Među komentatorima Kur'ana postoje dva mišljenja u pogledu određenja onih koji brane da se u Allahove hramove ulazi i koji rade na njihovu rušenju: jedni smatraju da su to kršćani koji su pomogli Nabukodonosora da sruši Sveti hram (u Jerusalemu), a drugi, da su to idolopoklonici koji su se na dan ugovora na Hudejbiji postavili pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi sa svojim ashabima ušao u Meku, pa je on zaklao svoj kurban u dolini Tuva i sklopio s njima sporazum. Tada im je rekao: "Niko nije sprečavao da se ulazi u ovu Kuću ni onda kada bi sreo čovjeka koji je ubio njegovog oca i brata!" Oni su mu odgovorili: "Kod nas ne može ući onaj koji je ubijao naše očeve u bici na Bedru dok je ijedan od nas živ." U vezi s riječima: "...i koji radi na tome da se oni poruše", oni kažu: "one koji su sprečavali da ulaze u njih kako bi Allahovo ime spominjali prilikom dolaska na hadž i umru." Ibn-Džerir se opredjeljuje za prvo mišljenje dokazujući da Kurejšije nisu radili na rušenju Kabe, za razliku od Bizantinaca, koji su radili na rušenju Svetog hrama. Drugo mišljenje koje se prenosi od Ibn-Abbasa (a Allah to najbolje zna!) najispravnije je, jer su kršćani dok su sprečavali židove i bili bliži nego židovi da obavljaju molitvu u Svetom hramu slijedili ispravniju vjeru. U to vrijeme spomen Allaha kod židova nije bio prihvatljiv, budući da su oni ranije prokleti od Davuda i Isaa, sina Merjemina, zbog toga što su griješili i neprijateljski se prema njima odnosiliIdolopoklonici su protjerali Allahovog Poslanika i njegove ashabe iz Meke zabranjujući im obavljanje namaza u hramu Kabe.

U vezi sa stavom da Kurejšije nisu radili na rušenju Ka'be, treba postaviti pitanje: koje je rušenje veće od onoga što su oni učinili? Jer oni su protjerali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe, a Kabu uzeli za svoje kipove, kumire i idolopoklonstvo, kao što Uzvišeni kazuje: "Šta preostaje, nego da ih Allah kazni, jer oni brane pristup Časnom hramu iako nisu njegovi čuvari. Njegovi čuvari su oni koji se Allaha boje, ali većina njih to ne zna." (8:34) Zatim: "Idolopoklonici nisu dostojni Allahove dža-mije održavati kad sami svjedoče da su ne-vjernici. To su oni čija će djela biti poništena i koji će u vatri vječno ostati." "Allahove dža-mije održavaju oni koji u Allaha i drugi svijet vjeruju, koji obavljaju namaz i daju zekat, i koji se nikoga osim Allaha ne boje." (9:17,18) Ako su ti i takvi odstranjeni i zabranjeno im da uđu u džamiju, postavlja se pitanje: ima li većeg rušenja od toga? Jer, pod održavanjem se ne misli samo na gradnju i podizanje džamija, nego se misli na održavanje uz spominjanje Allaha u njima, na provođenje Njegovog Šerijata i na čistoću od prljavštine i idolopoklonstva. "Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze."

Ovo je informativna rečenica koja ima smisao imperativa i znači: ne dozvolite, ako budete u mogućnosti, da ovi u njih ulaze, osim ako s vama imaju sporazum o miru i plaćaju džizju. Stoga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je osvojio Meku, naredio da se od slijedeće, devete godine, oglasi na Mini: /107/ "...da od te godine ne može nijedan idolopoklonik hadž obavljati, da oko Kuće/Kabe ne može obilaziti onaj ko je go. A onaj koji je pod ugovorom važi mu do isteka." To je, dakle, prihvaćanje i provođenje u praksu riječi Uzvišenog: "O vjernici, mnogobošci su sama pogan i neka više ne dolaze hodočastiti Časni hram poslije ovogodišnjeg hadža." (9:28) Kao što se vidi iz naprijed navedenog, ovo obećanje Allah je ispunio zabranjujući pristup idolopoklonicima Časnom hramuAllahu hvala i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je oporuku da na Arabijskom poluotoku ne mogu ostati dvije vjere, te da se židovi i kršćani odatle imaju odstraniti.

To je samo izraz počasti Časnom hramu i čistota zemlje kojoj je Allah poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima, da ih obraduje i opomene. To je dakle poniženje na ovome svijetu budući da je nagrada, odnosno kazna primjerena djelu. Prema tome, kao što su oni zabranjivali vjernicima pristup Časnom hramu, i njima je zabranjen pristup; kao što su oni vjernike protjerali iz Meke, i oni su odatle protjerani. Na drugom svijetu njima pripada kazna bolna za prijestupe koje su učinili u Časnom hramu postavljajući u njemu kipove i prizivajući druga božanstva osim Allaha, što su tavaf činili, obilazili ga goli.

"Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo liceAllah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna."/115/

Ovaj ajet sadrži, a Allah to najbolje zna, jedan vid utjehe za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe koji su istjerani iz Meke i odvojeni od svoje džamije i mjesta obavljanja namaza Allahov Poslanik, dok je bio u Meki, okretao se prema Svetom hramu u Kudsu, a pred njim je bila Kaba, a kada je došao u Medinu, okretao se od Kabe prema Kudsu šesnaest ili sedamnaest mjeseci Zatim mu je Allah dozvolio da se okreće prema Kabi. Zato ovdje kaže: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Ebu-Ubejd el-Kasim ibn Sellam u svom djelu "Derogirajuće i derogirano" kaže: "Hadžadž ibn Muhammed nam prenosi izviješće uz lanac od Ibn-Abbasa da je rekao: Prvo što je dokinuto u Kur'anu i nama saopćeno jeste pitanje kible, a Allah to najbolje zna Allah Uzvišeni kaže: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Dakle, prvo je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, određena kibla i on je klanjao okrenuvši se prema Svetom hramu u Kudsu, a napustio Drevni hram, Kabu, a potom mu je određeno da se okreće Drevnom hramu, Kabi, tako što Allah, dž.š., kaže: "I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Časnom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite." (2:150)​

Mudžahid kaže: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Znači: gdje god bili, Kaba vam je kibla prema kojoj ćete se okretatiIbn-Džerir kaže: "Neki kažu da je ovaj ajet Allah objavio prije nego je naredio okretanje prema Kabi." Drugi navode: "Objavljen je uz dozvolu od Allaha da se klanja dobrovoljni namaz okrećući se prema istoku ili prema zapadu, na putu i u slučaju velikog straha. Ebu-Kurejb prenosi s lancem od Ibn-Omera, da je on klanjao, pa mu se jahalica okrenula, te navodi da je i Allahov Poslanik to činio tumačeći ajet: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice."

To prenose: Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatem i Ibn-Merdevejh sa više predanja od Abdul-Melika ibn Ebi-Sulejmana. Osnova je ovoga hadisa u dva Sahiha od Ibn-Omera i Amira ibn Rebie, gdje se ne spominje ajet. Neki kažu da je objavljen ljudima koji nisu znali kiblu, odnosno stranu na kojoj se nalazi, pa su klanjali okrećući se u različitim pravcima. Muhammed ibn Ishak el-Ehvazi navodi predanje sa lancem prenosilaca koji seže do Amira ibn Rebie, odnosno njegovog oca, da je rekao: "Bili smo sa Allahovim Poslanikom jedne crne i tamne noći i otišli u neko mjesto gdje je jedan čovjek pravio od kamenja mesdžid gdje bi klanjaoKada je svanulo, vidjeli smo da smo klanjali okrećući se u pravcu koji nije bio prema kibli. Rekli smo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Allahov Poslaniče, sinoć smo klanjali a nismo bili okrenuti prema kibli."

Nakon toga, Allah je objavio ajet: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Prenose Et-Tirmizi i Ibn-ebi-Hatim sa slabim predanjem, a postoje i brojna druga predanja s lancima u kojima ima slabih mjesta, ali koje ipak jedni drugu podupiruŠto se tiče ponavljanja namaza u slučaju da se utvrdi da je kibla bila pogrešno određena, tu ima različitih mišljenja (Ovi dokazi, tj. sam ajet i naprijed navedeni hadisi govore u prilog tome da ponavljanje nije potrebno, a Allah to najbolje zna!) Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Mudžahida da je rekao: Kada je objavljen ajet: "Pozovite Me, i zamolite i ja ću vam se odazvati", oni su pitali: "U kome pravcu?", a zatim je objavljeno: "Kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Ibn-Džerir kaže: "Riječi: "Allah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna" znače da On obuhvaća Svoja stvorenja neizmjernom Dobrotom i Darežljivošću, dok riječ: / "Sveznajući" znači da On izuzetno dobro zna šta oni rade, da ništa ne nedostaje niti promiče Njegovu znanju, nego da sve savršeno dobro zna."

- Nevjernici govore: "Allah je sebi dijete uzeo." Uzvišen neka je On! Naprotiv, Njemu pripada sve što je na nebesima i Zemlji i Njemu se sve pokorava." /116/ "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, a kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva." /117/

Ovaj i slijedeći ajet sadrže odgovor kršćanima, kao i njima sličnim, židovima i Arapima idolopoklonicima, koji smatraju da su meleci (anđeli) kćerke Allahove. Allah ističe da su njihove tvrdnje i riječi da Allah ima djecu neistinite i lažne, a zatim kaže: "Naprotiv, Njemu pri-pada sve što je na nebesima i Zemlji", odnosno, nije tako kako oni izmišljaju; Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji; On time raspolaže, jer ih je On stvorio, On ih opskrbljuje, određuje sve, podvrgava Sebi, upravlja i raspolaže svim po Svojoj volji. Oni su svi Njegovi robovi i u Njegovoj vlasti, pa kako će biti Njegova djeca kada djecu rađaju parovi!?

On, međutim, Veličanstven i Uzvišen, nema para niti ortaka u pogledu veličine i dostojanstva, kao što nema ni drûge, pa kako da ima dijete?! On kaže: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, otkuda Njemu dijete, a On nema drûgê? a stvorio je svaku stvar i On sve zna" (6:101), kao i: - Oni Govore: "Svemilosni je uzeo dijete", /88/ "Vi doista teško i odvratno govorite." /89/"Gotovo da se nebesa raspadnu i Zemlja provali i planine zdrobe" /90/ "Što Svemilosnom dijete pripisuju!" /91/ "Jer nema potrebe da Svemilosni dijete ima." /92/ "Ta svi oni, i na nebesima i na Zemlji, doći će Svemilosnom kao robovi." /93/ "On ih sve pamti i tačno zbraja." /94/ "I svi će Mu, na Danu sudnjemu, pojedinačno doći." /95/ (19:88-95) Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "On je Allah! Jedan Allah je utočište svakome, Nije rodio i rođen nijeI niko Mu ravan nije." (112:1-4) U ovim časnim ajetima Allah potvrđuje da je On

Veliki Gospodar, Kojemu nema ravnoga ni sličnoga, te da je sve osim Njega stvoreno i podvrgnuto Njegovom gospodarenju, pa je nemoguće da ima dijete! U tom smislu, uz komentar ovoga ajeta iz sure "El-Bekara", tj. "Krava", El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa u kome se navodi Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, komentar: /108/ Allah Uzvišeni kaže: "Sin Ademov (čovjek) u laž Me ugoni, a to nema pravo; On Me huli, a to nema pravo! On Me negira, tvrdi da Ja nisam u stanju ponovo oživiti kao što je bio, i huli Me tvrdnjom da imam sina! A Ja sam doista Uzvišen, da bih imao drûgu ili sina!" U Sahihima (El-Buharijinom i Muslimovom) se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /109/

"Niko od Allaha nema više strpljenja da sluša uvrede! Oni Mu pripisuju sina, a On ih opskrbljuje i dobro daje." U vezi s riječima: "Njemu se svi pokoravaju" Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa navodi: "pokoravaju se", znači "klanjaju "; Ikreme i Ebu-Malik kažu: "Njemu se svi pokoravaju", znači "Priznaju Ga klanjajući Mu se", a Mudžahid ističe da to znači: "Pokoravaju Mu se". Riječi: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje", znače da ih On stvara bez prethodnog primjeraIbn-Džerir navodi da to znači: "On je Velik i Uzvišen da bi imao sina; On je vladar nebesa i

Zemlje, na kojima sve svjedoči Njegovu Jednoću i priznaje pokornost Njemu. Jer On je Tvorac svega iz ničega, Stvaralac i Davalac egzistencije bez prethodnog osnova i primjera prema kojemu bi to učinio." Allah ovim saopćava robovima Svojim da je među onima koji to Njemu svjedoče i Mesih, za kojega tvrde da je Njegov sin, pa im kazuje da je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera i osnova (iz ništa), stvorio i Mesiha bez oca i to samo Svojom Moći.​

A oni koji ne znaju, govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakav znak (ajet) dođe!" Tako su gotovo istim riječima govorili i oni prije njih, čija su srca slična njihovim! A Mi ajete objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju." /118/

El-Kurtubi kaže: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara", znači da s nama razgovara o tvom vjerovjesništvu, Muhammede. To su govorili Arapi koji nisu vjerovali. "Tako su, gotovo istim riječima, govorili i oni prije njih." Učenjaci navode da se to odnosi na židove i kršćaneTo potvrđuje i to što su Arapi idolopoklonici govorili ovako kao u riječima: Oni govore: "Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz Zemlje izvor ne izvedeš" (17:90), do riječi: .. Reci: "Uzvišen neka je Gospodar moj! Pa zar ja nisam samo čovjek, Poslanik?!" (17:93)

Zatim: - Oni koji ne žude da se s Nama sretnu, govore: "Zašto nam se ne pošalju meleci i zašto svog Gospodara ne vidimo?!" (25:21), te drugim ajetima koji ukazuju na nevjerovanje arapskih idolopoklonika, na njihovu tvrdokornost, inad i zapitkivanja u vezi sa stvarima za kojima nemaju neke potrebe, kao što su to činili narodi prije njih koji nisu poznavali Knjigu objavljenu ili pak neki drugi Allah Uzvišeni kaže: - Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš KnjiguPa, od Musaa su tražili i više od toga kada su govorili: "Pokaži nam Allaha zorno!" "...čija su srca slična njihovim", tj. srca arapskih idolopoklonika liče srcima onih prije njih u pogledu nevjerovanja, tvrdokornosti i inada "A Mi ajete objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju", tj. Mi smo objasnili dokaze o istinitosti Poslanika svakome ko to prihvaća i vjeruje.

"Mi smo te poslali sa Istinom, da radosne vijesti i opomene doneseš, a ti nećeš biti pitan za one koji će u Džehenemu biti."/119/

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /110/ Objavljeno mi je: "Mi smo te poslali s Istinom, da radosne vijesti i opomene doneseš", a zatim je rekao to je da obraduje Džennetom i upozori na Džehenem. Riječi Uzvišenog: "a ti nećeš biti pitan za one koji će u Džehenemu biti" najviše učača čita: ُْ "Ti nećeš biti pitan", tj. Mi te nećemo pitati za nevjerstvo onoga ko u tebe nije vjerovao, pošto Allah Uzvišeni kaže: "Jer, tvoje je da preneseš, a Naše da tražimo polaganje računa" (13:40); "Ti opominji, jer tvoje je da opominješ." /21/ "Ti vlasti nad njima nemaš."/22/ (88:21-22) Neki to čitaju ovako: "A ti ne pitaj za one koji će u Džehenemu biti", dakle, sa "fethom" na "ta" i negativnim imperativom, što znači: ne pitaj kako im je! Abdurrezzak prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: /111/

"Da mi je znati šta su moji roditelji radili! Da mi je znati šta su moji roditelji radili! Da mi je znati šta su moji roditelji radili!" pa je, potom, objavljeno: "A ti ne pitaj za one koji će u Džehenemu biti." Poslije toga, on ih nije do smrti spomenuo. Međutim, hadis koji se prenosi o životu njegovih roditelja, sallallahu alejhi ve sellem, ne nalazi se u šest priznatih zbirki niti u drugima, a lanac prenosilaca mu je slabAllah to najbolje zna! Moguće da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio oprost za svoje roditelje prije nego je znao šta je s njima, a kada je to saznao, ogradio se, jer mu je saopćeno da su stanovnici Vatre, kao što je potvrđeno u sahih hadisu.

- Ni židovi, ni kršćani, neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti pomoći." /120/ "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno, to su oni koji u nju vjeruju. A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurni gubitnici."/121/

Ibn-Džerir kaže: Riječi Uzvišenog: "Ni židovi, ni kršćani, neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu", znače: Muhammede! Ni židovi ni kršćani s tobom nikada neće biti zadovoljni, sve dok ne budeš slijedio ono što njih zadovoljava i što im odgovara! Zato, traži da Allah bude zadovoljan istinom s kojom te je poslao. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!", tj. reci, Muhammede, doista je Allahova Uputa s kojom me poslao prava uputa, tj. to je prava vjera. Zatim: "A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti odbraniti." U ovim je riječima prijetnja i ukazivanje na veliku opasnost za ummet od slijeđenja puta židova i kršćana, nakon spoznaje dobivene iz Kur'ana i sunneta, Allah nas sačuvao toga! Riječi su upućene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zapovijed njegovim sljedbenicima (ummetu). Uzvišeni Allah kaže: "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno..." U vezi s tim Seid i Katade kažu: "To su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", a Ibn-Mes'ud ističe: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, 'istinsko čitanje' jeste ono kojim se halal dopušta, a haram zabranjuje, čitanje kako je to Allah objavio, pri čemu se nijedna riječ ne može iskriviti, niti bilo što slobodno tumačiti, tj na način suprotan osnovnom smislu." Ibn-Abbas slično navodi. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se /114/

da je on, kada bi naišao na "ajet milosti", molio Allaha za milost, a kada bi naišao na "ajet kazne", tražio zaštitu od Allaha. Riječi Uzvišenog: "..To su oni koji u nju vjerujuA oni koji u nju ne budu vjerovali", predstavljaju predikat za naprijed navedene riječi: "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno." To znači: onaj ko bude istinski postupao u skladu s knjigama objavljenim ranijim poslanicima i vjerovao u ono sa čime sam te poslao, Muhammede", što je opet u skladu s riječima Uzvi-šenog: - Reci: "O Sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam je objavljeno od Gospodara vašega." (5:68) Dakle, ako ih se budete istinski pridržavali, u njih istinski vjerovali, potvrdit ćete i prihvatiti izviješća koja se u njima nalaze u vezi s poslanstvom Muhammedovim, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim osobinama i svojstvima, odnosno zapovijed da se on slijedi, pomaže i prihvati, što će vas dovesti do istine i dobra i na ovome i na drugom svijetu, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika nepismenog, kojega oni kod sebe u Tevratu i Indžilu nalaze..." (8:157)​

Zatim: "Ako oni prime islam, onda su na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da saopštiš. A Allah dobro vidi robove Svoje." (3:20) U tom smislu Allah također kaže: "A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurno gubitnici", od-nosno: "A onim saveznicima koji u njega ne vjeruju, boravište je Vatra." (11:17) U sahihu hadisu stoji: /115/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, svako iz ovoga naroda, bio židov ili kršćanin, ko bude za mene čuo, a ne bude vjerovao, ući će u Vatru."

"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam darovao, i toga što sam vas nad drugim ljudima bio odlikovao." /122/ "I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće pomoći."/123/

Već je naveden ajet sličnog sadržaja u dosadašnjem komentaru ove sure, a ovdje se to ponavlja u cilju potvrđivanja i podsticanja slijeđenja Muham-meda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno da sinovi Israilovi ne zavide svojim amidžićima, Arapima, što im je Allah dao poslavši im Pečat svih poslanika (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) između njih, da ne budu nepovjerljivi prema njemu.

- I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, Allah je rekao: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!"/124/

Znači: Spomeni ti, Muhammede, tim idolopoklonicima i sljedbenicima dviju Knjiga koji svojataju vjeru Ibrahimovu, a sami je ne slijede, nego je slijede oni koji su na Pravom putu, ti i vjernici koji su uz tebe spomeni im iskušenje Ibrahimovo, njegov ispit kome je bio podvrgnut kada je dobio zapovijedi i zabrane, "pa ih je on potpuno izvršio", tj. u cijelosti ih je proveo u praksu, kao što Uzvišeni kaže: "i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao" (53:37), tj. koji je ispunjavao iskreno sve što mu je Allah Šerijatom propisao. Allah Uzvišeni kaže: "Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, nego je bio pravi vjernik, musliman, a nije bio ni idolopoklonik."/67/ "Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjerujuA Allah je zaštitnik vjernika." /68/ (3:67-68) Riječi Uzvišenog: "s nekoliko (riječi)" znače "s nekoliko šerijatskih odredbi, zapovijedi i zabrana"Ovdje se upotrebljava izraz u smislu "sudbinskih riječi", kao što Allah Uzvišeni kaže za Merjemu, a.s.: "I ona je u Riječi Gospodara svoga i Knjige Njegove vjerovala i bila od onih koji su Mu klanjajući pokorni." (66:12)

Ova riječ se upotrebljava, dakle, u šerijatskom smislu, kao i u slijedećem primjeru: "Riječ Gospodara tvoga vrhunac je istine i pravde" (6:115), tj. Njegove su riječi u funkciji Šerijata ili izviješća istinita, ili zahtjevi pravedni, bez obzira bili zapovijedi ili zabrane. U tom smislu dolazi i ovaj ajet: "I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio", tjon ih je u praksu proveoZatim kaže: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." To mu je nagrada za sve što je učinio izvršavajući zapovijedi i izbjegavajući zabrane, pa ga je Allah za to učinio vođom ljudi i primjerom na koji se ugledaju. Postoje razilaženja u pogledu određenja riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.sMuhammed ibn Ishak prenosi predanje s lancem od Ibn-Abbasa da je rekao: Riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.s., i koje je on "potpuno izvršio" jesu: zapovijed da napusti svoje sunarodnike, što je on, u ime Allaha, potpuno izvršio; rasprava sa Nemrudom, u ime Allaha, kada ga je on izložio velikim opasnostima ukoliko se ne bude s njim slagao; strpljivost kada su ga bacili sa ciljem da ga spale u vatri kako bi pokazali svoju silu; napuštanje svoje domovine u ime Allaha, Koji mu je zapovjedio da to učini; zapovijed da bude gostoprimljiv i strpljiv i lično i u pogledu imovine; iskušenje kojem ga je izložio zapoviješću da zakolje svoga sinaPošto je kroz sve to prošao i potvrdio da je iskreno odan u nevoljama, Allah Uzvišeni je rekao: ِْ "Budi predan", a on je rekao: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova." (2:131) Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn Ebi-Nudžejha prenosi od Mudžahida da je rekao: I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, rekao mu je: "Ja ću te staviti na kušnju, ali koju?"

On je rekao: "Da me postaviš da ljudima budem vođa." Rekao mu je: "Da", a on je upitao: "A moji potomci?" Allah mu je rekao: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!" Zatim mu je rekao: "Hram (Kuću) učinit ćeš utočištem za ljude." On je rekao: "Da." Zatim mu je rekao: "sigurnim mjestom"Odgovorio je: "Da." Zatim je rekao: "I učinit ćeš nas predanim Tebi, a da i moji sljedbenici budu ummet predanih (muslimana)." Rekao mu je: "Da." Zatim je rekao: "One njegove stanovnike koji budu Allaha vjerovali opskrbit ćeš plodovima." Rekao je: "Da." Ibn-Džerir u vezi s tim kaže da je moguće da se izraz "riječi" odnosi na sve što je navedeno, a moguće je da to bude tako samo djelimično, ali da je nedopustivo da se ograniči na nešto određeno bez odgovarajućeg hadisa ili slaganja uleme. O tome mišljenju nije preneseno nijedno vjerodostojno predanje pojedinaca niti skupina koje bi se moralo prihvatiti. Rekao mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!"

Kada je Allah Ibrahima učinio vođom, on je zamolio Allaha da vođe nakon njega budu iz njegovoga roda, pa mu je udovoljeno, ali je i obaviješten da će u njegovu rodu biti silnika i da im Allahovo obećanje neće biti dostupno, te prema tome oni neće biti imami i na njih se ne može ugledati. Dokaz da je udovoljeno njegovoj molbi jesu i riječi Uzvišenog u suri "El-Ankebut", tj. "Pauk": "I učinili smo u potomstvu njihovom, vjerovjesništvo i Knjigu." (57:26) Prema tome, svaki vjerovjesnik kojega je Allah poslao i svaka knjiga koju je Allah objavio nakon Ibrahima, došli su njegovim potomcima.​

I kada Mi Hram učinismo utočištem i sigurnim mjestom za ljude: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji u njemu budu boravili, ruku i sedždu činili." /125/ A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem i snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!", On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđe. A grozno je to boravište!" /126/ I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, (molili su): "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš." /127/ "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si."/128/

U vezi s riječima: "I kada Mi Hram učinismo utočištem" El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kada bi tu dolazili, ne bi se nikada do kraja zadovoljili, te bi se ponovo vraćali na to mjesto." U vezi s ovim riječima Allaha Uzvišenog, Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Abde ibn ebi-Lubabe: "Niko odatle ne bi otišao a da u njemu ne ostane žar za novim povratkom." Kurtubi navodi stihove u kojima pjesnik o tome lijepo kaže: Hram je učinio stjecištem molitve za njih, a trenutak konačnog zadovoljstva nedokučivim. Prema tome, iz komentara ovog ajeta vidi se da Allah Uzvišeni navodi značaj Hrama, te njegovu šeri-jatsku i sudbinsku dimenziju, budući da je to zborište za ljude, odnosno mjesto prema kojem duše ljudske iskazuju svoju privrženost i težnje, koje se nikada ne mogu zadovoljiti, pa makar dolazili svake godine, odazivajući se pozivu Allaha Uzvišenog, iskazanome kroz dovu Njegovog miljenika, Ibrahima, a.s.: "Pa učini srca nekih ljudi da čeznu za njima" (14:37), a zatim: "Gospodaru moj, Ti moju dovu primi." (14:40)

Ovaj Hram zatim On, dž.š., predstavlja kao sigurno mjesto za svakoga ko tu dođe, bez obzira šta prije toga činioAllah Uzvišeni kaže: . "Prvi Hram podignut za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima." /96/ "U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao IbrahimI onaj ko uđe u nj, treba da bude siguran..." (3:96-97) U ovom časnom ajetu Allah, dž.š., ukazuje na Mekami-Ibrahim i naređuje da se pored njega klanja: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" Komentatori

Kur'ana razilaze se u pogledu određenja MekamaIbn-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa, navodi : U riječima: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!", izraz "Mekami-Ibrahim" odnosi se na cio Harem. Od njega se, također, navodi da je rekao: "Mekami-Ibrahim, koji se spominje ovdje, jeste 'Mekami-Ibrahim' u okviru Džamije." Ima mišljenja da je Mekami-Ibrahim "cio prostor hadža"Tačno je međutim da je to kamen iza kojega je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata Tavafa.

El-Buhari navodi predanje od Vjerovjesnika, preko Enesa ibn Malika, koji kaže: Omer ibnul-Hattab je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari ili je rekao: ”Složio se moj Gospodar sa mnom u tri stvari.” Rekao sam: "Allahov Poslaniče, kada bi uzeo Mekami-Ibrahim za mjesto namaza?!", pa je, nakon toga, objavljen ajet: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" itd. Hadis prenosi Muslim od Omera, koji je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari: u pogledu hidžaba (pokrivanja žene), zarobljenika na Bedru i Mekami-Ibrahima." Ibn-Džurejdž kaže na osnovu lanca prenosilaca od Džabira: /116/ "Allahov Poslanik je brzo išao tri obilaska, a četiri polahko, pa kada bi to završio, otišao bi do

Mekami-Ibrahima i iza njega klanjao dva rekata, a zatim proučio: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" Iz svega gore navedenog vidi se da je Mekam kamen na kojem je Ibrahim, a.s., stajao prilikom gradnje KabeKada bi završio rad na jednom zidu, prenio bi ga na slijedeću stranu dok nije završio rad na zidanju Kabe, kao što će biti pokazano u pripovijesti o Ibrahimovoj i Ismailovoj gradnji Hrama. Ovaj Mekam bio je ranije povezan sa zidom Kabe, a danas je, kao što je poznato, na posebnom mjestu, uz ulazna vrata, s desne strane. Odvojio ga je Omer ibn-Hattab, r.a., imam i halifa pravovjernih, kojega smo dužni slijediti, a protiv toga nije bio nijedan od ashaba, r.a.

"I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji se u njemu budu osamljivali, ruku i sedždu činili." "Stavili smo u obavezu" znači "naredili smo" uz prijedlog "do, ka, prema", koji glagolu omogućuje prijelaznost, čime glagol dobija smisao "dali smo i objavili"Zatim: "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i klanjanja drugim božanstvima mimo Allaha. Značenje "tavafa"/obilaska poznato je, ali Seid ibn Džubejr u vezi sa riječima: "za one koji ga budu obilazili" kaže da znače: "ko bude dolazio sa strane i obilazio ga"Riječi: "koji se u njemu budu osamljivali" znače "koji u njemu budu boravili", a ima i mišljenja da to znači: "ko ga bude posjećivao iz svijeta i uz njega boravio"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao:

Ako neko tu sjedi, spada u one koji se u njemu osamljuju, a tu spadaju čak i oni koji u mesdžidu spavaju. To navodi Ibn-Omer, za kojeg je utvrđeno da je spavao u džamiji Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio neoženjen. "Koji ruku i sedždu budu činili" u vezi s tim Ibn-Abbas kaže: "Ako neko klanja, već time on spada u one koji ruku i sedždu čine. Poznavaoci šerijatskog prava razilaze se u pogledu odgovora na pitanje: "Šta je bolje, namaz kod Kabe u Haremu, ili obilazak oko njega?!" Malik kaže da je "tavaf" (obilazak) za strance bolji, dok većina učenjaka smatra da je uopćeno namaz bolji. Dakle, to znači: Ibrahimu smo dali u obavezu, odnosno, Ibrahimu i Ismailu objavili smo da očiste Hram "za one koji ga obilaze, tu se osamljuju, čine ruku i sedždu", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i sumnji i učine ga samo za Allaha, utočištem za one koji ga obilaze, uz njega borave te ruku i sedždu obavljaju. Značenje riječi "čišćenje džamija" uzima se na osnovu ovoga ajeta te riječi Uzvišenog: "U džamijama koje se voljom Allahovom podižu, u kojima se spominje Njegovo ime, On se veliča jutrom i večeri." (24:36)​

Prema velikom broju hadisa, sunnet je da se džamije očiste od nečistoće svega što uznemirava. U tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /117/ "Džamije su podignute za određenu svrhu." Postoje različita mišljenja u pogledu toga ko je prvi podigao Kabu. Neki navode da su to bili meleci, neki da je Adem, a.s., neki da je Šit, a.sVećina onih koji to navode sljedbenici su Knjige i to su mišljenja koja se ne mogu niti potvrditi niti odbaciti, ali se ne mogu tek tako ni prihvatiti. U slučaju da se zasnivaju na vjerodostojnim hadisima, mogla bi se prihvatiti. Riječi Allaha Uzvišenog: A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem", znače: učini ovaj komad zemlje sigurnim boravištem, što je sasvim odgovaralo situaciji budući da još nije bio počeo graditi Kabu. Allah Uzvišeni također kaže u suri "Ibrahim": A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem" (14:35) kao da ponovo, nakon završetka gradnje Kabe, smještanja svoje porodice i rođenja sina Ishaka, koji je bio mlađi od Ismaila trinaest godina, upućuje dovu. Zato on, na kraju dove kaže: "Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe." (14:39) "I snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!" Ibn-Abbas kaže: Ibrahim je to zadržavao za vjernike isključujući druge ljude, pa je Allah objavio: "On je rekao: 'Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđe.

A grozno je to boravište!'" To znači: "I one koji ne budu vjerovali Ja ću opskrbiti kao što opskrbljujem i vjernike. Zar da stvorim neko stvorenje, a ne opskrbim ga!? Dat ću im kratkotrajno da uživaju, a zatim ću ih prisiliti na primjerenu kaznu vatrom džehenemskom." "A grozno li je to boravište", tj. boravište i dohodište. U dva Sahiha se navodi predanje da je Enes ibn Malik rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu-Talhi: /118/ "Dovedi mi jednoga od vaših mladića koji će mi služiti (pomagati)!" Ebu-Talha je stavio mene iza sebe na konja, pa sam služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi sjahao. Dalje kaže: Zatim je jahao dok se nije ugledalo brdo Uhud, a tada je rekao: "Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo." Kada je došao nadomak Medine, rekao je: "Allahu moj, proglašavam svetim sve što je između njena dva brda, kao što je to Ibrahim učinio s Mekom.

Blagoslovi ih u njihovim uvjerenjima i mjerenjima" (tjtrgovini). U drugoj verziji stoji: "Bože, blagoslovi ih u svim mjerama, u mikalu, sa'u i muddu!" (određene mjere koje su najčešće bile u upotrebi u to vrijeme); El-Buhari dodaje: "tjstanovnike Medine". Od Abdullaha ibn Zejda ibn Asima, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /119/ "Ibrahim je doista Meku smatrao za sveto mjesto i Allaha je molio za taj grad, pa i ja poput njega, Medinu smatram svetim mjestom i Allaha molim da je osigura u svemu, kako najmanjem muddu, tako i sa'u." /Prenosi El-Buhari/ Ove smo hadise naveli budući da imaju snagu dokaza svetosti Meke. U takve dokaze spada i mišljenje da je ona sveta od kada je stvorena sa Zemljom, što je

vjerovatnije i jače, Allah to najbolje zna! Postoje drugi hadisi koji potvrđuju da je Meku Allah učinio svetom i prije stvaranja nebesa i Zemlje. U tom smislu, u dva sahiha se navodi predanje od Abdullahaibn Abbasa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na dan osvojenja Meke: /120/ "Ovaj grad je Allah učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i on je svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. Prije mene u njemu nije dozvoljena borba nikome, a ni meni nije bilo dozvoljeno više od sata u jednom danu. Prema tome, on je Allahovom odredbom svet do Dana sudnjega i u njemu se ne može ni trn posjeći, ne može se loviti, niti išta uzeti što se nađe na zemlji da se ne obznani, niti se smije čupati (zeleno) bilje”, Abbas je rekao:

"Allahov Poslaniče, osim mekanskog nara (despik), jer ga koriste kovači za potpirivanje vatre i za kuće", pa je rekao: "Osim nara mekanskog"Navedeno prema Muslimu, a slično predanje postoji i od Ebu-Hurejreta. Što se tiče isticanja vrijednosti Meke u odnosu na Medinu ili obratno, to će biti kasnije izloženo, inšaallah. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, molili su: "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš." Riječ "temelji" množina je od imenice "temelj, osnov", odnosno, stup, osnov. Uzvišeni Allah kaže: Ti, Muhammede, podsjeti svoj narod na Ibrahimovu i Ismailovu gradnju Kabe i postavljanje temelja, kada su govorili: "Naš Gospodaru, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš", moleći tako Allaha Uzvišenog da to od njih primiTo potvrđuju i njihove riječi koje dolaze poslije navedenih: "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima)."

Oni su učinili dobro, pa mole Allaha da im to primi, odnosno podigli su hram pa Allahu upućuju molbu da primi njihovo djelo, plašeći se istovremeno da ne bude primljeno. Tako čine pravi i iskreni vjernici, koje Allah Uzvišeni spominje: "I oni koji od onoga što im je dano udjeljuju i čija su srca puna straha..." (23:60), dakle, iz straha da to ne bude primljeno od njih. U Sahihu El-Buharijevom navodi se da je Ibn-Abbas rekao: /121/ Prva žena koja je upotrijebila pojas, tj. komad platna kojeg je vezala za pas a koji je sezao do zemlje brišući tragove hoda, bila je majka Ismailova. Ona je stavila pojas kako bi sakrila tragove od Sare. Nakon toga, Ibrahim je otišao s njom i njihovim sinom Ismailom, kojeg je dojila, ostavivši je kod Hrama i to kod jednog drveta iznad Zemzema, na najvišem dijelu džamije. U to vrijeme u Meki nije bilo nikoga, niti je bilo vode.​

On ih je ostavio na navedenome mjestu, ostavivši pored njih torbu s hurmama i mješinu s vodom. Potom je Ibrahim krenuo, a za njim i ona govoreći: "Ibrahime, gdje ćeš ti, a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema ni prijatelja ni bilo šta drugo?" To mu je ponovila više putaAli se on nije obazirao. Zatim je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" Odgovorio je: "Da." A ona je kazala: "Dakle, neće nas ostaviti!", i vratila seIbrahim je, potom, išao dok nije došao do prijevoja odakle ga nisu mogli vidjetiTada se okrenuo Hramu i podigavši ruke Allahu uputio ovu dovu: "Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama..da bi zahvalni bili." (14:37) Majka Ismailova dojila je svoga sina i pila vodu iz mješine dok je nije potrošila, a onda su ožednjeli i ona i njen sin. Gledala ga je kako se savija, odnosno, kako se prevrće, kao što kaže (prenosilac). Ne mogavši da to gleda, krenula je prema brežuljku Safa, koji joj je bio najbliži. Uspela se na brežuljak, a zatim okrenula prema kotlini, gledajući da li će koga vidjeti.

Pošto nikoga nije ugledala, napustila je brežuljak i ponovo se spustila u dolinu, podigla jedan kraj svoje košulje, a zatim žurno krenula kroz dolinu do Merve. Tu je zastala nastojeći da koga ugleda. Pošto nikoga nije vidjela, to je učinila sedam puta Ibn-Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zato ljudi žurno idu između ova dva mjesta." Kada se približila Mervi, čula je glas i rekla sebi: "Slušaj!", a zatim slušala. Potom je ponovo čula glas i rekla: "Čula sam te, ima li kod Tebe pomoći?" Zatim se našla kod mjesta Zemzem s melekom koji je krajem ili, kako kaže, krilom nešto tražio, dok se nije pojavila voda. Ona je počela da to ograđuje uređujući svojim rukama ogradu, a zatim je zagrabila vode i stavila u svoju mješinu. Dok je ona grabila, voda je izvirala. Ibn-Abbas kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao majci Ismailovoj, jer da nije ogradila Zemzem to bi bio izvor vode tekućice!" Zatim kaže: "Pa se ona napila vode i podojila dijete, a melek joj je rekao: 'Ne boj se izgubljenosti, ovdje će biti Hram koji će sagraditi ovaj dječak i njegov otacAllah doista ne ostavlja Svoje pripadnike da budu izgubljeni.'" Hram je bio podignut iznad zemlje poput brežuljka, a vode su ga plavile i s desne i s lijeve strane. Tako je bilo dok nije došla jedna grupa ljudi iz plemena Džurhum (odnosno jedna porodica iz Džurhuma), koji su bili na putu, pa su odsjeli u dnu Meke. Vidjeli su pticu kako kruži, pa su kazali: "Ova ptica kruži zbog vodeKoliko znamo, u ovoj kotlini nema vode !?" Nakon toga, oni su poslali jednoga ili dvojicu ljudi, te su našli vodu. Vratili su se i obavijestili ih, pa su otišli tamo. Zatim kaže:

Majka Ismailova je bila kod vode, pa su je upitali: "Dozvoljavaš li nam da odsjednemo kod tebe?" Odgovorila je: "Da, ali nemate pravo na vodu kod nas." Oni su rekli: "Uredu." Ibn-Abbas kaže: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "To je obradovalo majku Ismailovu, jer ona je voljela prijateljstvo." Oni su potom odsjeli, zatim su poslali po svoje porodice, koje su došle tu zajedno sa dijelom ljudi iz tamošnjih nastambi. Dječak je odrastao i od njih naučio arapski jezik. Svima se sviđao i cijenili su gaKada je došlo vrijeme za ženidbu, oženili su ga jednom ženom između njih. Majka Ismailova je umrla. Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim je došao da vidi sina kojega je tu ostavioNije ga našao. Upitao je suprugu za njega, pa mu je rekla: "Otišao je da nam nešto donese..." Zatim je pitao kako žive, pa mu je rekla: "Mi smo u lošim prilikama. U teškoćama smo i nevolji." Požalila mu seOn je rekao: "Kada ti dođe suprug, prenesi mu selame i reci mu da promijeni prag pred vratima." Kada je Ismail došao, kao da je nešto predosjetio, upitao je: "Je li ko dolazio?" Ona je rekla: "Da, dolazio je neki starac, pitao me za tebe i odgovorila sam mu šta je pitao.

Pitao je kako živimo. Odgovorila sam da imamo poteškoća i nevolja." On je tada upita: "Je li ti dao kakav savjet?" "Da", odgovorila je ona"Rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš prag pred vratima." On tada reče: "To je moj otac. Naredio mi je da se od tebe rastavim, pa otiđi svojima !" Nakon toga se razveo i oženio drugu iz istog plemena. Nakon podužeg vremena Ibrahim je ponovo došaoPošto opet nije našao sina kod kuće, ženu je upitao gdje se nalazi"Izišao je da nam nešto donese", odgovorila je ona"Kako ste?", upitao je. Pitao je, potom, kako žive i kako im je"Dobro nam je", odgovorila je ona i zahvalila se Allahu, dž.š"Šta jedete?" upitao je Ibrahim"Meso", odgovorila je"A šta pijete?" "Vodu", odgovorila je On je potom rekao: "Bože, blagoslovi meso i vodu (kojima se hrane)!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U to vrijeme oni nisu imali žita, jer da su ga imali, on bi zamolio Allaha da im to i dalje podari."

Zatim je rekao: "Niko izvan Meke ne bi došao, a da se njih dvoje ne bi s njim sreli." "Kada ti dođe muž, prenesi mu selam i kaži da učvrsti prag!" Kada je došao Ismail, upitao je: "Je li ko dolazio?" "Da", rekla je ona i pohvalila se"Dolazio nam je jedan fini starac. Pitao me za tebe, pa sam ga izvijestila, pitao me kako živimo, pa sam mu rekla da živimo dobro." "Da li ti je šta savjetovao?", zapitao je on"Da, on ti šalje selame i kaže ti da učvrstiš prag pred vratima", odgovorila jeIsmail je potom rekao: "To je moj otac, a ti si taj prag. Rekao mi je, dakle, da te držim." Zatim je prošlo određeno vrijeme, pa je Ibrahim ponovo došao. U tom času Ismail je sebi šiljio strijele pod drvetom u blizini vrela ZemzemKada ga je ugledao, ustao je i dočekao ga pa su se pozdravili kao što dolikuje ocu i sinu. Zatim je on rekao: "Ismaile! Allah mi je nešto naredio." On mu je odgovorio: "Pa učini ono što ti je Gospodar tvoj naredio." "Hoćeš li mi pomoći?", upitao je"Da, pomoći ću ti", odgovorio je Ismail. Ibrahim je rekao pokazujući na uzvisinu oko njih: "Allah mi je naredio da ovdje izgradim Hram." Zatim su njih dvojica postavili temelje Hrama.

Ismail je donosio kamenje i dodavao ga Ibrahimu, koji je zidao. Kada je građevina postala visoka, donio je ovaj kamen, postavio ga i on je na njemu stajao dok je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje. Pritom su govorili: "Naš Gospodaru, primi ovo od nasTi, doista, sve čuješ i znaš." Oni su tako gradili Kabu kružeći oko nje i izgovarajući: Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu "temelja Hrama", tjda li su to temelji koje je postavio Ibrahim, a.s., ili su tu ranije bili, od nosno da li je njemu bilo naređeno da na njima izgradi Hram? Najvjerovatnije a Allah to najbolje zna da su temelji bili postavljeni prije Ibrahima, a da je pokazano gdje se nalaze, kao što Uzvišeni Allah kaže: "I kada smo kao utočište Ibrahimu pokazali mjesto Hrama..(22:26) Dakle, Hram je ranije postojao, a njemu je pokazano njegovo mjesto.​

Ibn-Džerir kaže: Izvijestio nas je Hennad ibn Serijj, koji lanac prenosilaca vezuje za Halida ibn Arare, koji kaže: Neki čovjek je došao Aliji, r.a., i upitao: "Hoćeš li mi nešto reći o ovome Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je odgovorio: "Ne." Ali prvi hram koji je postavljen u Meki jeste Mekami-Ibrahim. Ko u njega uđe, siguran je. Ako želiš, reći ću ti kako je podignut. Allah je objavio Ibrahimu "da Mu sagradi Hram na Zemlji"Ibrahim je osjećao da tome nije dorastao, pa mu je Allah dao "Sekinu" samopouzdanje koje je došlo u vidu žestokog vjetra s dvije glaveJedna ga je pratila dok nije došao u Meku, na mjesto Hrama, gdje se savila poput zdjele. Ibrahimu je naredio da gradi tamo gdje se zaustavi SekinaIbrahim je tu izgradio Hram i ostalo mu je samo još da ugradi jedan kamen. Zatim je dječak pošao da traži kamen, a Ibrahim je rekao: "Ne, hoću kamen kakav ti ja kažem"Zatim je dječak krenuo, našao kamen i donio ga. Kada se vratio, vidio je da je on na tome mjestu već postavio Crni kamen. Rekao je: "Oče, ko ti je donio taj kamen?" On je odgovorio: "Donio mi ga je onaj koji se nije oslanjao na tvoju gradnju. Donio ga je Džebrail, a.s., s neba." Tako su ga dovršili.

Navodi se da je ovaj kamen bio bijeli hijacint (dragulj) poput cvijeta drveta "segam", da ga je Adem donio sa sobom iz Dženneta i da je pocrnio od grijeha ljudskih. Navodi se, također, da je Hram sagrađen od materijala četiri brda: Hira, Turi Sina, Turzita i El-DžudiAllah to najbolje zna. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Seida ibn Musejjeba, koji je rekao: "Kazivao nam je Ali ibn ebi-Talib da je Ibrahim došao iz Jermenije sa Sekinom, koja mu je pokazala mjesto Hrama, kao što pauk pravi kuću." Zatim kaže: "Pa su tu našli takvo kamenje da jedan ne može podići trideset ljudi." Rekao sam mu: Ebu-Muhammede, Allah Uzvišeni kaže: "I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali", a on je odgovorio: "To je bilo poslije."

KUREJŠIJSKA GRADNJA KABE

Nakon Ibrahima, a.s., i prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Pet godina prije poslanstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripadnici plemena Kurejš složili su se da poruše Kabu i iznova je izgrade, zbog njenog trošnog stanja. Sporazumjeli su se da u njenu gradnju ulože samo pravovaljano stečena sredstva, u koja ne spada novac od otkupnine za blud, zarada od zelenaške kamate, niti nasilno otuđena imovina bilo kojeg čovjeka. U to vrijeme Kaba je bila podijeljena među ograncima plemena Kurejš, odnosno svaki dio ili ugao pripadao je određenom plemenskom ogranku Kurejša, što se odnosilo i na onaj dio gdje se nalazio kamen, te gornji dio Kabe Svi su se oni međutim plašili rušenja Kabe, pa se oko toga nisu odmah složiliVelid ibn Mugira je rekao: "Ja ću početi s rušenjem." Uzeo je krampu, došao na Kabu i rekao: "Gospodaru! Mi ne želimo ništa drugo, osim dobro." Zatim je porušio dio do Rukna. Tu večer ljudi su u zebnji proveli govoreći: "Vidjet ćemo..Ako mu šta bude, mi nećemo dalje ništa rušiti. Izgradit ćemo to iznova kako je i bilo.

A ako mu ništa ne bude, to znači da je Allah zadovoljan onim što smo učinili." Od te noći Velid je nastavio svoj posao, rušeći dio po dio zajedno s drugim ljudima sve dok nije došao do temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., gdje su našli zeleno kamenje, koje je bilo poput zuba povezano jedno s drugim Muhammed ibn Ishak kaže: "Jedan od prenosilaca hadisa mi je pričao da je neki čovjek iz plemena Kurejš, dok je rušio Kabu, stavio polugu između dva kamena kako bi jedan od njih izvadio.Kada se taj kamen pomakao, cijela Meka se zatresla, tako da su ostavili te temelje." Svi su učestvovali u sakupljanju kamenja i gradnji Kabe, a kada su došli do "Hadžerul-esveda" / Crnog kamena, sukobili su se i umalo nije došlo do tuče, jer svako je pleme željelo tu čast da postavi ovaj kamen na njegovo mjesto..Tada je Ebu-Umejje ibn Mugire el-Mahzumi rekao: "Skupino Kurejš! Dajte neka stane između vas onaj koji prvi uđe na vrata Hrama, pa neka on presudi!" Tako su i učinili, a prvi koji je ušao na vrata bio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Kada su ga ugledali, oni su rekli: "To je Emin, Čovjek od povjerenja. Zadovoljni smo da to učini Muhammed!"

Kada su ga izvijestili o čemu se radi, on je rekao: /122/ "Donesite mi jedno platno!" I oni su ga odmah donijeli. Tada je on uzeo Crni kamen, stavio ga na platno, a potom rekao: "Neka svako pleme uzme za jedan kraj platna, pa ga zatim svi zajedno podignite!" Tako su i učinili, a kada su ga podigli do mjesta gdje se treba postaviti, on ga je postavio na to mjesto. Nakon toga, Kaba je s takvim izgledom ostala sve do požara koji se desio početkom vladavine Abdullaha ibn Zubejra 60 godine po Hidžri, odnosno krajem vladavine Jezida, sina Muavije. Dok su držali pod opsadom Ibn-Zubejra, on je srušio Kabu i iznova je izgradio na temeljima Ibrahima, a.sTom prilikom je ugrađivao kamenje promjera pet lakata, postavio istočna i zapadna vrata koja su vezana za zemlju u skladu s predanjem koje je čuo od svoje tetke Aiše, majke vjernika, koja je to čula od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

U tom obliku Kaba je ostala sve dok ga Hadžadž nije smaknuo. On je, kako u Sahihu navodi Muslim od Ata'a, po naredbi halife Abdul-Melika ibn Mervana, sve to vratio u prvobitno stanje. Sunnet je bio da se prihvati to što je učinio Ibn- Zubejr, r.a., jer je on bio taj kojega je Allahov Poslanik posebno volioMeđutim, Abdul-Melik ibn Mervan nije znao za ovaj sunnet. Zato je on, kada je potvrđeno predanje Aiše od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Voljeli smo da smo njega ostavili i ono što je uradio." Muslim u svom Sahihu od Ebi-Kuz'e prenosi da je Abdul-Melik ibn Mervan rekao dok je obilazio oko Kabe: Allah uništio Ibn-Zubejra što je slagao na Majku vjernika govoreći: Od nje sam čuo kako kaže: /123/​

"Aiša! Da tvoj narod nije do jučer bio u kufru, porušio bih Kabu, pa bih u njoj postavio još kamenja, jer tvoj narod nije sve potpuno izgradio." Al-Haris ibn Abdullah ibn ebi-Rabi'a je rekao: "Ne govori to, vladaru vjernika, jer i ja sam čuo Majku vjernika kako to govori." On je rekao: "Da sam to čuo prije nego sam je porušio, ostavio bih je onako kako je to izgradio Ibn-Zubejr." Ovaj hadis je pouzdan od Aiše, r.a., budući da se od nje prenosi u više vjerodostojnih predanja, što ukazuje na ispravnost postupka Ibn-Zubejra, pa bi stoga bilo dobro da je tako ostavljenoMalik ibn Enes je zabranio Rešidu, odnosno njegovom ocu Mehdiju, da poruši Kabu i izgradi je ponovo na temeljima Ibrahima, a.s., kako ona ne bi bila predmet razračunavanja među vladarima, pa da je svaki ruši po svom nahođenju. Prema tome, ona će u ovom obliku ostati do kraja ovosvjetskog vremena, sve dok je ne poruši Zu-Sevikatejn iz Abesinije, što se prenosi u oba Sahiha od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /124/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije." Prema predanju Abdullaha ibn Amra ibn Asa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /125/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije, pa će opljačkati njene ukrase i odnijeti prekrivače. Kao da ga gledam kako ćelav i kvrgavih ruku udara po njoj lopatom i krampom." Allah najbolje zna, ali to će najvjerovatnije biti nakon pojave Jedžudža i Medžudža (Goga i Magoga), jer u jednom predanju od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., u Sahihu El-Buharije stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /126/

"Hodočastit će se Kaba i obavljati umra i nakon dolaska Jedžudža i Medžudža." "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si." Ibn-Džerir kaže: Pod tim oni misle: "Učini nas dvojicu odanima Tvojoj naredbi, samo Tebi pokornima, da u toj pokornosti nikoga Tebi ne pridružujemo, da ibadet ne činimo nikome drugome do Tebi." U vezi sa riječima: "i porod naš neka bude Tebi odan." Es-Suddi kaže: "Oni ovim misle na Arape", a Ibn-Džerir kaže: "Tačno je da to obuhvaća i Arape i druge narode, jer su potomci Ibrahima i sinovi Israilovi." Međutim, stav Ibn-Džerira nije u suprotnosti s riječima Es-Suddija budući da izdvajanje Arapa posebno ne negira druge narode Kontekst se, međutim, odnosi na Arape, jer nakon toga kaže: "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih" (2:129), što se odnosi na Muhammeda, a.s., koji je jedan od njihU tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "On je Onaj Koji je nepismenim poslao poslanika između njih samih" (62:2), što, pored svega, ne negira da je poslan i crnim i crvenim, kao što i Uzvišeni Allah kaže: Reci:

"O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama" (7:158), a za to postoji niz neoborivih dokaza. "Pokaži nam obrede naše" znači: pokaži nam ih i pouči nas tim obredima! Od Seida ibn Mensura, s lancem prenosilaca od Mudžahida, prenosi se da je rekao slijedeće: "Džebrail je rekao Ibrahimu: 'Podigni temelje!', pa ih je on podigao. Zatim mu je pokazao sve obrede hadžaIblis je pokušao da u te obrede hadža nešto svoje doda, ali nije uspio. Zato mu je Allah naredio da na njega baca kamenčiće tri puta, svaki put po sedam kamenčića, i to kod tri džemreta, što je on i učinio. Zatim ga je doveo do Meš'aril-Harama pa do Arefata. Tu je rekao: 'Sada znaš što sam ti pokazao.' On je odgovorio: 'Da.'"

"Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih, jer Ti si doista Silni i Mudri."/129/

Ibrahimova molitva da Allah stanovnicima Harema pošalje poslanika između njih bila je sasvim u skladu s ranije utvrđenom Allahovom odredbom da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude poslanik nepismenima, odnosno svima iz dva svijeta (ljudi i džina), kako navodi predanje imama Ahmeda od Irbada ibn Sarije, koji iznosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /127/ "Ja sam kod Allaha pečat vjerovjesnika, dok je Adem bio ilovača. O tome vas obavještava dova moga oca Ibrahima, radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti, snovi moje majke kao i majki drugih vjerovjesnika." Njegove riječi: "radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti" odnose se na riječi Allaha Uzvišenog: "I da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed..(61:6), a riječi: "i snovi koje je usnila moja majka" pojašnjene su u njegovim riječima u jednom drugom hadisu koji prenosi Ahmed:/128/ "Moja je majka u snu vidjela da je iz nje izišlo svjetlo koje je obasjalo palače Šama", što znači da je ona vidjela to u snu dok je bila trudna, pa je ispripovijedala svojim najbližima, što se potom među njima pročulo i postalo poznatoIsticanje Šama, Sirije, Palestine i Libana, koje obasjava njegovo svjetlo, ukazuje da će ova regija na kraju ovosvjetskog vremena biti stjecište islama i njegovih pripadnika,odnosno da će se tu pojaviti Isa. U tom smislu u dva Sahiha stoji: /129​

"Jedna grupa mojih sljedbenika ostat će na Putu istine i njima neće moći štetu nanijeti ko god ih htio poniziti ili im se suprotstaviti, pa će takvi ostati do dana kada Allah bude dao da se ostvari Njegova naredba." U Sahihu El-Buharijevom: /130/ "...i oni će biti u Šamu." Riječi Allaha Uzvišenog: "Knjizi ih poučiti" znače "Kur'anu ih poučiti", a "mudrosti" znači sunnetuZatim: "i očistiti ih" znači: učiniti da se Allahu pokoravaju i budu Mu iskreniU vezi s riječima: "Ti si, doista, Silni i Mudri" Ibn-Abbas kaže: "To znači silni, koji sve može, i mudri u svojim djelima i riječima, jer On stavlja svaku stvar na svoje mjesto.

"Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe! Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, pa će on i na drugom svijetu biti među dobrima." /130/ Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru svjetova." /131/ I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije nego kao muslimani." /132/

Ovim riječima Allah Uzvišeni odgovara nevjernicima na njihove idolopokloničke izmišljotine suprotne vjeri Ibrahima Halila, vođe čednih vjernika, koji je vjerovao samo u Gospodara Uzvišenog, ne ostavljajući tu prostor za bilo što drugo i ni za trenutak Mu ne pridružujući kao ravnoga bilo koga, tako da se ogradio od obožavanja bilo čega osim Allaha. U tome se ponašao suprotno svojim sunarodnjacima, što je dovelo do toga da se distancira i od svoga oca...! Allah Uzvišeni kaže: I kada Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Ja ništa nemam s onima kojima se vi klanjate", "nego samo s Onim Koji me stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati" (43:26-27), zatim kaže: "A Ibrahim je tražio oprosta za svoga oca samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je postalo jasno da je on neprijatelj Allahov, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazrivosti." (9:114)

Riječi Uzvišenog: "Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe!" odnose se na onoga koji sebi čini nasilje ne brinući o sebi i loše planirajući time što napušta Put istine i pada u zabludu, odnosno ponaša se suprotno onome kojega je Allah odabrao još od najranijih godina kao primjer upute i pravilnog usmjerenja, učinivši ga Svojim miljenikom na ovome, a jednim od dobrih i sretnih na drugome svijetu, Stoga se postavlja pitanje: Ima li veće gluposti i nemara od izbjegavanja puta Ibrahima, a.s., te njegovog načina života i zajednice, odnosno pristajanja uz put zablude i stranputice? Zatim riječi Uzvišenog: Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova", tj. Allah Uzvišeni mu je naredio da bude iskren, te samo Njemu predan i poslušan, a on je na to odgovorio u skladu sa šerijatskom odredbom i vlastitim predodređenjem "I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim...", tj. u amanet im je ostavio ovu vjeru, islam. Neki predstavnici zdrave tradicije ime Jakub čitaju u akuzativu vezujući ga za prethodnu imenicu "sinovima svojim", što znači da je Ibrahim vjeru ostavio u amanet svojim sinovima, kao i svom unuku Jakubu ibn Ishaku, koji je tu bio prisutan. Poznato je a Allah to najbolje zna da se Ishakov sin Jakub rodio dok je Ibrahim, a.s., živio sa Sarom, jer se i "radosna vijest" odnosi na njih: "Pa je Mi obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja-kubom." (11:71)

Jer da za vrijeme njihovog života nije bio živ Jakub, ne bi bilo koristi spominjati ga kao potomka Ishakova. Zatim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije nego kao muslimani", što znači: Činite dobro u životu i držite se toga kako bi vam Allah dao da i umrete kao takvi (muslimani) jer čovjek obično i umire onako kako je živio, a bit će i oživljen prema tome kako je umro. Ove riječi nisu u suprotnosti s hadisom: /133/ "Doista jedan čovjek može raditi za Džennet i doći do njega na pedalj ili lakat dužine, a potom ga pretekne Knjiga i on uradi djela stanovnika Džehenema, u koji zatim i uđe"..itd. U nekim predanjima ovoga hadisa, također, stoji: /134/ "Radio je za Džennet, kako to ljudima izgleda, a radio je i za Džehennem, kako to njima izgleda." A Allah Uzvišeni, također, kaže: "A onome koji dijeli i Allaha se boji", "i ono najljepše smatra istinitim", "njemu ćemo put dobra olakšati"; "a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim", "i ono najljepše smatra lažnim", "njemu ćemo put zla olakšati" (92:5-10).

- Da li ste prisutni bili kada je Jakubu smrtni čas došao i kad je sinove svoje upitao: "Kome ćete poslije mene u ibadetu biti?" "Bićemo u ibadetu", odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka, Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se samo Njemu predajemo!" /133/ "Taj je narod prošao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili."/134/

Ukazujući arapskim idolopoklonicima, sinovima Ismailovim, te nevjernicima između sinova Israilovih, na slučaj Jakuba, sina Ishakovog, Allah Uzvišeni na ovome mjestu potvrđuje da je on u smrtnom času ostavio u amanet svojim sinovima da se samo Allahu klanjaju i nikoga Mu ravnim ne pridružuju, pa ih je zapitao: "Kome ćete, poslije mene, u ibadetu biti?" "Klanjat ćemo se", odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih očeva (predaka), Ibrahima, Ismaila i Ishaka..." Ovdje je naglasak na većini, a Ismail je bio njegov amidža. En-Nahhas u vezi s tim kaže: "Arapi često amidžu nazivaju ocem." Ovaj ajet navode kao argument oni koji djeda spominju kao oca i njega čine zaprekom za nasljedstvo braće, kako se to vidi iz riječi Siddika, koje navodi El-Buhari na osnovi predanja Ibn-Abbasa i Ibn-Zubejra, što je u skladu sa mezhebom Ebu-Hanife, o čemu će šire biti govora na drugome mjestu. Riječima:

"Bogu jedinome" ističe se da samo Njemu pripada obožavanje i da Mu se niko i ništa ne može pridružiti; "i mi se samo Njemu predajemo", tj. samo smo Njemu pokorni i poslušniNaime, islam je vjera svih vjerovjesnika bez obzira na raznovrsnost njihovih šerijatskih propisaO tome govore brojni ajeti i hadisi "Taj je narod prošao", "njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste vi zaslužili", tj. vama ne vrijedi što se vezujete za vjerovjesnike kao što su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i njihovi potomci, ako dobro ne činite, jer njima pripada ono što su oni činili, a vama što vi činite. "i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili"Zato u predanju stoji: /135/ "Koga uspori djelo, neće ga ubrzati porijeklo."

- Oni govore: "Budite židovi, odnosno kršćani, bit ćete na Pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave vjere, jer on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."/135/​

Muhammed ibn Ishak, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa, prenosi: Abdullah ibn Surija el-E'ver je rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Pravi put je samo ono što mi slijedimo, pa nas i ti slijedi, Muhammede, i bit ćeš na Pravom putu!" Slično su govorili i kršćani, pa je nakon toga Allah objavio riječi: Oni govore: "Budite židovi, odnosno kršćani, i bit ćete na Pravom putu!" Zatim: Ti reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave vjere", tjmi ne želimo slijediti ni židovsku ni kršćansku vjeru, čemu nas vi pozivate, "nego" mi slijedimo "Ibrahimovu pravu vjeru", tjispravnu vjeruEbu-Kilabe kaže: "Pravi vjernik onaj je koji vjeruje u sve poslanike, od prvog do posljednjeg."

- Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dano Musau i Isau, i u ono što je dano vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se Njemu predajemo."/136/

Allah Uzvišeni upućuje Svoje robove, vjernike, da vjeruju u ono što im je objavio posredstvom Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, do u detalje, te ono što je objavio vjerovjesnicima, a.s., prije njih, u općim crtama. U tekstu je posebno spomenuo neke poslanike, a na ostale je samo uopćeno ukazaoUsto, Allah, dž.š., ukazuje im da ne prave razlike između vjerovjesnika, nego da u sve njih vjeruju, te da ne budu kao oni o kojima Allah, dž.š., kaže: - i koji žele između Allaha i poslanika Njegovih napraviti razliku, pa govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo!", i žele između toga nekakav stav zauzeti /150/"Oni su, zbilja, pravi nevjernici../151/ (4:150) Ebul-Alije, Rebi' i Katade kažu: Unuka Jakubovih bilo je dvanaest, a svaki od njih izrodio je po cijelu zajednicu, pa su zato poznati pod imenom "unuci"Pod imenicom "unuci" ovdje se misli na narode, odnosno, potomke sinova Israilovih, te na objavu koju je Allah objavio vjerovjesnicima između njih, kao što i Musa kaže: "Sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, i učinio vas je vladarima." (5:20) Ibn Ebi-Hatim s lancem prenosilaca od Ma'kila ibn Jesara prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /136/ "Vjerujte u Tevrat, Zebur i Indžil, a držite se Kur'ana!"

"Pa, ako oni budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na Pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda daleko od Pravog puta i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna." /137/ "Allahove vjere se držite! Zar ima ljepše vjere od Allahove?! Mi se samo Njemu pokoravamo." /138/

Uzvišeni Allah kaže: .."ako oni budu vjerovali...", tj. ako budu vjerovali nevjernici između idolopoklonika i sljedbenika Knjige, kao što vi vjerujete u Allaha i Njegove poslanike, ne praveći razlike među njima, "oni su na Pravom putu", tj. oni su na putu Istine "A ako glave okrenu" od Istine i prihvate neistinu nakon što budu imali dokaze za istinu, "oni su onda daleko od Pravog puta i Allah će te sigurno od njih zaštititi", tj. On će te pomoći protiv njih i dati da ih pobijediš, "jer On sve čuje i zna" "Allahova vjera!", tj. Allahova vjera ovdje je navedena u akuzativu i znači: "Držite se Allahove vjere, fitreta." "Zar ima ljepšeg vjere od Allahove?!"; "Mi se samo Njemu pokoravamo", tj. Njemu smo pokorni.

- Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate, kad je On i naš i vaš Gospodar! Nama pripadaju naša djela, a vama vaša djela! A mi smo prema Njemu iskreni." /139/ "Kako možete govoriti da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i unuci njihovi bili židovi ili kršćani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?" Zar je iko nepravedniji od onoga koji skriva svjedočanstvo istine od Allaha! A Allah motri na ono što vi radite." /140/ "Taj je narod bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama pripada ono što ste zaslužili; vi nećete biti pitani za ono što su oni radili."/141/

Upućujući Svog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da odbaci rasprave idolopoklonika, Allah Uzvišeni kaže: Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate?", tj. zar s nama raspravljate o Jednoći Allaha, iskrenosti prema Njemu i prednosti u slijeđenju Njegovih naredbi i izbjegavanju Njegovih zabrana, kada je " On naš i vaš Gospodar", tj. kada je On Onaj Koji raspolaže nama i vama, Kojemu pripada svojstvo božanstva i Koji nema ortaka "Nama pripadaju naša djela, a vama vaša djela!", tjmi smo daleko od vas i onoga čemu se klanjate, kao što ste i vi daleko od nas, jer "mi smo prema Njemu iskreni" u pobožnosti i predanosti. Nakon toga, Allah Uzvišeni negira njihove tvrdnje da su Ibrahim i vjerovjesnici poslije njega pripadali židovskoj, odnosno kršćanskoj vjeri, pa kaže: Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?", što znači: "Allah to svakako najbolje zna!", a On saopćava da oni nisu bili ni židovi ni kršćani. "Zar je iko nepravedniji od onoga koji skriva svjedočanstvo istine od Allaha!"

U vezi s ovim riječima Hasan el-Basri kaže: "Oni su u Božijoj Knjizi, koja im je dana, čitali da je vjera islam, da je Muhammed Allahov poslanik, te da su: Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i unuci bili daleko od židovstva i kršćanstva oni su to posvjedočili pred Allahom i intimno to priznali, ali su potom prikrili to svjedočanstvo. "A Allah motri na ono što vi radite." Ove riječi sadrže žestoku prijetnju i opomenu, ukazujući da Njegovo znanje obuhvaća vaše znanje, odnosno da ćete biti nagrađeni u skladu s tim. Zatim Uzvišeni Allah kaže: "To je narod koji je prošao", tj. prestao postojati. "Njemu pripada ono što je zaslužio, a vama pripada ono što ste zaslužili", tj. njima pripadaju njihova djela, a vama vaša. "Vi nećete biti pitani za ono što su oni radili", tj. vama ne vrijedi vezivanje za njih, ako ih ne slijedite. Stoga se ne ponosite samo time što potječete od njih, sve dok ne budete njih slijedili izvršavajući Allahove naredbe i slijedeći Njegove poslanike, koji su poslani da obraduju i opomenu, i to posebno na pojavu prvaka vjerovjesnika i pečata Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a potom i sve druge vjerovjesnike.​

Reći će neki ljudi kratke pameti "Što ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahu pripadaju i istok i zapad; On upućuje na Pravi put onoga koga On hoće." /142/ "Tako smo vas učinili zajednicom sredine, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok. I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od onih koji ne vjeruju, jer to je doista teško bilo svima, izuzev onih kojima je Allah ukazao na Pravi putAllah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše a Allah je prema ljudima doista blag i milostiv."/143/

Pod riječju "maloumnici, ljudi kratke pameti" misli se na idolopoklonike Arape, te židovske svećenike i licemjere, odnosno sve njih, jer ajet ima općenito značenje. Pošto je Allahovom Poslaniku bilo naređeno da se u namazu okreće prema Hramu u Svetom gradu (Kudusu), on je u Meki klanjao između dva ugla, tako da je Kaba bila ispred njega. Pošto nakon preseljenja u Medinu nije imao mogućnosti klanjati između ta dva ugla, Allah mu je naredio da se okreće prema Svetom hramu. To navode Ibn-Abbas, kao i većina učenjaka, koji se međutim razilaze u vezi s pitanjem: kojim putem je to naređeno, da li posredstvom Kur'ana ili na drugi način...? U tom smislu postoje dva mišljenja: Ikreme, Ebul-Alije i Hasan el-Basri smatraju da je okretanje prema Svetom hramu (u Kudusu) bilo određeno na osnovi mišljenja (idžtihada) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemNaime, oni smatraju da je okretanje prema Svetom hramu (u Kudusu) počelo nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, a trajalo je nešto više od deset mjeseci, tokom kojih je on molio Allaha da mu da smjer Kabe, koja je bila kibla i Ibrahima, a.s., što mu je udovoljeno tako da mu je naređeno da se okreće Kabi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome je obavijestio muslimane, a prvi namaz koji je klanjao okrećući se prema Kabi bila je ikindija.

U vezi s tim u dva sahiha se navodi hadis El-Berra'a, r.a., koji ističe /137/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okrećući se Svetom hramu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, da je priželjkivao da se okreće prema Hramu u Meki, te da je prvi namaz koji je klanjao okrećući se prema Meki bila ikindija. Tom prilikom s njim je klanjala grupa ljudi. Jedan od njih je izišao, pa je prolazeći pored ljudi u džamiji koji su bili na rukuu rekao: "Tako mi Allaha, klanjao sam sa Vjerovjesnikom okrenuvši se prema Meki", nakon čega su se i oni u istom namazu okrenuli u pravcu Hrama u Meki"En-Nesa'i navodi da je to bio podne namaz koji je klanjan u džamiji "Benu-Seleme", dok u hadisu Nuvejle bint Muslim navodi: /138/ " da im je došla vijest o

tome dok su klanjali podne namaz", a zatim kaže: "Nakon toga su muškarci došli na mjesto žena, a žene na mjesto muškaraca." Stanovnicima Kuba'a, međutim, vijest nije stigla do sabah namaza, kada im je došao jedan čovjek i rekao /139/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te noći objavljen ajet u Kur'anu kojim mu je naređeno da se okreće prema Kabi, pa su se i oni tada okrenuli. Naime, u tom trenutku oni su bili licem okrenuti prema Šamu, pa su se tada okrenuli prema Kabi. Ovo pokazuje da ono što nešto derogira, ne može biti prihvaćeno prije nego se spozna, bez obzira što je to ranije objavljeno i dostavljeno, jer onima koji su klanjali ikindiju, akšam i jaciju okrenuti u pravcu Svetog hrama nije naređeno da to ponoveAllah to najbolje zna!

Kada se ovo desilo, neki idolopoklonici, licemjeri, te Sljedbenici Knjige došli su u sumnju i ostali zbunjeni napustivši Pravi put, govoreći: "Što ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?", tj. šta je ovima, pa se jednom okreću prema Svetom hramu, a drugi put prema Kabi? Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Reci, Allahu pripadaju i istok i zapad!", tj. Njemu pripada sve, "pa, kud god se okrenete, tamo je Allahovo lice." (2:115)

"Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica prema istoku i zapadu, nego je čestit onaj koji vjeruje u Allaha..." (2:177), tj. kuda god nas Uzvišeni okrene, mi se tamo okrećemo, jer je savršena pokornost u izvršavanju Njegovih naredbi, čak i kada bi nam svaki dan naređivao da se okrećemo u drugom smjeru, budući da smo mi Njegovi robovi, odnosno pod Njegovom voljom. Zato je stvar Njegove velike pažnje prema ummetu Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, što ih je uputio da se okreću prema kibli Njegovog miljenika Ibrahima, a.s., pa zatim i kaže: - Reci: "Allahu pripadaju i istok i zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." Imam Ahmed donosi predanje s lancem od Aiše da je ona rekla: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je misleći na pripadnike Knjige: /140/ "Ni na čemu nam oni ne zavide kao na petku na koji nas je Allah uputio, a koji su oni izgubili, na kibli na koju nas je Allah uputio, a koju su oni izgubili, te na riječima koje mi izgovaramo za imamom: 'Amin!'" "Učinili smo vas također zajednicom sredine kako biste bili svjedoci protiv drugih ljudi, i kako bi Poslanik bio svjedok protiv vas." Riječ "srednji, središnji, ugledni" ovdje znači isto što i riječ "najbolji, odabran, ugledan" Tako se, npr., kaže: "Muhammed je najbolji u svom rodu", tj. najplemenitijeg roda", zatim: "Kurejšije su najugledniji Arapi po porijeklu", tj. Najbolji.

U to spada i sintagma "srednji namaz", koja znači "najvredniji namaz", a to je ikindija. Prema tome, Uzvišeni je učinio ovu zajednicu najboljom "zajednicom sredine" time što ju je odlikovao najsavršenijim propisima, najboljim metodama i najjasnijim pravcem, kao što i kaže: "On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško dao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. On vas je ranije, a i na ovome mjestu, muslimanima nazvao da bi Poslanik bio svjedok vama, te da biste vi bili svjedoci ostalim ljudima." (22:78) Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /141/ Na Sudnjem danu bit će pozvan Nuh i tada će mu biti rečeno: "Jesi li dostavio objavu?", a on će odgovoriti: "Da." Zatim će biti pozvan njegov narod i postavit će mu se pitanje: "Je li vam dostavio objavu?", a oni će odgovoriti: "Nije nam dolazio nijedan poslanik, niti bilo ko drugi!" Nuhu će tada biti rečeno: "Koga imaš za svjedoka?", a on će reći: "Muhammeda i njegov ummet." Zatim kaže: Zato Allah Uzvišeni kaže: "Tako smo vas učinili zajednicom sredine." Riječ "sredina" znači pravednost. Vi ćete biti pozvani i njemu ćete svjedočiti da je dostavio objavu, a potom će on vama svjedočiti." (Prenose: El-Buhari, Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže prema predanjima od Ibn-E'meša)​

U hadisu koji prenosi Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija stoji: /142/ ...pa će zatim biti pozvan Muhammed i njegov ummet i postavit će im se pitanje: "Da li je ovaj dostavio objavu svome narodu?", a oni će odgovoriti: "Da." Tada će im biti rečeno: "Kako vi znate?", a oni će odgovoriti: "Došao nam je naš Poslanik i izvijestio nas da su poslanici dostavili objavu." U tom smislu Allah, dž.š., kaže: "Tako smo vas učinili zajednicom sredine", tj. pravednom zajednicom, "kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok" Riječi Uzvišenog: "I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od onih koji se vraćaju nazad, jer to je, doista, teško bilo svima izuzev onim kojima je Allah ukazao na Pravi put." Dakle, Uzvišeni Allah kaže: "Muhammede, Mi smo ti propisali da se prvo okrećeš prema Svetom hramu, a zatim smo ti naredili da se okrećeš prema Kabi, kako bismo pokazali ko te slijedi, pokorava ti se i okreće se s tobom kuda god ti kreneš, za razliku od onih koji se vraćaju nazad napuštajući svoju vjeru." "Iako je to, doista, teško", tj. taj čin okretanja od Svetog hrama prema Kabi, odnosno, iako je to veliko i teško u duši, izuzev za one čija je srca Allah uputio i koji s uvjerenjem priznaju istinitost Poslanika, te priznaju da je sve što im je on donio Istina, u koju nema sumnje, da Allah čini što hoće, sudi kako hoće, te, prema tome, On može dati u obavezu Svojim robovima šta hoće, derogirati šta hoće, te da On posjeduje savršenu mudrost i apsolutni dokaz za sve, za razliku od onih u čijim je srcima bolest.

Jer, čim se bilo što desi, kod njih se javlja sumnja, dok se kod onih koji vjeruju pojačaju uvjerenje i potvrdni stav. Uzvišeni Allah kaže: "I Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima to samo propast povećava." (17:82) Neki smatraju da su preteče, prvi muhadžiri i ensarije, bili ti koji su klanjali prema dvije kible, što pokazuje da su pripadnici Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta bili savršeno pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku, te da su svi izvršavali Allahove naredbe. Neka Allah svima njima bude zadovoljan. "Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše", tj. da propadne vaš namaz u kojem ste se ranije okretali prema Svetom hramu, odnosno da se izgubi nagrada koja vam kod Allaha pripada za to. U jednom sahih hadisu od Bera'a prenosi se da je rekao: Kada su neki ljudi koji su klanjali prema Svetom hramu umrli, tada su neki govorili: "Kakav je njihov status u vezi s tim pitanjem?", pa je Allah Uzvišeni objavio: "Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše", tj. dok ste se okretali prvoj kibli, vjerovali u Vjerovjesnika i slijedili ga u okretanju prema drugoj kibli, naime, dat će vam nagradu i za prvu i za drugu kiblu, jer "Allah je, doista, blag i milostiv" .

U sahih hadisu stoji /143/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jednu zarobljenu ženu, odvojenu od svoga djeteta, kako ga traži i kako svako dijete koje ugleda kod neke od zarobljenica prislanja uza svoja prsa, te kako je svoje dijete, kada ga je našla, odmah prigrlila i dala mu da doji Allahov Poslanik je rekao: "Šta mislite, bi li ova žena bacila svoje dijete u vatru ako bi bila u stanju da to ne učini?" Prisutni su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorili: "Ne bi, Allahov Poslaniče!" Na to je on kazao: "Kunem se Allahom da je On (Allah) milostiviji prema Svojim robovima nego ova žena prema svom djetetu."

"Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu i Mi ćemo ti sigurno dati da se okrećeš prema kibli koju ti želiš; pa, okreni lice svoje prema Časnom hramu! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njemu. Doista oni kojima je dana Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah nije nemaran prema onome što oni rade."/144/

Ali ibn Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Prvo što je dokinuto u Kur'anu bilo je okretanje u namazu (kibla). Na početku, kada je promijenjena kibla, nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u Medinu, u kojoj je najveći dio stanovništva bio židovskog porijekla, Allah je naredio da se okreće prema Svetom hramu (u Kudusu), što je obradovalo židove Allahov Poslanik okretao se prema Svetom hramu više od deset mjeseci, ali je žudio da se okreće prema kibli Ibrahimovoj, moleći Allaha Uzvišenog i pogledajući u nebo, pa je Allah objavio ajet: "Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu" do riječi: "pa, okrenite lica svoja prema Časnom hramu", tj. u pravcu njega. Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /144/ "Hram je kibla za one koji su u džamiji, džamija je kibla za one koji su u Haremu, a Harem je kibla za stanovnike Zemlje, za moj ummet i na zapadu i na istoku." U hadisu Nuvejle bint Muslim stoji: /145/

"Dok su ljudi bili u džamiji Benu-Haris, umjesto da se okreću prema Svetom hramu, promijenili su pravac u smjeru Kabe nakon što im je došao jedan čovjek s naredbom da promijene kiblu i okreću se prema Kabi." Zatim kaže: Jedan čovjek iz plemena Benu-Harise govorio mi je kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /146/ "To su ljudi koji vjeruju u neviđeno (gajb)", a zatim: "I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njemu." Dakle, Uzvišeni Allah naređuje da se okreće prema kibli sa svih strana svijeta, i istoka i zapada i juga i sjeveraIzuzetak čini jedino klanjanje nafila namaza na putu, jer se tada klanja u pravcu u kojem ide karavan (sredstvo prijevoza), a srcem okrenutim prema Kabi, odnosno, kod klanjanja za vrijeme sukoba i borbi, kada se nema mogućnosti tražiti pravacIsto tako, onaj koji ne zna pravac kible može se okretati na osnovi vlastite procjene (idžtihad), makar ona bila pogrešna, jer Allah, dž.š., ne obavezuje nikoga iznad njegovih moguć-nosti. Šerijatsko pitanje: Na osnovi riječi Allaha Uzvišenog "lica svoja okrenite prema njemu", pripadnici malikijskog mezheba dokazuju da onaj koji klanja gleda ispred sebe, a ne u mjesto gdje obavlja sedždu, budući da bi se pritom morao nagnuti, što je po njihovom mišljenju suprotno uspravnom stajanju u namazu (kijam).​

Međutim, većina učenjaka smatra da treba gledati u mjesto gdje se obavlja sedžda, što je po njihovom mišljenju izrazitiji vid pokornosti i skrušenosti o kojima govori i hadis. "Doista oni kojima je dana Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova." To znači, židovi, koji nisu prihvatili da se okrećete prema Kabi umjesto dotadašnjeg okretanja prema Svetom hramu u Kudusu, znaju na osnovi opisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog ummeta u knjigama njima objavljenim, da će Allah Uzvišeni tebi odrediti da se okrećeš prema Kabi. Međutim, sljedbenici Knjige, zbog zavisti, nevjerovanja i tvrdoglavosti svoje, to krijuZato im Allah Uzvišeni upućuje prijetnje riječima: "A Allah nije nemaran prema onome što oni rade."

"I kada bi ti onima kojima je dana Knjiga sve dokaze donio, oni opet neće prihvatiti tvoju kiblu, kao što ni ti nećeš prihvatiti njihovu kiblu, niti će iko od njih prihvatiti kiblu drugoga. A ako bi se ti za njihovim željama poveo nakon što ti je došlo znanje, tada bi sigurno nepravedan bio."/145/

Allah Uzvišeni obavještava Svoga Poslanika, salla llahu alejhi ve sellem, da, bez obzira kako vjerodostojne dokaze on bude donio, židovi to neće prihvatiti zbog nevjerovanja, tvrdokornosti i suprotstavljanja onome što i sami znaju o njegovom poslanstvu Zatim kaže: "kao što ni ti nećeš prihvatiti njihovu kiblu". To znači da on ni na koji način ne slijedi njihove želje, odnosno da se on nije okretao prema Svetom hramu zato što je to kibla židova, nego je to činio po naredbi Allaha Uzvišenog. Navedene riječi Uzvišenog: "A ako bi se ti za njihovim željama poveo nakon što ti je došlo znanje, tada bi sigurno nepravedan bio" sadrže žestoko upozorenje suprotstavljanju istini nakon spoznaje iste, jer je dokaz za onoga koji to poznaje važniji nego za bilo koga drugoga. Ove riječi upućene su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali se odnose na sve njegove sljedbenike, njegov ummet.

"Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju." /146/ "Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."/147/

Uzvišeni Allah kazuje da učenjaci među sljedbenicima Knjige poznaju autentičnost misije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što poznaju svoje sinove među sinovima drugih ljudi, jer nema toga koji će posumnjati niti imati dvoumljenja da prepozna svog sina kada ga vidi među sinovima svih ljudi svijetaNakon toga, Uzvišeni saopćava da oni i pored izvjesnosti i potvrđenog znanja "prikrivaju istinu", tjod ljudi skrivaju osobine Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, navedene u njihovim knjigama, "iako to oni znaju", a potom daje stabilnost Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima, kazujući im da je ono što on donosi istina u koju nema sumnje niti bilo kakve dileme, pa kaže: "Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."

"Svako ima svoj pravac prema kojem se okreće, pa se natječite u dobrima! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati. Allah doista, sve može!"/148/

El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: Riječima "Svako ima pravac kojem se okreće" ukazuje se na pripadnike (različitih) vjera, a zatim kaže: "Svaki narod ima kiblu kojoj se sa zadovoljstvom okreće Allahov pravac je onaj kojemu se okreću vjernici." Ebul-Alije kaže: "Židov ima pravac kojemu se on okreće, kršćanin pravac kojemu se on okreće, a vas, pripadnici ummeta, On upućuje prema pravcu (kibli) koji je prava kiblaOvaj ajet sličan je slijedećim riječima Uzvišenog: "Svakom od vas dali smo zakon i pravac, a da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne zajednice učinio. Jer On hoće da vas iskuša onim što vam propisuje! Zato se natječite da jedni druge u dobrima preteknete! Allahu ćete se svi vratiti." (5:48) U ovome ajetu zatim kaže: "Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati. Allah, doista, sve može." To znači da On ima moć da vas sakupi iz zemlje i kada se vaša tijela i likovi razgrade.

"I iz svakoga mjesta u koje dođeš, ti lice svoje u pravcu Časnog hrama okreni; to je doista Istina od Gospodara tvoga; Allah ne zanemaruje ono što vi radite." /149/ "I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje prema Časnom hramu okreni!; i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema njemu okrećite, da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, izuzev onih između njih koji nepravdu čine. Njih se ne bojte, nego se Mene bojte, da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na Pravom putu bili."/150/​

Ovo je treća naredba od Allaha Uzvišenog, kojom se naređuje okretanje Časnom hramu iz svih krajeva Zemlje. Postoje različita mišljenja u vezi sa smislom toga ponavljanjaAllah najbolje zna smisao svega toga, a najpoznatije je mišljenje ono koje iznosi Al-Fahr er-Razi: da je prva neredba upućena onome ko vidi Kabu, druga onome ko je u Meki ali ne vidi Kabu, i treća onima u drugim gradovima i zemljamaIma, također, mišljenja da prva naredba predstavlja odgovor na molbu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima:.. "Mi ćemo ti sigurno dati da se okrećeš prema kibli s kojom si ti zadovoljan", druga da objašnjava ono što je istinakoju Allah voli i s kojom je zadovoljan, a treća pobijanje dokaza židova, koji su se pozivali na to što se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okretao prema njihovoj kibli, kao i pobijanje dokaza idolopoklonika time što mu je naređeno da ostavi kiblu židova i okrenese prema kibli Ibrahima, a.s., koja je uzvišenijaAllah to najbolje zna! Riječi Allaha Uzvišenog: "da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti" znače da sljedbenici Knjige ne bi dokazivali da su muslimani saglasni da se okreću prema Svetom hramu u Kudusu Zatim: "izuzev onih između njih koji nepravdu čine", tj. arapskih idolopoklonika.

Naime, neki su kao dokaz nepravednosti (nasilja) navodili: ovaj čovjek smatra da je sljedbenik vjere Ibrahimove, pa ako se okretao kao i sljedbenici Ibrahimovi u pravcu Svetog hrama, zašto to sada napušta? Odgovor na to bio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokoran Allahu u svakoj situaciji i da on ni za trenutak ne izlazi iz okvira Allahove naredbe, te da ga njegov ummet u tome slijedi. Stoga, kada mu je Allah naredio da se okreće Svetom hramu, on se tome pokorio, a kada mu je naredio da se okreće prema Kabi, i tu je naredbu s pokornošću prihvatio Riječi: "Njih se ne bojte, nego se Mene bojte!" znače "ne bojte se sumnji nepravednika (nasilnika), nego se samo Mene bojte", a riječi: "da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio" znače: u vezi s pitanjima kible koju sam vam propisao; "i da biste na Pravom putu bili", tjuputili smo vas na Pravi put, od kojega su ostali narodi odustali te zalutali, pa je stoga ovaj ummet najčasniji i najvrednijiAllahu hvala za to.

"Kao što smo vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslali da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči." /151/ "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti. I zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti."/152/

Allah Uzvišeni podsjeća Svoje robove, vjernike, na blagodati koje im je podario šaljući im Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im kazuje jasne ajete i čisti ih od zla i prljavštine, koji ih izvodi iz idolopoklonstva u monoteizam i poučava ih Knjizi, tj. Kur'anu, i mudrosti, tj. sunnetu, te koji ih uči onome što oni ne znaju. Tako su oni, nakon što su bili u neznanju paganstva i nesuvislosti riječi, blagodareći njegovom poslanstvu, prešli u status dobrih ljudi (evlija), dobivši narav učenih tako da su postali čisti i iskreni, idući uz blagodat Allahovu za Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga Allah Uzvišeni ukazuje vjernicima da priznaju ove blagodati i uzvrate na njih sjećanjem na Allaha sa zahvalnošćuAllah kaže: "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti; i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti", tjkao što sam vam Ja ukazao milost šaljući vam Muhammeda i "vi se Mene sjećajte"!

Od Zejda ibn Eslema navodi se da je Musa, a.s., rekao: "Gospodaru moj! Kako ću Ti se zahvaliti?", a njegov Gospodar mu je odgovorio: "Sjećat ćeš Me se i nećeš Me zaboravljati! Kada Me se sjećaš, tada Mi i zahvaljuješ, a kada Me zaboraviš, tada Me i ne vjeruješ." Hasan el-Basri i neki drugi kažu: "Allah se sjeća onoga koji se Njega sjeća, a još više onoga ko Mu zahvaljuje, i kažnjava onoga ko Ga ne vjeruje." U vezi s riječima: "...bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" (3:102) neki pripadnici zdrave tradicije (Selefa) kažu: "To znači da Mu se pokorava i ne griješi, da se spominje i ne zaboravlja, da Mu se zahvaljuje i ne bude nevjernik." U vezi s riječima: "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti" Hasan el-Basri kaže: "Sjećajte Me se kroz ono što sam vam dao kao strogu dužnost, pa ću se i Ja vas sjećati onim što sam se prema vama Sam obavezao."

U jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu kudsiji stoji: /149/ Uzvišeni Allah kaže: "Ko Me se sjeti kada je sam i Ja se njega sjetim, a ko Me se sjeti na nekom skupu, Ja se njega sjetim još na boljem skupu." Riječima: "I zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti!" Allah Uzvišeni naređuje da Mu se zahvaljuje obećavajući za to veliko dobro, pa kaže: - I kada Gospodar vaš objavi: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam, sigurno, još više dati; a ako budete nezahvalni, kazna Moja doista će žestoka biti." (14:7) Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Redža el-Ataridija, koji je rekao: Došao nam je Imran ibn Husajn noseći na sebi svijetli ogrtač koji na njemu do tada, a ni kasnije, nismo vidjeli, pa je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /150/ 'Kome Allah podari neku blagodat, On voli da na njemu vidi trag te blagodati', odnosno kaže: '..na Svom robu'".

"O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih." /153/ "I ne kažite za one koji su na Allahovom putu poginuli: 'Mrtvi su!' Ne, oni su živi, ali vi to ne znate."/154/​

Nakon što je Allah Uzvišeni dao objašnjenje u vezi sa zahvalnošću, počeo je s objašnjenjem pitanja strpljivosti, upute i traženja pomoći kroz strpljivost i namaz, jer, rob Allahov, ili živi u blagodati zahvaljujući se na njoj, ili je u teškoćama koje strpljivo podnosi. Stoga Allah Veliki ističe da je najbolji vid traženja pomoći pri podnošenju teškoća strpljivost i namaz (salat)U jednom hadisu stoji: /151/ "Kada bi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nešto bilo teško, on bi klanjao namaz." Postoje dvije vrste strpljivosti: strpljivost kod izbjegavanja zabrana (harama i grijeha), i strpljivost na djelima pokornosti i približavanja Allahu. Druga vrsta strpljivosti donosi veću nagradu jer je ciljana. Pored toga, postoji i treća vrsta strpljivosti, a to je strpljivost u teškoćama i problemima, kao što je, npr., traženje oprosta zbog grešaka i poroka. Ali ibn Husejn Zejnul-Abidin za strpljive kaže: Kada Allah sakupi prve i posljednje, pozivač će zvati pitajući: "Gdje su strpljivi, da uđu u Džennet prije polaganja računa..."

To svjedoče i riječi Uzvišenog: "Doista će bez računa biti nagrađeni oni koji su strpljivi." (39:10) Seid ibn Džubejr kaže: "Strpljivost je priznavanje roba Allahu za ono što ga je pogodilo, odnosno podnošenje teškoća u nadi u Allahovu nagradu. Jer čovjek je nekada preplašen, ali postojan i pritom se vidi samo njegova strpljivost. Riječima: I ne kažite za one koji su na Allahovom putu poginuli "Mrtvi su!" Ne, oni su živi..Allah Uzvišeni saopćava da su šehidi, u Berzehu (Međusvijetu) živi i opskrbljeni. To se, također, navodi i u Sahihu Muslimovu: /152/ Duše šehida bit će u voljima (grlima) zelenih ptica koje će letjeti po Džennetu kuda god hoće, pa će doći do svjetiljki obješenih ispod Prijestolja (Arša)Tvoj Gospodar će ih pogledati, pa će reći: "Šta želite?" Reći će: "Gospodaru naš, šta možemo poželjeti kada si nam dao ono što nijednom od Svojih stvorenja dao nisi." Nakon toga pitanje će biti ponavljano, pa kada one vide da pitanje neće prestati dok ne odgovore, kazat će:

"Želimo da nas vratiš na dunjaluk, pa da se borimo na Tvom putu, kako bismo ponovo dali život u Tvoje ime", pošto su vidjele nagrade za šehadet. Gospodar Uzvišeni tada će reći: "Zapisao sam da se tamo ne vraćaju." U hadisu koji prenosi Ahmed s lancem prenosilaca od Kaba ibn Malika, stoji da je ovaj rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /153/ "..duša vjernika bit će ptica koja će stajati na drvetu dženetskom sve dok je Allah ne vrati u njeno tijelo na Dan oživljenja." U tome je dokaz za status svih vjernika, iako su šehidi u Kur'anu posebno spomenuti, što predstavlja posebnu počast njima.

"Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive" /155/, One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: "Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti." /156/ "To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihovoga i milost; ti su na Pravom putu."/157/

Allah Uzvišeni obavještava nas da će On iskušavati Svoje robove, tj. ispitivati ih nekada u dobru, a nekada u teškoćama, kroz strah i glad, kao što na drugom mjestu kaže:"...pa mu je Allah dao da iskusi odjeću gladi i straha" (16:112) budući da se to vidi na gladnom i uplašenom čovjeku. Zatim ovdje kaže: "Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem", tj. malom količinom toga, "te gubljenjem imetka", tj. gubljenjem dijela imetka, "i života", kao što je smrt prijatelja i bližnjih, "i ljetine", tj. neće vam roditi bašče i njive kao obično, pa ko strpljiv bude imat će nagradu, a ko bude malodušan stići će ga kazna. Zato Uzvišeni Allah kaže: "A ti obraduj strpljive", jer to su "oni koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti", tj. ovim svojim riječima oni nalaze utjehu za ono što ih je pogodilo znajući da pripadaju Allahu, Koji se po Svojoj volji odnosi prema Svojim robovima, odnosno znajući da Njemu na Sudnjem danu neće promaći ni trunka bilo čega.

To je učinilo da oni priznaju da su robovi Njegovi i da će se Njemu na Sudnjem danu vratiti. Allah Uzvišeni saopćava šta im daje za to, pa kaže: "To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost", dakle kao vid Njegove pohvale njima. "To su oni koji su na Pravom putu." Omer ibnel-Hattab kaže: "Divne su to naknade i dodatak uz njih!" Riječi: "To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost" sadrže dvije naknade, a riječi: "To su oni koji su na Pravom putu" sadrže dodatak, jer njima pripada nagrada, ali, također, i poseban dodatak. O "istirdža'u", tj. izgovaranju Allahovih riječi kod nedaća: "Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti", postoje brojni hadisiMeđu njima su i riječi koje navodi Muslim u svom Sahihu od Ummi-Seleme, r.a., koja kaže: Čula sam Allahovog Poslanika kako kaže: /154/ "Nema toga roba koga nešto pogodi, pa kaže: 'Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratitiMoj Bože, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro', a da ga Allah ne nagradi i da mu poslije toga ne da dobro." Zatim ona kaže: "Kada je umro moj muž, ja sam postupila (govorila) kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa mi je Allah podario boljeg od njega, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Husejna ibn Alija, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /155/

"Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom da izgovore riječi: 'Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti', Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći." Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sinana da je rekao: /156/ Ukopavao sam svoga sina i, dok sam još bio u kaburu, za ruku me je uzeo Ebu-Talha el-Havlani, izvukao me, a potom rekao: "Da te obradujem!?" Rekoh: "Da", a on reče: Pričao mi je Ed-Dahhak ibn Abdurrahman ibn Avzeb kako je Ebu-Musa rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah kaže meleku smrti: uzeo si sina Moga roba, uzeo si mu zjenicu oka njegovog, plod srca njegovog? On reče: Da. Zatim mu je rekao: Pa šta je on na to rekao?, a melek reče: Tebe je hvalio i rekao: “Mi smo Allahovi I njemu se varaćamo” zatim mu je rekao: Sagradite dom u Džennetu i nazovite ga Dom zahvale!'​

"Safa i Merva su, doista, Allahova časna mjesta. Zato onaj koji Kuću Allahovu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obiđe oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo, pa Allah je doista blagodaran i sve zna."/158/

Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Urveta, koji prenosi od Aiše, pa kaže: /157/ Ona je rekla: Je si li vidio riječi Allaha Uzvišenog: "Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta. Zato onaj koji Kuću Allahovu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obiđe oko njih." Rekao sam: "Tako mi Allaha, nema ni grijeha ako se oko njih ne obilazi." Aiša je na to rekla: "Loše je to što kažeš, sestriću moj, jer da je tako kako si ti slobodno tumačio, ajet bi glasio: Nema grijeha ako se ne obilazi oko njih." To je, međutim, objavljeno budući da su ensarije prije nego su prihvatile islam prinosile žrtvu Menatu, kojega su obožavali prilikom suše. Onome ko bi prinosio žrtvu u vrijeme paganstva bilo bi teško da oko njih obilazi, pa je Allah, dž.š., objavio: "Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta. Zato onaj koji Kuću Allahovu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obiđe oko njih." Aiša je rekla: "Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uveo običaj (sunnet) obilaska oko njih, tako da niko ne izostavlja taj obilazak." /Navodi se u oba Sahiha./ U Sahihu Muslimovom navodi se duži hadis Džabira: /158/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se, nakon što bi završio obilazak oko Kabe, vratio u ugao, dotaknuo ga rukom, zatim bi izišao na vrata Safe govoreći: "Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta." A zatim bi rekao: "Počinjem onim čime je Allah počeo." U predanju Nesaijevom stoji: /159/

"Počnite s onim s čime je Allah počeo." Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Habibe bint ebi-Tudžra, koja kaže: /160/ Vidjela sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako obilazi između Safe i Merve dok je svijet bio ispred njihIšao je trčeći (žurno) tako da sam mu vidjela koljena oko kojih se okretao ogrtač, zbog brzine hoda, govoreći: "Idite trčeći, jer Allah vam je propisao trčanje ("sa'y")." Imam Ahmed prenosi od Safijje bint Šejbe da je nju obavijestila neka žena kako je čula Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže na Safi i Mervi: /161/ "Propisano vam je trčanje, pa trčite." Ovaj hadis koristi se kao dokaz za mezhebe koji smatraju da je "sa'y", tj. trčanje između Safe i Merve, jedan od osnovnih elemenata hadža, kao što je to u šafijskom mezhebu i kod svih onih koji se slažu s njim, kao što je to po jednom predanju Ahmeda, a pozato je da to isto zastupa i MalikIma mišljenja da je to "vadžib" i da nije osnovni element hadža (rukn), pa onaj ko ga izostavi namjerno, obavezan je zaklati kurbanIma također mišljenja da je to mustehab, što zastupaju Ebu-Hanife i neki drugi učenjaci na osnovi predanja od Enesa, Ibn-Omera i Ibn-AbbasaEl-Kurtubi kaže: Oni za dokaz uzimaju riječi Allaha Uzvišenog: "Ko dobrovoljno učini neko dobro" (2:184)

Prvo mišljenje je ispravnije, pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sam obilazio između njihZatim on kaže: /162/ "da uzmete,od mene, svoje obrede"Zato sve što je on činio na tom svom hadžu vadžib je koji treba obavljati na hadžu, izuzev ako za nešto ima poseban drugi argument. Allah to najbolje zna! Već su navedene riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Trčite, jer Allah vam je propisao trčanje (sa'y)", a i Allah Uzvišeni ističe da tavaf između Safe i Mevre spada u ibadet Allahu, tjda spada u propise koje je Allah propisao Ibrahimu za izvršavanje obreda hadžaIsto tako, iz hadisa Ibn-Abbasa vidi se da to potječe od čina Hadžere, tj. njenog trčanja između Safe i Merve u traganju za vodom njenom djetetu dok je bila ponizno predana, uplašena i predana Allahu, dž.š., sve dok je Allah Uzvišeni nije oslobodio briga, olakšao samoću, uklonio teškoće i dao da joj poteče izvor Zemzem, čija voda /163/ "zasićuje i liječi"Stoga onaj koji trči između njih treba biti svjestan svoje zavisnosti, malenkosti i potrebe za Allahom da Allah uputi njegovo srce, popravi stanje i oprosti mu grijehe. Riječi: "Ko dobrovoljno učini kakvo dobro", kako navodi Er-Razi, odnose se na ovome mjestu na onoga koji obilazi između njih na svom dobrovoljnom hodočašću ili umriRiječi: "Allah je, doista, blagodaran i sve zna" znače: za malo, On nagrađuje puno; On zna mjeru te nagrade i nikoga neće zakinuti "Allah doista neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati." (4:40)

"One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put nakon što smo ga u Knjizi ljudima označili, Allah će prokleti, a proklet će ih i oni koji proklinju." /159/ "Izuzet će se oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje; takvima ću Ja oprostiti, jer Ja sam Taj Koji prima pokajanje i milostiv sam." /160/ "Onima koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru, slijedi doista prokletstvo Allahovo, i meleka i svih ljudi." /161/ "U njemu će vječno ostati, a patnja njihova neće se smanjivati, niti će im se šta odlagati."/162/

Ovo je žestoka prijetnja onome ko bude skrivao Jasne dokaze i uputu korisnu za srca koje su donosili poslanici nakon što je to Allah Uzvišeni objasnio Svojim robovima u Svojim knjigama koje je objavljivao Svojim poslanicima. Ebul-Alije kaže: To je objavljeno u vezi sa sljedbenicima Knjige koji su tajili osobine Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Allah saopćava da njih za taj njihov postupak sve proklinjeI kao što za oprost učenjaku moli svaka stvar, pa čak i riba u vodi i ptica u zraku, ove proklinje Allah, a proklinju ih i svi koji mogu proklinjati. Od Ebi-Hurejre i nekih drugih prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /164/ "Ko bude upitan o nekom znanju, pa to sakrije, na Sudnjem danu će imati uzdu od vatre." U sahih hadisu se navodi od Ebu-Hurejre da je rekao: "Da u Božijoj Knjizi nema ajeta: 'One koji budu tajili Jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put...' nikome ja ne bih rekao ništa!" Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Berra'a ibn Aziba, prenosi da je rekao: /165/​

Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednoj dženazi, pa je rekao: "Nevjernik će dobiti udarac između očiju, što će čuti sve životinje / izuzev ljudi i džina. Proklinjat će ga svako ko bude čuo taj zvuk." "Allah će prokleti, a proklet će ih i oni koji proklinju" riječi Allaha Uzvišenog odnose se na životinje na Zemlji. Nakon toga, Allah Uzvišeni izuzima one koji se Njemu pokaju, pa kaže: "Izuzet će se oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje", tjodvrate se od grijeha, poprave svoja djela i javno saopće ljudima ono što su tajili; "Takvima ću Ja oprostiti, jer Ja sam Onaj Koji prima pokajanje i milostiv sam." Zatim Allah Uzvišeni ističe da se na onoga koji u Njega ne bude vjerovao i ko tako nastavi do smrti "odnosi vječno prokletstvo Allahovo, meleka i svih ljudi". To znači da će ti biti prokleti do Dana sudnjega, a da će zatim doći u vatru džehenemsku, u "kojoj im kazna neće biti olakšana, "niti će im se odlagati", tjnjima se to neće promijeniti ni časa, niti će im se nanijeti nepravdaNaprotiv, to će biti trajno, bez prestanka, Allah da nas sačuva takve kazne! Učenjaci se razilaze u pogledu pitanja: da li je dozvoljeno proklinjanje određenog nevjernika.

Većina smatra da ga ne treba proklinjati s obzirom da mi ne znamo kakav će završetak njemu Allah dati. Neki međutim smatraju da je dozvoljeno proklinjati određenog nevjernika, a to mišljenje zastupa i poznati malikijski fakih Ebu-Bekr ibn el-Arebi, iako on za dokaz uzima jedan hadis koji je slab. Drugi za dokaz uzimaju primjer pijanice kome je ponavljana kazna, zbog čega je neki čovjek rekao: "Allah ga prokleo što toliko mnogo griješi!" Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /166/ "Ne proklinji ga, jer on voli Allaha i Njegova Poslanika!" To pokazuje da se može proklinjati onaj ko ne voli Allaha i Njegova Poslanika. Allah to najbolje zna!

"A vaš Bog jedan je Bog; nema boga osim Njega, Svemilosnog, Milostivog."/163/

Allah Uzvišeni ističe da je samo On Bog, da nema ortaka, niti Njemu ravnog, odnosno da je On Allah, osim Kojega drugoga boga nema, da je On Veliki, Svemilosni, Milostivi. Nakon toga, On navodi stvaranje nebesa i Zemlje kao dokaz Svoje jedinstvene božanstvenosti, budući da je to nemoguće stvorenjima koja upućuju na Njegovu Jednoću, pa kaže:

"U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni noći i dana, u lađi koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude i kiši koju Allah pušta s neba, pa tako u život vraća zemlju nakon njenog mrtvila, po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, u promjeni vjetrova i oblacima koji između neba i Zemlje lebde ima doista znakova za one koji razumijevaju."/164/

Allah Uzvišeni kaže: "U stvaranju nebesa i zemlje...", tj. u visinama nebesa, preciznosti, prostranstvima, pokretnim i nepokretnim zvijezdama i kružnim tokovima kosmosa, odnosno, u gustoći Zemlje, u njenim nizinama i brdima, u morima i pustinjama, u bespućima i naseljima, u svemu u čemu su koristi, u naizmjeničnim promjenama dana i noći, koje dolaze, a zatim odlaze da bi umjesto njih došlo nešto drugo ne kasneći ni trenutka, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći; svi oni u svemiru plove" (36:40) Nekada je jedno duže, a drugo kraće, nekada jedno uzima od drugoga da bi se zatim zamijenili, kao što Uzvišeni kaže: "On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć" (35:13), tj. od jednog povećava drugo i obratno "..lađi koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude", tj. u tome što je On more učinio podložnim da nosi lađe s jednog mjesta na drugo u korist života ljudi, za korištenje onoga što ima u jednoj regiji i prenošenje drugim ljudima, i onog što ima kod njih ovima prvim; "i kiši koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon njenog mrtvila", kao što, također, kaže: "Dokaz im je Zemlja mrtva" itd- do "što oni ne znaju" (36:33-36)

Zatim: "po kojoj je rasijao svakojaka živa bića" koja se u svemu razlikuju. To On sve zna, sve opskrbljuje i Njemu ništa skriveno nije. On kaže: "Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne opskrbljuje. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti! Sve je to u Knjizi jasnoj!" (11:6) "U promjeni vjetrova" koji jednom donose milost, a drugi put kaznu; nekada donose radost najavljujući kišu iz različitih izvora! "i oblacima koji između neba i Zemlje lebde", tjkoji se kreću između neba i Zemlje i koji su u službi Allahove volje prema zemaljskim prostorima i mjestima onako kako ih Allah upotrijebi, "ima doista znakova za one koji razumijevaju" i koji dokazuju Jednoću Allahovu, kao što Allah kaže: "U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni noći i dana, znamenja su za one koji su pametni." Hafiz Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Abbasa: /167/ Kurejšije su se obratile Allahovom Poslaniku: "Ako nam Allah Safu učini zlatnom, mi ćemo ti vjerovati i s tobom se boriti!?" On im je rekao: "Jamčite mi! ako bih ja zamolio Allaha i On vam Safu pozlatio da ćete sigurno vjerovati u mene?!"

Oni su mu dali garanciju, pa je on uputio dovu svome Gospodaru, nakon čega mu je došao Džebrail i rekao: "Tvoj Gospodar će im učiniti Safu zlatnom; ali ako u tebe ne budu vjerovali, On će ih kazniti kako nikoga među svjetovima kaznio nije!" Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne, Gospodaru moj..nego ostavi mene i moj narod da ostanem koji dan!" Nakon toga, Allah je objavio ovaj ajet (To prenosi i Ibn Ebi-Hatim, uz dodatak /168/ "Kako da oni od tebe traže Safu, kada vide znamenja veća od Safe!?" Veki' ibn Džerrah prenosi od Ebi-Duhha'a da je rekao: Kada je objavljeno: "Vaš Bog je jedan Bog", idolopoklonici su kazali: "Ako je to tako, pa neka nam donese ajet (znamen)", pa je Allah Uzvišeni objavio: .."Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje..."​