade, a sigurni su i od straha, jer oni se neće ničega što predstoji bojati, niti će tugovati za bilo čime što je prošlo i što su ostavili iza sebe. "Židovi govore: "Kršćani nisu na pravom putu", a kršćani kažu: "Židovi nisu na pravom putu", a oni Knjigu čitaju!..." Allah Uzvišeni objašnjava međusobnu suprotstavljenost, mržnju, neprijateljstvo i tvrdokornost židova i kršćana. U tome smislu i Ibn-Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada su kršćani iz plemena Nedžran došli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tu su došli i židovski rabini koji su s njima polemizirali pred Božijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem Rafi' ibn Harmele je rekao: "Vi niste na pravom putu", a zatim je negirao Isaa i Indžil.

Jedan od nedžranskih kršćana rekao je židovima: "Vi niste na pravom putu", a zatim je negirao vjerovjesništvo Musaovo i TevratU vezi s tim, Allah je objavio riječi: "Židovi govore: "Kršćani nisu na pravom putu", a kršćani kažu: "Židovi nisu na pravom putu", a oni Knjigu čitaju!...", tjnavodi da svaki od njih u svojoj Knjizi čitaju potvrdu onoga što su negirali. "Tako govore oni koji ne znaju"U vezi s riječima: "...oni koji ne znaju" postoje među učenjacima razilaženjaAta kaže: "To su narodi koji su živjeli prije židova", dok Es-Suddi ističe da su to Arapi koji su govorili: "Muhammed nije na Pravom putu!" Ibn-Džerir se međutim opredijelio za mišljenje da je to opći pojam koji se može odnositi na sve, budući da ne postoji čvrst argument koji bi potvrdio samo jedno od navedenih mišljenja. "Allah će im na Sudnjem danu presuditi u onome o čemu se oni ne slažu", tj. On će među njima presuditi Svojom pravednom presudom.

"Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Oni će na ovome svijetu poniženje doživjeti, a na drugom ih čeka kazna velika."/114/​