Kuran i Kerim Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Maida

Ibni Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: "U vjero-zakonu objavljenom Ademu bilo je zabranjeno da se žensko uda za svoga brata blizanca, a naređeno da je oženi neko drugi od njene braće. U njega se nalazilo sve po dvoje djece, muško i žensko, sve dok mu se nisu rodili blizanci sa izrazito lijepom sestrom, i poslije njih blizanci sa manje lijepom sestrom. Brat manje lijepe je rekao: "Oženi me svojom sestrom, a ja ću tebe svojom." Drugi brat je odgovorio: "Ne, ja imam veće pravo na svoju sestru." Prinijeli su kurbane, pa je primljena od onoga koji je žrtvovao ovna, a nije primljena od onoga koji je žrtvovao usjeve, pa je on ubio svoga brata." Lanac prenošenja mu je dobar.

El-'Avfi prenosi od Ibni-'Abbasa: U njihovo vrijeme nije bilo siromaha kojemu bi se mogla dati milostinja /sadaka/, već samo kurban koji bi neko mogao žrt-vovati. Tako su i dvojica Ademovih sinova, jedne prilike sjedeći, odlučila: Kada bismo mi prinijeli kurbane!? Tada kada bi neko prinio neki kurban i Allah bio zadovoljan sa tom njegovom žrtvom, On bi slao vatru koja bi ga progutala; u protivnom, ako Allah nije bio zadovoljan sa kurbanom, vatra ga ne bi doticala. Tako su i njih dvojica prinijeli kurbane. Jedan je bio stočar, a drugi zemljoradnik; stočar je prinio najboljeg i najdebljeg brava, a drugi je prinio nešto od svoje ljetine. Vatra je došla i spustila se između njih dvojice, pa je progutala ovcu, a ostavila usjeve. Ademov sin je rekao svome bratu: "Zar da ti hodaš među ljudima, a da oni znaju da si ti prinio kurban koji je primljen, a moj da je odbijen? Ne, tako mi Allaha, ljudi neće gledati u mene , a da ti budeš bolji od mene! Ja ću te, posigurno, ubiti!" Brat mu odgovori: "Kakav je moj grijeh? Allah prima samo do onih koji su dobri." Prenosi ga Ibi-Džerir. Ovo predanje ukazuje na to da prinošenje kurbana nije bilo poradi nekog razloga,niti poradi svađe zbog žene, kako je to ranije rečeno, a to je i vanjski smisao ovog kuranskog teksta:

"kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije, ovaj je rekao: Sigurno ću te ubiti! - Allah prima samo od onih koji su bogobojazni - reče onaj." Iz konteksta vidljivo je da se on rasrdio i osjetio zavist prema njemu zato što je bratov kurban primljen, za razliku od njegova. Općepoznato je kod većine (džumhur), da se onaj koji je žrtvovao ovcu zvao Habil, a onaj koji je žrtvovao hranu Kabil i da je od Habila primljena njegova ovca. Ibni-Abbas smatra da je to čak bio ovan kojim je iskupljen Ismail, alejhi selam, koji je bio određen za žrtvu, što je i analogno, a Allah najbolje zna.

Riječi Uzvišenog Allaha: "Allah prima samo od onih koji su bogobojazni ", tj. od onoga ko se Allaha boji u svome djelovanju. Prenosi Ibn Ebi- Hatim od Temima, znači Ibn-Malika El-Mekarrija: Čuo sam Ebu-Derda'a da kaže: "Kada bih bio siguran da je Uzvišeni Allah primio od mene jedan namaz, bilo bi mi draže od ovog svijeta i svega što je na njemu, jer Uzvišeni Allah kaže:

"Allah prima samo od onih koji su bogobojazni." Također, Ibn Ebi-Hatim prenosi od Mejmuna ibn Ebi-Hamze da je rekao: Sjedio sam kod Ebu-Vaila kad je ušao neki čovjek koji se zvao Ebu-'Afif i bio je iz društva Mu'azovog. Upitao ga je Šekik ibn Seleme: "Zar nam nećeš ispričati nešto od Muaz ibn Džebela?" Odgovorio je: Svakako, čuo sam ga gdje kaže: "Ljudi će biti zadržani na jednoj poljani, pa će neko povikati: Gdje su bogobojazni? Pa će oni ustati u okrilju Milostivog, a On se od njih neće zastirati koprenama niti zakrivati." Upitao sam: "A ko su bogobojazni?" Odgovorio je: "To su ljudi koji su se čuvali idolopoklonstva i obožavanja kumira, oni su iskreno robovali Allahu Uzvišenom pa će produžiti u Džennet." Riječi Uzvišenog Allaha:

"I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova", rekao je njemu njegov dobri brat od koga je Uzvišeni Allah primio kurban, zbog njegove bogobojaznosti, kada mu je onaj prijetio da će ga ubiti, iako se on ničim nije ogriješio prema njemu; tj. ja tebi neću istom mjerom uzvratiti na tvoj ružan postupak pa da ja i ti budemo jednaki u grijehu.

"Jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova", da bih učinio ono što ti želiš učiniti, već ću se ja strpjeti nadajući se nagradi od Uzvišenog Allaha. Kaže Abdullah ibn Amr: "Tako mi Allaha, on je bio jači od njega, ali ga je zadržala njegova pobožnost."

Prenosi imam Ahmed od Bišra ibn Seida da je S'ad ibn Ebi-Vekkas rekao u vrijeme iskušenja za vladavine h. Osmana: /90/ Svjedočim da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Uistinu će biti smutnje i iskušenja. Onaj ko bude u tom vremenu sjedio bolji je od onoga ko bude stajao, a onaj koji bude stajao bolji je od onoga koji bude hodao, a onaj koji bude hodao bolji je od onoga koji bude žurio." Upitao sam: "A šta ako vidim da je neko ušao u moju kuću pa pruži ruku svoju prema meni da me ubije?" Odgovorio je: "Budi kao sin Ademov." Također ga prenosi i Et-Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen hadis, a prenosi ga i Ebu-Davud od Husejna ibn Abdur-Rahmana El-Ešdžaija da je on čuo S'ada ibn Ebi-Vekkasa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao /S'ad/ u ovome hadisu: /91/ "Allahov Poslaniče, šta misliš ako uđe u moju kuću i pruži ruku svoju prema meni da me ubije?" Dalje S'ad nastavlja: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovorio je: Budi poput sina Ademovog" i citirao ajet: "I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova." Riječi Uzvišenog Allaha:

"Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri." "A ona je kazna za sve nasilnike", tj. grijeh moga ubojstva i svoj grijeh koji imaš otprije. Mudžahid za riječi Uzvišenog Allaha: "Ja želim da ti poneseš i moj (grijeh)" kaže: "S ubojstvom mene i svoj grijeh koji si ti imao prije toga."​

Riječi Uzvišenog Allaha: "I duša njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih", tj. navede ga, učini mu lijepim i ohrabri ga na ubojstvo svoga brata, tj. poslije ove opomene i prijetnje. Riječi Uzvišenog Allaha: "i postade jedan od izgubljenih", tj. na ovom i na vječnom svijetu, a ima li veće propasti od ove? Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /92/ "Ne bude niko ubijen nepravedno, a da prvi Ademov sin nema udio u prolijevanju njegove krvi, jer je on prvi koji je počinio ubistvo." Prenose ga autori El-Kutu¢bu - s - Sitte izuzev Ebu-Davuda.

Riječi Uzvišenog Allaha: Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. Es-Suddi prenosi svojim lancem prenošenja od ashaba, neka je Allah zadovoljan sa njima: Kada je izdahnuo dječak, brat ga je ostavio pod vedrim nebom, ne znajući kako da ga sahrani, pa je Allah poslao dva gavrana koji su bili braća, pa se oni pobiše i jedan ubi drugoga pa mu iskopa jamu pa posu zemlju preko njega. Kada je on to vidio, reče: "Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!" Riječi Uzvišenog Allaha:

“I pokaja se." Hasan El-Basri kaže: "Uzvišeni Allah ga je uzdigao zbog njegova pokajanja nakon propasti."

U jednom hadisu navodi se da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /93/ "Nijedan grijeh nije tako opasan da bi Allah ubrzao kaznu za njega na ovom svijetu, pored onoga što je za izvršioca pripremio na vječnom, kao što su nasilje i prekidanje rodbinskih veza." U Kabilovom su postupku i jedan i drugi. Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.

"Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili."/32/ "Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika"/33/, "ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv."/34/

Uvišeni Allah kaže: "Poradi toga što je Ademov sin ubio svoga brata nasilno i nepravično." "Mi smo propisali sinovima Israilovim", tj. uzakonili smo im i objavili: "Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao", tj. ako neko ubije nekoga bez nekog motiva vezanog za odmazdu /kisas/ i bez toga da je taj počinio nered na Zemlji i bude vjerovao da je dozvoljeno ubiti nekoga bezrazložno, ko nije počinio nikakav zločin - taj kao da je sve ljude poubijao, jer on ne pravi razliku među ljudima; međutim, ako neko bude razlog da se nečiji život spasi, tj. spriječi ubistvo nekoga i bude stajao iza toga, onda su svi ljudi sigurni od njega u tom pogledu. Zbog ovoga Uzvišeni Allah kaže:

"kao da je svim ljudima život sačuvao". Prenose El-E'ameš i drugi od Ebu-Saliha, a on od Ebu Hurejrea, da je rekao: Otišao sam kod h. Osmana na dan kada su napali njegovu kuću i rekao: "Došao sam da ti pomognem", a borba je bila prekinuta, o vladaru pravovjernih. Odgovorio je: "O Ebu-Hurejre, da li bi te radovalo da sve ljude poubijaš i mene sa njima?" Odgovorio sam: "Ne." On nastavi: "Uistinu, ako ubiješ nekog čovjeka, kao da si sve ljude poubijao. Imaš dozvolu da se vratiš, nagrađen /od Allaha za svoj dolazak/ i bez ikakva grijeha" , pa sam se ja vratio i nisam se borio. Od Mudžahida se prenosi da kaže za onoga koji hotimično ubije vjernika i za kojeg će Allah pripremiti Džehennem kao kaznu, na njega će gnjev Svoj spustiti, proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti: "Kada bi sve ljude poubijao ne bi imao veću kaznu od te", a za onoga koji bude uzrok da se nečiji život sačuva i koji kao da je svim ljudima život sačuvao, kaže: "Od onoga koji ne ubije nikoga svi su ljudi pošteđeni."

Riječi Uzvišenog Allaha: "Naši su im poslanici jasne dokaze donosili", tj. sa jasnim dokazima, znakovima i argumentima."...ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili". Ovo je prijekor njima zbog toga što su činili zabranjene stvari i nakon toga, i pored toga što su za njih znali /da su zabranjene/, kao što su postupali oni iz plemena Benu-Kurejza, En-Nadir i drugi pripadnici plemena Benu-Kajnuka'a od jevreja koji su živjeli oko Medine. Oni su ratovali sa plemenima Evs i Hazredž kada bi došlo do ratova između njih u predislamskom periodu, a kada bi se rat završio, oni bi otkupljivali zarobljene i žalili ubijene. Uzvišeni Allah ih zbog toga kori u suri El-Bekare.[247]

Riječi Uzvišenog Allaha: "Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju."

Vojevanje (el-muharebe) jeste suprotstavljanje i oponiranje i ono je podudarno sa nevjerovanjem, drumskim razbojništvom i prepadima, kao što se i nered na Zemlji odnosi na više vrsta zala.​

Ovaj ajet, iako je objavljen o jednoj skupini iz plemena Urejna ili plemena Akl, općenito se odnosi na idolopoklonike i druge koji imaju ova obilježja, kako to prenose Buharija i Muslim od Enesa ibn Malika /94/, da je jedna grupa iz plemena Akl, njih osam, došla do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i dali mu prisegu na prihvatanje islama. Međutim, klima u Medini nije im odgovarala, pa su poobolijevali i oslabili. Potužili su se Allahovom na to Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa im je on predložio: "Kada biste otišli sa našim pastirima među deve, pa pili njihovu mokraću i mlijeko?" Odgovorili su: "Svakako", a zatim su otišli i pili njihovu mokraću i mlijeko i tako ozdravili. Međutim, ubili su pastira i pokupili deve. To je došlo do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem On je poslao potjeru za njima , pa su sustignuti i dovedeni. Naredio je da im se odsijeku ruke i noge i usijanim ekserom probodu oči, a zatim da se bace na sunce dok ne umru. Ovo je Muslimov tekst hadisa, a u drugom tekstu njih dvojice se kaže: iz plemena Akl ili Urejne. U jednom tekstu ovog hadisa kaže se: /95/ "pa su bačeni na žegu i počeli su tražiti vodu, ali im nije data". Od Katade se prenosi da je rekao: "Bili su iz plemena Akl i plemena Urejna. Muslim ga prenosi preko Selmana Et-Tejmijja, od Enesa da je rekao: /96/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da im se iskopaju oči samo zato što su oni iskopali oči pastirima.[248] Vidio sam jednog od njih kakao grize zemlju ustima, sve dok nisu pomrli i tada je objavljen ajet:

"Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju...do kraja." Također ga prenose Ebu-Davud, Nesaija i Tirmizija, koji ga ocjenjuje kao hasen sahih. U predanju od Ibn Ebi- Hatima Enes kaže: /97/ "...pa su se odmetnuli od islama, ubili pastira, otjerali deve, vršili prepade na putu i silovanja."

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn Omera ili Amra - u dilemi je jedan od prenosilac po imenu Junus - a on od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kazivanje o tome, tj. kazivanje o pripadnicima plemena Urejna i da je ajet o vojevanju protiv Allaha objavljen u pogledu njih. Također ga prenosi i Ebu-Davud.

Riječi Uzvišenog Allaha: "...da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju". Ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Vođa muslimana može birati o onome koji potegne oružje na muslimane i bude vršio prepade na putu: ako hoće ubiti ga, ako hoće razapeti ga ili ako mu hoće noge i ruke unakrst odsjeći" - ili, ako hoće, prognati ga. Potpora je ovome mišljenju u činjenici da je čestica: /ili/ upotrijebljena u značenju odabira (lit-tahjiri), kao što je u drugim primjerima u Kur'anu, npr. riječi Uzvišenog Allaha koje govore o kazni za hotimični lov u vremenu obavljanja hadža: "Kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, kao kurban zakolje kod Kabe, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti." (5:95) Sve je ovo prepušteno izboru, pa tako treba da bude i ovaj ajet. Što se tiče riječi Uzvišenog Allaha: "...ili da se iz zemlje prognaju", o njima Ata El-Horosani kaže: "Bit će prognan iz jednoga grada u drugi nekoliko godina, ali neće biti protjeran iz islamske države." Neki drugi smatraju da se pod progonstvom (nefj) misli na zatvor. Ibn-Džerir je ovdje odabrao mišljenje da se progna iz svoje pokrajine u drugu i da tamo bude zatvoren.

Riječi Uzvišenog Allaha: "To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika", tj. ovo što je spomenuto o ubijanju, razapinjanju, sječenju nogu i ruku unakrst i progonu, poniženje je za njih među ljudima na ovom svijetu, pored velike kazne koju im je Allah pripremio na Sudnjem danu. Ovo podupire mišljenje onih koji smatraju da je ovaj ajet objavljen samo u vezi sa idolopoklonicima, a da se pripadnike islama odnosi hadis u Muslimovom Sahihu od Ubade ibn Samita, radijAllahu anhu, koji kaže: /98/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo je prisegu od nas kao što ju je uzeo od žena: da nećemo Allahu nikoga ravnim smatrati, i da nećemo krasti, i da nećemo bludničiti, i da nećemo djecu svoju ubijati, niti ih jedan drugima podmetati. Onaj od vas koji to ispuni ima nagradu kod Uzvišenog Allaha, a onaj koji bude učinio nešto od toga, pa ne bude kažnjen - to mu je otkup. Slučaj onoga kojeg pokrije Allah - Njemu pripada: ako htjedne, On će ga kazniti; a ako htjedne, On će mu oprostiti." Prenose ga Muslim, Ibn-Madže i Tirmizija, koji ga ocjenjuje kao hasen - garib.

Ibn-Džerir kaže: Oni imaju u ovozemaljskom životu kaznu, a na onom svijetu imat će još veću kaznu, tj. ako se ne pokaju zbog tih svojih postupaka prije nego što umru. Riječi Uzvišenoga: "...ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv" - prema mišljenju onih koji kažu da se odnose na idolopoklonike sasvim su jasne. Što se pak tiče muslimana koji budu vojevali protiv Allaha na ovaj način, pa ako se pokaju prije nego što ih se domogne, sa njih spada obaveznost izvršenja smrtne kazne, razapinjanja i odsijecanja noge. O tome da li će se odsjeći ruka ili ne, postoje dva mišljenja kod učenih; vanjski smisao ajeta nužno zahtijeva obustavu svega i tako su postupali ashabi, kao Alija i Ebu-Musa El-Eš'ari za vrijeme njegova namjesništva nad Kufom u vrijeme vladavine h. Osmana.

Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Eš-Ša'di rekao: Harise ibn Bedr Et-Temimi iz Basre činio je nered na Zemlji i vojevao protiv Allaha, pa se obratio nekim ljudima od Kurejšija, među kojima su bili Hasan ibn Alijja, Ibni Abbas i Abdullah ibn Džafer, onda su se oni obratili h. Alji, ali je on odbio pomilovati ga, pa je on otišao kod Se'ida ibn Kaisa El-Emedanija i ostavio da se brine za njega o njegovoj kući i porodici, a zatim je otišao Aliji i rekao: "O vladaru pravovjernih, šta misliš o onome ko je vojevao protiv Allaha i Poslanika Njegova i nered na Zemlji činio?" H. Alija je proučio ove ajete zaključno sa: "...ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete!", pa mu je napisao pomilovanje.​

"O vjernici, Allaha se bojte i tražite ono što će vas Njemu približiti, i na putu Njegovu se borite da biste postigli što želite."/35/ "Kad bi sve ono što je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i još toliko, i htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih čeka muka nesnosna."/36/ "Zaželjet će oni da iz vatre iziđu, ali im iz nje izlaska neće biti, za njih će biti patnja neprestana."/37/

Uzvišeni Allah govori naređujući Svojim robovima da Ga se boje, a pod bogobojaznošću (takva), kada je ona uvezana sa pokornošću Njemu, podrazumijeva se ustezanje i napuštanje zabranjenih stvari. Poslije toga Uzvišeni Allah kaže: "... i tražite ono što će vas Njemu približiti". Ibn-Abbas kaže: "El-vesile""jeste bliskost". Katade kaže: "Približujte Mu se pokoravajući Mu se i čineći ono što će Ga zadovoljiti."[249]

"El-vesile" /riječ spomenuta o ovome ajetu/ sredstvo je pomoću kojeg stižemo do postizanja cilja. "El-vesile", također je vlastito ime za najviši stepen u Džennetu, koji pripada isključivo Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i koji je mjesto njegova boravka u Džennetu; ona je najbliže dženetsko mjesto do Arša /Allahova prijestolja/. Utvrđeno je u Buharijinom Sahihu putem Muhammeda ibn El-Munkedira, od Džabira ibn Abdullaha da je rekao: Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s: /99/ "Ko bude učio, kada čuje poziv na namaz: Allahu moj, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza, podari Muhammedu ¢vesilu¢ i prednost i proživi ga na hvale vrijednom položaju /mekamen mahmuden/ koje si mu Ti obećao, bit će mu dostupno moje zauzimanje na Sudnjem danu." U Muslimovom Sahihu je predanje od Abudullaha ibn 'Amra, ibn 'Asa, koji kaže da je čuo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže: /100/ "Kada čujete mujezina, izgovarajte ono što i on izgovara, a zatim donesite blagoslov /salavat/ na mene, jer, uistinu, onaj ko donese jedan salavat na mene, Allah donese na njega deset, i tražite meni "vesilu", a ona je položaj u Džennetu koji će biti samo za jednog među Allahovim robovima i ja se nadam da ću biti taj rob, a onom ko bude meni tražio "vesilu" bit će dostupno moje zagovaranje."

Prenosi Ibn-Merdevejh od Ebu-Se'ida El-Hizrija da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /101/ "Uistinu, vesila je jedan stepen kod Allaha iznad kojeg nema stepena pa tražite od Uzvišenog Allaha da mi da vesilu iznad Njegovih stvorenja."

Riječi Uzvišenog Allaha: "...i na putu Njegovu se borite da biste postigli što želite", tj. naređuje im Uzvišeni da se bore protiv neprijatelja među nevjernicima i idolopoklonicima koji su odstupili od pravog puta motivišući ih na to onim što je pripremio za borce na Njegovom putu, Sudnjega dana od uspjeha i spasa, neprolazne, sigurne i veličanstvene sreće u visokim odajama u Džennetu koji će nastanjivati, u kojem im se odjeća neće habati, niti će im mladost prolaziti, a zatim Uzvišeni Allah govori o opomeni i kazni koju je pripremio za svoje neprijatelje, nevjernike: "Kad bi sve ono što je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i još toliko, i htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih čeka muka nesnosna", tj. kada bi neko od njih došao na Sudnji dan sa količinom zlata kolika je Zemlja i sa još istom takvom količinom da se time otkupi od Allahove kazne, Allah mu to ne bi primio i neće biti nikoga ko bi mogao otkloniti niti izbjeći kaznu. Zbog ovoga Uzvišeni Allah kaže: "Njih čeka muka nesnosna", tj. ona koja pričinjava bol.

"Zaželjet će oni da iz vatre iziđu, ali im iz nje izlaska neće biti, za njih će biti patnja neprestana", kao što kaže Uzvišeni Allah: "...kad god pokušaju zbog jada iz nje izići, bit će u nju vraćeni" (22:22), tj. u svoju vječnu i trajnu kaznu, i oni neće imati nikakva izlaza iz nje niti će je iko moći odbiti od njih. Buharija i Muslim prenose od Enesa ibn Malika da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /102/ Bit će doveden čovjek od stanovnika Vatre, pa će biti upitan: "O sine Ademov, kakvo si našao da ti je prebivalište?" Odgovorit će: "Najgorim prebivalištem." Bit će upitan: "Bi li se otkupio zlatom, količinom koja je jednaka Zemlji?" Odgovorit će: "Da, moj Gospodaru." Uzvišeni Allah tadaće reći: "Lažeš, Ja sam tražio od tebe manje od toga, pa nisi izvršio." I bit će naređeno da se vodi u Vatru."

Prenose imam Ahmed i Muslim od Zejda ibn Suhejba El-Fekira, a on od Džabira ibn Abdullaha da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao da će neki ljudi izaći iz Vatre i ući u Džennet. Upitao sam Džabira ibn Abdullaha: "Uzvišeni Allah kaže: "Zaželjet će oni da iz vatre iziđu, ali im iz nje izlaska neće biti." Odgovorio je: "Pročitaj početak ajeta": "Kad bi sve ono što je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i još toliko, i htjeli da se otkupe...", do kraja ajeta "...zar to nisu oni koji ne vjeruju?"

"Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar." /38/ "A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se - Allah će sigurno oprostiti. Allah, doista, prašta i milostiv je." /39/ "Ti sigurno znaš da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji. On kažnjava onoga koga hoće, a prašta onome kome hoće. Allah sve može." /40/

Uzvišeni Allah govori i naređuje odsijecanje ruke kradljivcu i kradljivci. Neki pravnici Zahirijjske pravne škole smatraju obaveznim odsijecanje ruke kradljivcu, bilo da ukrade malo ili mnogo, zbog općenitosti ovog ajeta: "Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove", ne uzimajući u obzir količinu vrijednosti /nisab/ i stepen sigurnosti ukradene stvari, već samo da je izvršena krađa. Oni to argumentuju hadisom koji prenose El-Buhari i Muslim od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /103/ "Prokleo Allah kradljivca, ukrade jaje pa mu se odsiječe ruka ili ukrade uže pa mu se odsječe ruka."​

Većina, pak, uzima u obzir nisab ukradene stvari, mada i među njima postoji razlika o njegovoj količini. Tako imam Malik smatra da je nisab tri dirhema, kako je to utvrđeno u Buhariji i Muslimu od Ibn-
-Omera /104/: da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odsijecao ruku za štit čija je cijena bila tri dirhema. Imam Šafija smatra da je nisab jedna četvrtina dinara, ili jednaka protuvrijednost toga u nekretninama ili robi, a i sve više od toga. Argument je za to predanje Buharije i Muslima od h. Aiše, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /105/ "Ruka kradljivca odsijeca se za jednu četvrtinu dinara i više." Muslim prenosi od h. Aiše, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /106/ "Ruka kradljivca odsijeca se samo za jednu četvrtinu dinara i više." Oni zaključuju: "Hadis koji govori o cijeni štita koja je bila tri dirhema nije u suprotnosti sa ovim, jer se tada jedan dinar sastojao od dvanaest dirhema, pa su ta tri dirhema bila jedna četvrtina dinara." Ovo mišljenje su zastupali Omer, Osman i Alija, a također i Omer ibn Abdul-Aziz, El-Lejs ibn S'ad, El-Evzaija, Eš-Šafi'i, Ishak ibn Rahovejh po predanju Ebu-Sevra i Davud ibn Alija Ez-Zahirijj.

Imam Ahmed ibn Habel smatra de su obje ove vrijednosti:četvrtina dinara i tri dirhema obavezujuća vjerozakonska tumačenja (responsa), pa onome ko ukrade jedno od toga ili njegovu protuvrijednost odsijeca se ruka. Imam Ahmed prenosi od h. Aiše da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /107/ "Odsijecajte za četvrtinu dinara, a ne odsijecajte za manje od toga", a tada je jedna četvrtina dinara predstavljala tri dirhema, a jedan dinar dvanaest dirhema. Nesaijin tekst ovog hadisa je: /108/"Ne odsijeca se ruka za manje od vrijednosti jednog štita." H. Aiša je upitana: "Koliko košta jedan štit?" Odgovorila je: "Jednu četvrt dinara."

Imam Ebu-Hanifa, njegovi učenici Ebu-Jusuf, Muhammed i Zufer, a također i Sufjan Es-Sevri, Allah im se smilovao, smatraju da je vrijednost nisaba deset nepatvorenih, kovanih dirhema i to argumentuju time da je vrijednost štita zbog kojeg je odsječena ruka kradljivcu u vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, bila deset dirhema, kako je preneseno od Ibn-Abbasa, da je rekao: "Vrijednost štita, u vrijeme Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, bila je deset dirhema." Prenosi ga Ibn-Merdevejh, a zatim prenosi i od 'Amra ibn Šuajba, od njegova babe, od njegova dede, od Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /109/ "Ne odsijeca se ruka za manje od vrijednosti jednog štita", a vrijednost štita bila je deset dirhema. Zbog opreza bolje je uzeti više, jer kazne se ne izvršavaju ako postoje ikakve sumnje.

Većina daje sljedeće odgovore na hadis na koji se pozivaju predstavnici Zahirijjske pravne škole, od Ebu-Hurejrea: /110/ "ukrade jaje pa mu se odsijeca ruka, ili ukrade uže pa mu se odsiječe ruka": (prvi) da je derogiran hadisom koji prenosi h. Aiša; međutim, o ovome postoji polemika, jer je neophodno razjasniti datum izgovora; (drugi) da je to hadis koji se tumači /muevvel/, pa je to željezno jaje i mornarsko uže. To mišljenje zastupa El-E'ameš, kako to prenose El-Buharija i drugi od njega; (treći) da je ovo metod postupnosti u krađi, od manjeg ka većem, zbog kojeg se odsijeca ruka. Moguće je da je ovo navedeno samo kao obavijest o tome kako je to bilo u predislamskom periodu, kada su odsijecali ruku i za malo i za mnogo, pa je proklet kradljivac koji žrtvuje svoju skupocjenu ruku za beznačajne stvari.[250]

Također spominju da je Ebul-Ala El-Me'arri, nakon što je došao u Bagdad, postao poznat po tom što je stvarao nejasnoće pravnicima zbog njihovog određivanja nisaba za krađu od jedne četvrtine dinara, pa je o tome spjevao stihove:​

Za ruku se daje krvarina od pet stotina zlatnika

pa kako da bude odsječena porad četvrtine dinara.

Oprečnost koju moramo prešutjeti i tražiti zaštitu

našeg Gospodara od Vatre.[251]

Odgovorio mu je sudac Abdul-Vehhab El-Maliki, Uzvišeni Allah mu se smilovao, riječima: "Dok je bila povjerljiva - bila je vrijedna a kada je prevarila - ostala je ponižena." Poradi ovoga Uzvišeni Allah kaže: “Neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar", tj. kazna, za nevaljao postupak koji su učinili uzimajući od svijeta imetak svojim rukama, odgovara odsijecanju onoga čime su se pomogli pri tome, kao opomena od Allaha, tj. kao primjerna kazna (radi odvraćanja drugih) od Allaha zbog činjenja toga. "A Allah je silan", tj. u Njegovoj osveti, "i mudar" - u Njegovoj naredbi, zabrani, ozakonjenju i moći.

Zatim Uzvišeni Allah kaže: "A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se - Allah će sigurno oprostiti. Allah doista prašta i milostiv je", tj. onome ko se poslije krađe pokaje Uzvišeni će Allah oprostiti ono što je između Njega i Njegova roba, a kada su u pitanju imeci ljudi, to se mora njima povratiti ili nadoknaditi - prema mišljenju većine (džumhur).

Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra: /111/ da je neka žena ukrala u vrijeme Allahova Pos-lanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je dovedena onima koje je pokrala. Pitali su: "Allahov Poslaniče, ova žena nas je pokrala?" Pripadnici njenog plemena branili su je: "Mi ćemo dati otkupninu za nju." Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, presudio je: "Odsijecite joj ruku!" Oni su insistirali: "Otkupit ćemo je za pet stotina dinara!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ponovio je: "Odsijecite joj ruku!", pa joj je odsječena desna ruka. Ona je upitala: "Allahov Poslaniče, ima li za mene pokajanja?" Odgovorio je: "Da, ti si danas čista od grijeha kao na dan kada te je majka tvoja rodila." Tada je Uzvišeni Allah objavio iz sure El-Maide:

"A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se - Allah će sigurno oprostiti. Allah doista prašta i milostiv je." Ime je ove žene koja je ukrala Mahzumijja, a ovaj hadis koji govori o njoj zabilježen je i u Buharijinom i Muslimovom Sahihu.

Zatim, Uzvišeni Allah kaže: "Ti sigurno znaš da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji", tj. On je sudija mudri, Čiju presudu niko ne može osporiti i On čini ono što On hoće.

"On kažnjava onoga koga hoće, a prašta onome kome hoće. Allah sve može."

O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore "Vjerujemo!" a srcem ne vjeruju, i jevreji, koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao riječima s mjesta njihovih izvrću i govore: "Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!" A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. To su oni čija srca Allah ne želi očistiti; njih na ovom svijetu čeka poniženje, a na onom svijetu patnja golema. /41/ "Oni mnogo laži slušaju i rado ono što je zabranjeno jedu; pa ako ti dođu, ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se okreneš od njih, oni ti ne mogu nimalo nauditi. A ako im budeš sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne." /42/ "A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni, jer nisu nikakvi vjernici." /43/ "Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici."/44/

Ovi ajeti objavljeni su o onima koji brzo nevje-rovanje ispoljavaju i napuštaju pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku, dajući prednost svojim nazorima i htijenjima nad vjerozakonima Uzvišenog Allaha, "oni koji ustima svojim govore ¢Vjerujemo!¢ a srcem ne vjeruju", tj. vjerovanje ispoljavaju svojim jezikom, a srca su im pusta i prazna i lišena njega i ovo su licemjeri.

"...i jevreji" neprijetelji islama i njegovih sljedbenika, a svi ovi su: "koji izmišljotine mnogo slušaju", tj. slažu se sa njima "i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze", tj. pristaju uz druge ljude, a u tvoje društvo ne dolaze, Muhammede. Ima mišljenje da su oni dolazili da slušaju i da su to prenosili drugim ljudima koji nisu bili prisutni kod tebe, a tvoji su neprijatelji.

"...koji smisao riječima s mjesta njihovih izvrću", tj. neprikladno ih tumače i svjesno izmjenjuju, nakon što su ih shvatili.

"...i govore: Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!" Ovo je objavljeno o dvojici jevreja koji su počinili blud, a oni su izmijenili odredbu iz Allahove Knjige koja je bila kod njih, o kamenovanju oženjenih i udatih koji počine blud. To su izvrnuli i dogovorili se međusobno o kazni od sto udraca bičem, mazanjem garom i jahanju na magarcu natraške. Kada se desio taj događaj poslije Hidžre, obojicq su rekli: "Dođite da mu se obratimo", tj. Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, "pa ako presudi bičevanje i mazanje garom, onda pristanite i to učinite dokumentom između vas i Allaha, a on će biti Allahov Vjerovjesnik, koji je među vama tako presudio, a ako vam presudi kamenovanje, ne slijedite ga u tome."​

O tome su zabilježeni i hadisi. Malik prenosi od Nafia, a on od Abdullaha ibn Omera, radijAllahu anhu: /112/ "Jevreji su došli do Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i spomenuli kako su među njima neki čovjek i žena počinili blud. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitao ih je: "Šta o kamenovanju nalazite u Tevratu?" Odgovorili su: "Javno ih posramimo i budu bičevani." Abdullah ibn Selam je reagovao: "Lažete, u njemu je spomenuto kamenovanje. Donesite Tevrat!" Donijeli su ga i otvorili, a neko je od njih stavio ruku na ajet koji je govorio o kamenovanju bludnika i pročitao ajet prije i ajet poslije. Abdullah ibn Selam mu je rekao: "Podigni ruku!" Podigavši je ukazao se ajet o kamenovanju. Povikali su: "Istinu si rekao, Muhammede, u njemu je ajet o kamenovanju." Allahov Poslanik je naredio /izvršenje kazne/, pa su kamenovani, a ja sam vidio čovjeka kako se presavija preko žene štiteći je od kamenja." Prenose ga El-Buhari i Muslim (a ovo je Buharijin tekst), Ebu-Davud, Ahmed i Ibn-Džerir. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije donio presudu po propisima iz Tevrata poradi ukazivanja neke počasti njima stoga što su vjerovali u njegovu autentičnost, već je to bila posebna objava od Uzvišenog Allaha njemu, sallAllahu alejhi we sellem, da ih to upita, kako bi ih primorao da priznaju postojanje kod njih onoga što su bili tajili, negirali i što nisu praktikovali dugi period. I nakon što su pristali na to , iako su znali da suprotno postupaju zbog svoga iskrivljavanja, protivljenja i poricanja Knjige koja je bila kod njih i u čiju su autentičnost vjerovali , tako da je njhovo okretanje presudi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, bilo samo njihov hir i želja da se on usaglasi sa njihovim stavovima, a ne zato što su vjerovali da je ispravno to šta će on presuditi, rekli su: "Ako vam se ovako presudi", tj. bičevanje i mazanje garom "onda pristanite na to", tj. prihvatite to,

"a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!", tj. da ga primite i slijedite. Uzvišeni Allah kaže: "A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. To su oni čija srca Allah ne želi očistiti; njih na ovom svijetu čeka poniženje, a na onom svijetu patnja golema. Oni mnogo laži slušaju", tj. neistine "i rado ono što je zabranjeno jedu"; tj. haram, a misli se na uzimanje mita. Ibn-Mes¢ud i drugi kažu: "To jest, kako će Allah očistiti srce i odazvati se nekome ko ima ovo negativno svojstvo. Zatim Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem: "...pa ako ti dođu", tj. tražeći presudu od tebe,

"ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se okreneš od njih, oni ti ne mogu nimalo nauditi", tj. nisi grješan ako ne presudiš među njima, jer to što traže od tebe da im presudiš nema za cilj slijeđenje i prihvatanje Istine, već samo želju da to bude podudarno sa njihovim hirovima. Ibni-Abbas i jedna grupa tabiina smatra da je ovaj ajet derogiran riječima Uzvišenog: "I sudi im prema onom što Allah objavljuje." (5:49)

"A ako im budeš sudio, sudi im pravo", tj. po istini i pravdi, iako su oni zulumčari koji su odstupili od puta istine i pravde, "jer Allah voli pravedne."

Zatim Uzvišeni Allah kritikuje njihove pogrešne stavove i bolesne ambicije zbog napuštanja Knjige koju imaju i u čiju autentičnost vjeruju i za čije slijeđenje smatraju da im je naređeno zauvijek, i u isto vrijeme zbog njihova okretanja onome što smatraju neispravnim i neobavezujućim za njih: "A otkud da oni traže od tebe da im sudiš, kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu nikakvi vjernici." Potom Uzvišeni Allah pohvaljuje Tevrat koji je objavio Svome robu i poslanika Musau, sinu Imranovu, alejhi selam: "Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni", tj. nisu napuštali propise Tevrata, izmjenjivali ih ili ih iskrivljivali, "i čestiti ljudi, i učeni", tj. pobožni među njima i njihovi učeni ljudi

"od kojih je traženo da čuvaju Allahovu Knjigu", tj. kojima je data Allahova Knjiga na čuvanje za koju im je bilo naređeno da je stave na svjetlo dana i da po njoj postupaju "i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene", tj. ne bojte se njih, već se bojte Mene "i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." O ovome imaju dva mišljenja o kojima će objašnjenje doći poslije.​

DRUGI POVOD OBJAVE OVIH AJETA

Ebu-Dža'fer ibn Džerir prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ajeti iz sure El-Maide, u kojima su i riječi Uzvišenog: "... ti im ili presudi ili se okreni od njih...", do "...pravedne", objavljen je zbog krvarine plemena Benun-Nedir i plemena Benu-Kurejza naime, ubijeni iz Benun-Nedira bili su ugledni ljudi i za njih se isplaćivala potpuna krvarina, a za ubijene pripadnike plemena Kurejza isplaćivalo se pola krvarine, pa su tražili od Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da im presudi u tome. Tako je Uzvišeni Allah objavio to o njima, pa ih je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, time potaknuo na Istinu i učinio jednaku krvarinu u tom slučaju. Allah najbolje zna koje je od toga bilo.

El-'Avfi prenosi od Alije ibn Ebi-Talhe El-Valija, on od Ibn-Abbasa, da su ovi ajeti objavljeni o dvoje jevreja koji su počinili blud, kako je već prethodilo. Vjerovatno su se ova dva povoda desila u isto vrijeme, pa su objavljeni ovi ajeti o tome svemu, a Allah najbolje zna. Zbog ovoga poslije je rekao: "Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko" i do kraja. Ovo osnažuje predanje da je povod objave vezan za problem odmazde /kisas/, a Allah, neka je slavljen i uzvišen, najbolje zna.

Riječi Uzvišenog:" A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." El-Bera' ibn 'Azib, Huzejfe ibn El-Jeman, Ibn-Abbas i drugi, smatraju da su objavljene sljedbenicima Knjige, a Hasan dodaje: "A i nama su obavezujuće." Abdur-Rezzak prenosi svojim lancem prenošenja od Ibrahima[252] da je rekao: "Ovi su ajeti objavljeni sljedbenicima Knjige, a Uzvišeni Allah zadovoljan je da se odnose i na ovu zajednicu (ummet)." Prenosi ga Ibn-Džerir.

Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao o riječima Uzvišenog: "A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." "Ko zaniječe ono što je objavio Uzvišeni Allah nevjernik je, a ko prizna Objavu, ali ne sudi po njoj - tiranin je i grješnik." Prenosi ga Ibn-Džerir i odabira mišljenje da se pod ajetom misli na sljedbnike Knjige ili one koji negiraju Allahov sud (hukm) objavljen u Knjizi. Eš-
-Ša'bi dodaje: "muslimanima". Od Ataa se prenosi da je rekao o riječima Uzvišenog: "oni su pravi nevjernici". "Nevjerovanje nad nevjerovanjem."[253] Od Tavusa se prenosi: "Nije to nevjerovanje koje izvodi iz vjere (milleta)." Preko Tavusa se prenosi od Ibn-Abbasa: "Nije to nevjerovanje /kufr/ na koje vi mislite." Prenosi ga El-Hakim u Mustedreku i kaže: "Vjerodostojan /sahih/ po uvjetima Buharije i Muslima, premda ga oni ne navode."

"Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bit će mu od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici." /45/

Riječi Uzvišenog Allaha: "Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko" u tekstu Tevrata, tj. ubija se osoba za osobu, izbija se oko za oko, odsijeca se nos za nos i čupa se zub za zub. Oni /jevreji/ nisu dozvoljavali pripadniku plemena Benu-Kurejza da se osveti pripadniku plemena Benun-Nadir, već su pribjegavali isplaćivanju krvarine, kao što su suprotno postupali i u propisu Tevrata, koji su imali zapisanog kod sebe, o kamenovanju oženjenog bludnika pribjegavajući onome što su uobičajili: kazni bičevanja, mazanja garom i javnog sramoćenja. Poradi ovoga Uzvišeni je tamo rekao:

"A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici", jer oni namjerno negiraju Allahov propis svjesno mu se protiveći i suprotstavljajući, a ovdje On kaže: "Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici", jer nisu pomogli oštećenom /mazlum/ da ostvari svoje pravo kod onoga koji ga je oštetio /zalim/ u stvari za koju je Allah naredio pravičnost i jednakost između svih. Međutim, oni su se suprotstavili tome i učinili su nasilje uskrativši pravo jedni drugima.

Ovim ajetom mnogi poznavaoci osnova prava (usulul-fikh) i sami pravnici (fukaha) dokazuju da je vjerozakon koji je došao prije važeći i za nas, ukoliko je potvrđen i ukoliko nije dokinut. To je poznat stav kod većine učenjaka . Hasan El-Basri kaže: "To se odnosi na njih, ali i na sve ljude općenito." Prenosi ga Ibni Ebi-Hatim. Svi se imami pozivaju na općenitost ovog časnog ajeta kao argument da muškarca treba pogubiti zbog ubistva žene. Tako je navedeno i u hadisu koji prenose En-Nesai i drugi, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, napisao u pismu Amr ibn Hazmu /113/ da se muškarac ubija zbog ubistva žene. Drugi hadis glasi /114/: "Muslimani su međusobno jednaki u krvi."

Ovo je stav većine učenjaka. Ebu-Hanifa, Uzvišeni Allah mu se smilovao, pozivajući se na općenitost ovog ajeta smatra da se ubija musliman zbog ubistva nevjernika koji je štićenik islamske države (zimija) i da se ubija slobodan čovjek zbog ubistva roba. Većina /džumhur/ ima suprotan stav o tome. El-Buhari i Muslim prenose od zapovjednika pravovjernih, Alije, Allah zadovoljan sa njim bio, a on od Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /115/ "Musliman se ne ubija zbog nevjernika." Kada je u pitanju rob, od prvih su generacija /selef/ prenesena mnogobrojna predanja da oni nisu dovodili u vezu roba sa slobodnim čovjekom, niti su ubijali slobodnog čovjeka zbog ubistva roba. O tome govore i hadisi koji nisu vjerodostojni.[254] Eš-Šafi¢i navodi konsenzus /idžma/ koji je suprotan stavu Hanefija u tome. Međutim, nije nužno iz toga zaključiti neispravnost njihova stava, bez nekoga argumenta koji bi specificirao značenje časnog ajeta.

Riječi Uzvišenoga: "...a da rane treba uzvratiti". Alija ibn Ebi- Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ubija se osoba za osobu, izbija se oko za oko, odsijeca se nos za nos, čupa se zub za zub, a rana se ranom uzvraća i u ovome su jednaki slobodni muslimani, i ljudi i žene međusobno, ako je namjerno izvršeno ubistvo ili nešto manje od toga. U ovome su jednaki i robovi, njihovi ljudi i žene međusobno, ako je namjerno izvršeno ubistvo ili nešto manje od toga." Prenose ga Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim.​

VAŽNO PRAVILO

Ranjavanje nekada može biti u zglavak (što prouzrokuje gubitak nekog ekstremiteta), pa je neophodna odmazda /kisas/ na osnovu konsenzusa, kao što je odsijecanje ruke, noge, šake, stopala i sl. Ako je rana napravljena na kosti, a ne na zglobu, imam Malik, Allah mu se smilovao, kaže: "Zato se izvršava odmazda, osim ako je u pitanju stegno, jer postoji strah od opasnosti." Ebu-Hanifa i njegova dva učenika kažu: "Nema odmazde ni u čemu kada su u pitanju kosti, osim zbog zuba." Argument tome je hadis Rebie bint En-Nadr, nad kojom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, dosudio odmazdu zbog toga što je slomila sjekutić služavki, premda je služavkina porodica to oprostila i odustala od odmazde. Ovaj hadis bilježe El-Buhari i Muslim. Eš-Šafi¢i kaže: "Apsolutno ne treba nikakva odmazda kada su u pitanju kosti." Ovaj stav je prenesen i od Omera ibn El-Hattaba i Ibn-Abbasa, a zastupali ga i Ata, Eš-Šabi, El-Hasan El-Basri, Ez-Zuhri, Ibrahim En-Nehaijj i Omer ibn Abdul-Aziz. Za to su se opredijelili i Sufjan Es-Sevri i El-Lejs ibn S'ad, a to je ono što je poznato kao mezheb imam Ahmeda.

Zatim kažu /učeni/: "Nije dozvoljeno vršiti odmazdu zbog ranjavanja sve dok ne zaraste rana žrtve, jer ako bi se osvetio prije potpunog zacjeljivanja, pa mu se rana poveća i proširi, on više nema nikakvo pravo na odmazdu." Argument je za to hadis koji prenosi imam Ahmed od Ibn-Šuajba, on od svog oca, a on od svog djeda /116/, da je neki čovjek ubo rogom drugog u koljeno, pa je ovaj drugi otišao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i zatražio: "Dozvoli mi da se osvetim." Odgovorio mu je: "Kada se oporaviš i ozdraviš." Međutim, ponovo je došao i insistirao: "Dozvoli mi da se osvetim", pa mu je dozvolio. Poslije je došao i rekao: "Allahov Poslaniče, ostao sam šepav." Odgovorio mu je: "Ja sam ti bio zabranio, a ti me ne posluša. Allah te udaljio i povećao ti šepavost!" A zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranio da žrtva vrši odmazdu sve dok u potpunosti ne ozdravi. Samo Ahmed prenosi ovaj hadis.

PITANJE: Ako bi žrtva izvršila odmazdu nad počiniocem, pa ovaj od toga umre? Žrtva nema nikakve odgovornosti kod Malika, Šafije, Ahmeda ibn Hanbela i to je stav većine ashaba, tabiina i drugih. Ebu-Hanifa kaže: "Dužnost je isplatiti krvarinu iz imetka onoga koji je izvršio odmazdu." Amir, Eš-Šabi, Ata, Tavus i drugi smatraju: "Porodica onog koji je izvršio odmazdu dužna je isplatiti krvarinu." Ibn-Mesu'd, Ibrahim En-Nehai, El-Hakem ibn Utejbe i Osman El-Busti zaključuju: "Sa izvršioca odmazde otpada dio krvarine shodno napravljenoj rani, a ostatak preko toga dužan je dati iz svog imetka."

Riječi Uzvišenoga: "A onome ko od odmazde odustane, bit će mu od grijeha iskupljenje." Ibni-Abbas kaže: "A ako od odmazde odustane, to će biti iskupljenje onome ko je ranu nanio, a nagrada kod Uzvišenog Allaha onome ko je ranjen bio." Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim. On također prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je o riječima Uzvišenog Allaha: "A onome ko od odmazde odustane, bit će mu od grijeha iskupljenje", rekao: "Onome ko je bio ranjen." Abdullah ibn Amr kaže: "Izbrisat će mu se od grijeha onoliko koliko bude oprostio."

Ibn-Merdevejh prenosi od Eš-Ša'bija, on od nekoga ensarije koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, o riječima Uzvišenog: “A onome ko od odmazde odustane, bit će mu od grijeha is-kupljenje", rekao /117/: "To je onaj čiji zub bude razbijen, ili ruka odsječena, ili bilo šta od njegova tijela, ili bude ranjen u tijelo, pa to oprosti, njemu se smanji isto toliko grijeha. Ako se radi o četvrtini krvarine, onda četvrtina grijeha, ako je trećina - onda trećina grijeha, ako je puna krvarina - oproste mu se svi grijesi." Ibni-Merdevejh prenosi od Adijja ibn Sabita da je neki čovjek, u vrijeme Muavijine vladavine, Allah bio zadovoljan njime, drugome razbio zube, pa mu je davana krvarina, ali je on odbio tražeći da izvrši odmazdu. Davane su mu dvije krvarine, ali je odbio, i davane su mu tri, pa je odbio. Tada je jedan od drugova Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, ipričao da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /118/: "Onome ko od odmazde za krv ili nešto manje odustane, bit će mu od grijeha iskupljenje od dana kada se je rodio do dana kada će umrijeti." Riječi Uzvišenog: "Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici." Već je prethodilo da su Tavus i Ata rekli: "Nevjerovanje /kufr/ nad nevjerovanjem, tiranija /zulm/ nad tiranijom i grijeh /fisk/ nad grijehom."

"Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je, također, bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali", /46/ "i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio - pravi su grješnici."/47/

Uzvišeni Allah kaže: "Poslije njih smo", tj. poslije vjerovjesnika jevreja smo "Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat, prije njega objavljen", tj. vjerovao u nj i sudio po onome što je u njemu, "...a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo", tj. uputstvo prema Istini i svjetlo kojim se otklanjaju sumnje i rješavaju problemi, "...i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen", tj. slijedeći ga i ne ostavljajući ono što je u njemu, osim sa malim izuzetkom što je jevrejima objasnio neke stvari oko kojih su se razilazili, kako to kaže Uzvišeni Allah, govoreći o Mesihu, da je rekao jevrejima: “i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno". (3:50) Poradi ovoga jedan je od dva stava učenjaka da je Indžil dokinuo neke propise iz Tevrata. Riječi Uzvišenog Allaha: "...u njemu je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali", tj. učinili smo Indžil uputom koja se slijedi i učinili smo ga opomenom, tj. zaprekom za činjenje zabranjenih i grješnih stvari bogobojaznima, tj. onima koji se boje Allaha i strahuju od Njegove prijetnje i Njegove kazne.

Riječi Uzvišenog Allaha: "i sljedbenicima Indžila bili smo naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu", neki su čitali: "da sude", tj. u konjunktivu, s tim da je slovo "lam" od uzročne čestice: "da", tj. dali smo mu Indžil da pripadnici njegova naroda sude po njemu u svome vremenu. Neki su čitali: "neka sude", tj. u apokopatusu, s tim da je slovo "lam" u funkciji imperativa, tj. neka vjeruju u sve što je u njemu i neka izvrše ono što im je naređeno u njemu. U njemu je bila radosna vijest o poslanju Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i naredba da se on slijedi i potvrdi kada se pojavi, kao što kaže Uzvišeni Allah:

Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš..." (5:68) Poradi ovoga je tamo rekao: "Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio - pravi su grješnici", tj. izašli su iz pokornosti svome Gospodaru, stremeći onome što je ništavno i napuštajući Istinu. Očito je iz konteksta da je ovaj ajet objavljen o kršćanima.​

"A tebi objavljujemo Knjigu, s Istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti." /48/ "I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da ih Allah želi zbog nekih grijehova njihovih kazniti. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici."/49/ "Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?"/50/

Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo Tevrat, pohvalio ga i naredio da bude slijeđen, s obzirom da je podesan za to, i nakon što je spomenuo Indžil, pohvalio ga i naredio njegovim sljedbenicima da ga se pridržavaju, počeo je govoriti o Časnome Kur'anu, koji je objavio Svome robu i časnome vjesniku, sallAllahu alejhi we sellem: "A tebi objavljujemo Knjigu, s Istinom...", tj. istinito, bez ikakve sumnje u nju da je od Uzvišenog Allaha.

"...da potvrdiš knjige prije objavljene", tj. prethodne knjige koje su je spominjale, hvalile i najavljivale njenu objavu od Uzvišenog Allaha Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem Njena se objava i desila onako kako je bila naviješćena, što je još više povećalo uvjerenost u njihovu istinitost kod pronicljivih i znanih koji su ih imali i koji su se pokoravali Allahovim naredbama, slijedili Njegove vjerozakone i vjerovali u istinitost onoga što im je Uzvišeni Allah obećao jezikom Svojih poslanika: da će sigurno i bez ikakve sumnje doći Muhammed, alejhi selam, i to se je desilo, hvala Allahu. Riječi Uzvišenog: "...i da nad njima bdi". Ibn-Abbas, radijAllahu anhu, kaže: "Da bude povjerenik za njih."

Također, on kaže: "Kur'an je opunomoćen za ranije knjige, pa ono u čemu se slažu sa njim to je Istina, a ono u čemu su mu suprotne - to je neispravno." Od Ibn- Abbasa o riječima: "i da bdi" prenosi se da je rekao: "I da o knjigama koje su mu prethodile donese sud." Sva su ova mišljenja približnog značenja. Uzvišeni Allah ovu je časnu Knjigu, koju je objavio kao posljednju od knjiga, kao njihov pečat, kao najsadržajniju, najuzvišeniju i najsavršeniju - učinio svjedokom, opunomoćenikom i sudijom nad njima svima, a Uzvišeni Allah je osobno preuzeo na Sebe brigu o njenom čuvanju:

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!" Riječi Uzvišenog Allaha: "I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje", tj. sudi, Muhammede, svim ljudima prema onome što ti Allah objavljuje u ovoj Uzvišenoj Knjizi i prema propisima koje ti je On potvrdio od vjerovjesnika koji su bili prije tebe, a nije ih dokinuo. Ibni Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, bilo je dato da bira, ako hoće da im presudi ili da ih odbije. On ih je vratio na njihove propise, pa je objavljeno: "I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim", i time je naređeno Allahovu Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da im presudi prema onome što je u našoj Knjizi.

Riječi Uzvišenog Allaha: "...i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi...", tj. ne slijedi njihove stavove oko kojih su se oni usaglasili i ne odstupaj od Istine koju je naredio Allah poradi prohtjeva ovih neznalica.

Riječi Uzvišenog: "...svima vama smo zakon i pravac propisali", tj. put i praksu, smatra Ibn-Abbas. Riječ: (zakon) ili: (zakon) znači ono sa čime se otpočinje nešto. Tako se kaže: počeo je u tome, tj. počeo je to. Riječ: "pravac" znači put očevidne lahkoće. Ovo je obavijest o narodima koji su imali različite načine primjene Allahova vjerozakona /muhtelifetuledjan/, s obzirom da je Uzvišeni Allah slao Svoje časne poslanike sa različitim propisima, ali sa jedinstvenim učenjem o Allahovoj jednoći /tevhid/. U Buharijinom Sahihu je utvrđeno od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /119/: "Mi, skupina vjerovjesnika, braća smo po jednom ocu. Naša je vjera jedna." Misli se na vjerovanje u Allahovu jednoću /tevhid/ sa kojim je On poslao svakog poslanika i kojeg je sadržavala svaka knjiga koju je

On objavio, kako kaže Uzvišeni Allah: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte." (21:25) Međutim, vjerozakoni se razlikuju u naredbama i zabranama. Ponekad je nešto u jednom vjerozakonu zabranjeno, a zatim bude dozvoljeno u drugom vjerozakonu i obrnuto, ili nešto je olakšano izvršiti u jednom i blaže je, dok je u drugom strožije i teže. Allahu pripada potpuna mudrost i neoborivi dokaz. Ovo je konačni vjerozakon s kojim je poslan Najveći Poslanik, pečat poslanstva i njime je Uzvišeni Allah dokinuo sve prethodne vjerozakone i učinio ga za sve stanovnike Zemlje, i ljude i džine i Arape i nearape.

Riječi Uzvišenog: "A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje", tj. On Uzvišeni propisao je različite vjerozakone da bi iskušao Svoje robove u onome što im je propisao, i da ih nagradi ili kazni za pokornost ili neposlušnost koju su počinili ili su to sve namjeravali.​

Riječi Uzvišenog Allaha: "...zato se natječite ko će više dobra učiniti", a to je pokornost Allahu i priznavanje istinitosti Njegove Knjige, Kur'ana. Zatim kaže Uzvišeni: "Allahu ćete se svi vratiti", tj. vaš povratak je, o ljudi, Njemu, neka je Uzvišen. "...pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti", pa će nagraditi iskrene, a kazniti one koji su poricali. Riječi Uzvišenog: "I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim", potvrda su onog što je prethodilo; zatim Uzvišeni kaže: "...i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje", tj. pripazi se svojih neprijatelja, jevreja, da te ne prevare u Istini preko stvari sa kojim oni do tebe dolaze i ne dozvoli da budeš zaveden i obmanut sa njima, jer su oni lažljivci, nevjernici i prevaranti. "A ako ne pristaju", na Istinu kako im ti presudiš i usprotive se Allahovu zakonu,

"...ti onda znaj da ih Allah želi zbog nekih grijehova njihovih kazniti", tj. znaj da će to biti prema Allahovoj odredbi, mudrosti i znanju o njima, da ih udalji od Upute zbog prijašnjih grijeha, "A mnogi su ljudi, zaista, nevjernici", tj. izašli su iz pokornosti svome Gopodaru, kako kaže Uzvišeni Allah: "Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili." (6:116)

Riječi Uzvišenog Allaha: " Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?" Uzvišeni kori one koji sude bez Allahova suda, jer Allahov sud obuhvata i sadrži svako dobro, a zabranjuje svako zlo i one koji se,pored Allahova suda, okreću stavovima, hirovima i međusobnim dogovorima koje su uspostavili ljudi bez oslonca u Allahovom vjerozakonu, kao što su u pagansko doba presuđivali prema zabludama i neznanju u koje su došli svojim pretpostavkama i hirovima. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi?", tj. zar to žele i Allahov sud odbacuju.

"A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?", tj. ko je pravedniji u svome sudu od Allaha za onog koji razumije Njegov zakon, vjeruje u njega i uvjeren je da je Allah sudija najpravedniji. El-Hasan kaže: "Ko ne sudi po Allahovom sudu, sudi kao u pagansko doba." Prenosi hafiz Ebul-Kasim Et-Taberani od Ibn-Abbasa da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /120/: "Najmrži čovjek Allahu onaj je koji u islamu traži pagansku praksu i traži da bespravno prolije krv drugog čovjeka." Buharija ga slično prenosi svojim lancem prenošenja.

"O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine."/51/ "Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati", /52/ "a oni koji vjeruju reći će: Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su, zaista, s vama? Djela njihova bit će poništena, i oni će nastradati."/53/

Slavljeni i Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima da uzimaju za zaštitnike i prijatelje jevreje i kršćane, Allah ih ubio, koji su neprijatelji islama i njegovih pripadnika, a zatim govori da su oni jedni drugima zaštitnici i prijatelji, strašeći onoga ko to učini i prijeteći, pa kaže: "A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati." Riječi Uzvišenog: "Zato ti vidiš one čija su srca bolesna", tj. u njima je podozrenje, sumnja i licemjerstvo i oni žure prema njima, tj. da prihvate njihovu ljubav i zaštitu, jer se boje da se desi da nevjernici pobijede muslimane, tako da oni imaju zaštitnike među jevrejima i kršćanima, pa da im to nešto koristi. Tada Uzvišeni Allah kaže: "A Allah će sigurno pobjedu dati." Es-Suddi kaže: "Znači osvajanje Meke." Neki drugi kažu: "Znači presudu i rješenje",

"...ili nešto drugo od sebe", znači nametanje glavarine za jevreje i kršćane, "...pa će se oni...", znači licemjeri koji su uzeli za zaštitnike i prijatelje jevreje i kršćane "...zbog onoga što su u dušama svojim krili...", zbog traženja zašite i prijateljevanja "...kajati", tj. za ono što je proisteklo od njih, a nije im omogućilo da išta postignu, nego je čak bilo izvor širenja smutnje i nereda. Oni su se pokazali i osramotili, a Allah je otkrio njihov slučaj Svojim robovima, vjernicima na ovome svijetu nakon što su bili pokriveni i o njima se nije ništa znalo. I nakon što je izašao na vidjelo njihov slučaj, vjernici su se čudili njima kako su se pokazivali da su od vjernika, zaklinjali se na to i pretpostavljali, pa se pokazala njihova laž i njihovo izmišljanje. Poradi ovoga Uzvišeni kaže: "a oni koji vjeruju reći će: Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s vama? Djela njihova bit će poništena, i oni će nastradati."

Muhammed ibn Ishak prenosi od Ubade ibn El-Velida ibn Ubade ibn Es-Samita: "Nakon što je jevrejsko pleme Benu-Kajnuka¢ povelo rat protiv Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, Abdullah ibn Ubejj ibn Selul iskazao je svoju privrženost njima i stao u njihovu zaštitu. Ubade ibn Es-Samit je otišao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem On je bio pripadnik plemena Benu Avf ibn El-Hazredž, koje je imalo svoje saveznike, kao što je to bio Abdullah ibn Ubejj, pa ih je on prepustio Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, skinuvši sa sebe svaku odgovornost za one koji su sa njima sklopili savez rekavši: "Allahov Poslaniče, odričem se u korist Allaha i Njegova Poslanika onih koji su sa njima sklopili savez, a uzimam za prijatelja i zaštitnika Allaha, Njegova Poslanika, vjernike i odričem se onih koji imaju ugovor sa nevjernicima o zaštiti." O njemu, tj. Ubadi ibn Samitu i Abdullahu ibn Ubejju ibn Selulu objavljeni su ajeti iz sure El-Maide: do Njegovih riječi: "O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane!" do Njegovih riječi: "Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana će svakako pobijediti."​

"O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere otpadne - pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve."/54/ "Vaši su zaštitnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju."/55/ "Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana će, svakako, pobijediti."/56/

Uzvišeni Allah govori, ispred Svoje neograničene svemoći, da će onoga koji se okrene od podrške i pomoći Njegovoj vjeri i uspostavljanju Njegova vjerozakona, On zamijeniti boljim od njega i u tom pogledu privrženijim, čvršćim i upućenijim, kako kaže Uzvišeni: "Ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (47:38) Ovdje Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere otpadne", tj. povrati se sa Istine na neistinu i ništavnost /batil/,

"pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole." Prenosi Ibni Ebi-Hatim od Ebu-Musaa El-Ešarijja /121/ da je rekao: "Nakon što je objavljen - tj. ovaj ajet - Allahov Posalanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: Oni su ovaj narod."[255] Slično ga prenosi i Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog Allaha: "prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite"; ovo su osobine potpunih vjernika, da neko od njih bude ponizan prema svome bratu i prijatelju, a oštar i uznosit spram rivala i neprijatelja, kako kaže Uzvišeni: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom" (49:29). Među osobinama Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i ta je da je bio nasmijan /dahuk/ i smrtonosan /kattal/; nasmijan svojim prijateljima, a smrtonosan svojim neprijateljima. Njegove riječi, neka je Uzvišen: "oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati", tj. neće ih niko moći odvratiti od pokornosti Uzvišenom Allahu, uspostavljanja šerijatskih propisa i izvršavanja sankcija, borbe protiv Njegovih neprijatelja, naređivanja dobra i sprečavanja pokvarenosti i na njih ničiji prijekor neće utjecati.

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra/122/ da je rekao: "Naredio mi je moj prijatelj /halili/, sallAllahu alejhi we sellem, sedmero: naredio mi je da volim siromašne i njihovu blizinu; naredio mi je da gledam u nižeg od mene, a da ne gledam u onog iznad mene; naredio mi je da održavam rodbinske veze, makar to rodbina odbijala; naredio mi je da ni od koga ništa ne tražim; naredio mi je da govorim istinu, makar bila i gorka; naredio mi je da se zbog Allaha ničijeg prijekora ne bojim i naredio mi je da često izgovaram: nema nikakve akcije, pokreta, snage i djelovanja bez Allaha /la havle ve la kuvvete illa billahi/ i te riječi su iz riznice ispod Arša." Imam Ahmed također prenosi od Ebu-Seida El-Hudrijja, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, /123/ rekao: "Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer spominjanje istine ili nečeg krupnog neće mu približiti smrtni čas /edžel/, niti će mu udaljiti nafaku." Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida El-Hudrijja, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, /124/ rekao: Neka niko od vas ne omalovažava samog sebe da vidi nešto vezano za Allaha o čemu bi imao šta kazati, pa ne progovori o tome....pa će mu se na danu Proživljenja reći: "Šta te je spriječilo da o tome kažeš to?" Odgovorit će: "Strah od ljudi", pa će mu /Uzvišeni Allah/ reći: "Preče je da se Mene bojiš."

"To je Allahov dar, koji On daje kome hoće...", tj. ko god se okitio ovim svojstvima to je Allahova blagodat i Njegova uputa njemu, "a Allah je neizmjerno dobar i zna sve", tj. neograničeni darovalac blagodati, Koji zna onoga koji to zaslužuje za razliku od onoga kojemu to On uskrati. Riječi Uzvišenog Allaha: "Vaši su zaštitnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici", tj. nisu vaši zaštitnici ni prijatelji jevreji, nego vaše prijateljstvo i zaštita se vraća na Allaha, Njegova Poslanika i vjernike, a riječi Uzvišenoga: "koji namaz obavljaju i zekat daju", tj. vjernici opisani ovim osobinama obavljanja namaza, koji je najjači temelj islama, koji pripada samo Allahu, bez ma kakva suparnika i davanja zekata koji je pravo Allahovih stvorenja i pomoć potrebnima. Što se tiče riječi Uzvišenog: (oni koji se pregibaju u namazu - raki'un) neki ljudi umišljaju da ova rečenica igra ulogu akuzativa stanja /el-hal/ u odnosu na Njegove riječi, neka je On Uzvišen:

"...i zekat daju", tj. u momentu njihova pregibanja u namazu /ruku'/. Kada bi to tako bilo onda bi davanje zekata u momentu pregibanja u namazu bilo bolje od drugoga, jer je to pohvalno. Međutim, ni kod koga od imama koje mi znamo da su postigli stepen davanja pravnih sudova /fetvi/ nije to tako. Neki čak navode i predanje od Alijje ibn Ebi-Taliba da je ovaj ajet objavljen u pogledu njega i to da je pored njega prošao neki prosjak dok je on bio na ruku'u, pa mu je on dao svoj prsten. Međutim, ništa od toga nije vjerodostojno, već samo ono što je nevedeno u prethodnim hadisima da su svi ovi ajeti objavljeni u pogledu Ubade ibn Es-Samita, neka je Allah zadovoljan sa njim, kada se odrekao savezništa sa jevrejima, zadovoljavajući se prijateljstvom i zaštitom od Allaha, Njegova Poslanika i vjernika. Zato Uzvišeni Allah nakon svega ovoga kaže:

"Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova će strana svakako pobijediti", kao što i kaže Uzvišeni: “Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!" - Allah je, zaista, moćan i silan. Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani sigurno će uspjeti", (58:21, 22) pa svako onaj ko je zadovoljan prijateljstvom i zaštitom Uzvišenog Allaha, Njegova Poslanika, i vjernika uspjet će i na ovome i na vječnom svijetu i bit će pomognut i na ovom i na vječnom svijetu. Poradi ovoga Uzvišeni Allah u ovome časnom ajetu ističe: "Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova će strana, svakako, pobijediti."

"O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci - i Allaha se bojte ako ste vjernici." /57/ "I kad pozivate na namaz, i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju."/58/​

Riječi Uzvišenog Allaha: "O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju", upozorenje su za prijateljevanje sa naprijateljima islama i neprijateljima njegovih pripadnika, bilo da su to sljedbenici neke ranije Knjige ili idolopoklonici koji uzimaju za podsmijeh ono najbolje što neko može sprovoditi, čiste i jasne zakone islama, koji sadrže svako dobro, i drže to kao neku igrariju u svojim pokvarenim rezonima, kao što neko reče: "Koliko je onih koji nalaze mahane ispravnom govoru, a zlo toga je od bolesnog shvaćanja." Riječi Uzvišenog: "...bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci", tj. ne uzimajte ni ove ni one za prijatelje, a pod "...ili nevjernici" misli se na idolopoklonike. Riječi Uzvišenog: "i Allaha se bojte ako ste vjernici", tj. bojte se Allaha da uzmete ove neprijatelje za prijatelje ako vjerujete u Allahov zakon, koji oni uzimaju za podsmijeh i igrariju. Kako to kaže Uzvišeni Allah: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini - Allah neće štititi.

To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!" (3:28) Njegove riječi, neka je Uzvišen: "I kad pozivate na namaz, i to za podsmijeh i zabavu uzimaju", tj. tako i kada ezan učite za namaz "...i to uzimaju", također, "...za podsmijeh i zabavu, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju" značaj robovanja Uzvišenom Allahu, niti Njegove zakone. Ovo su osobine sljedbenika i pristalica šejtana, koji kada čuje poziv na namaz /ezan/ pobjegne puštajući vjetar, tj. glasno, sa smradom, kako ne bi čuo učenje ezana, a kad se završi učenje ezana pristupa ponovo dok se ne počne sa učenjem poziva /ikamet/ za uspostavljanje zajedničkog namaza, kada odstupa ponovo sve dok se na prouči ikamet. Tada pristupa ubacujući misli između čovjeka i njegova srca: sjeti se toga, sjeti se toga, čega se inače ne sjeća, tako da čovjek ne zna koliko je klanjao, pa kad se to nekome od vas desi neka učini dvije sedžde prije predaje selama. Ovo je hadis koji su prenijeli El-Buhari i Muslim. Ez-Zuhri kaže: "Uzvišeni Allah spominje učenje ezana u Svojoj Knjizi:

“I kad pozivate na namaz..." Prenosi Ibni Ebi-Hatim. Esbat prenosi od Es-Suddija da je o riječima Uvišenog Allaha: "I kad pozivate na namaz, i to za podsmijeh i zabavu uzimaju" rekao: "Neki je kršćanin u Medini, kada bi čuo mujezina da uči: Svjedočim da je Muhammed Allahov Poslanik, govorio: ¢Zapalio se lažljivac.¢ Jedne je noći njegova sluškinja ušla sa vatrom, a on i njegova porodica spavali su. Iskre su pale /na pod/, pa je izgorjela kuća, a i on u njoj sa svojom porodicom." Prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim.

"Reci: O sljedbenici Knjige, zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije - a većina ste grješnici?"/59/ "Reci: Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali - njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s pravog puta odlutali."/60/ "A kada vam dolaze, oni govore: ¢Vjerujemo!¢, ali oni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna ono što oni kriju."/61/ "Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu; ružno li je to kako postupaju!"/62/ "Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju; ružno li je to kako postupaju!"/63/

Uzvišeni govori: O Muhammede, reci onima koji uzimaju vašu vjeru za podsmijeh i zabavu među sljedbenicima Knjige: "zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije", tj. je li vi imate neki prigovor ili zamjerku za neku našu mahanu osim ovog?, a ovo nije nikakav nedostatak niti mahana, pa je ovo akuzativ rastavljenog izuzimanja /elistisnaul-munkatiu/, kao što je to u Njegovom govoru, neka je Uzvišen: "A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnog i Hvale dostojnog, vjerovali." (85:8) Riječi Uzvišenog: "...a većina ste grješnici?" vezane su za: ...zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije", tj. i vjerujemo da su vas većina grješnici, tj. sišli sa pravog puta. Zatim kaže Uzvišeni Allah: "Reci: Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti?", tj. hoću li vas obavijestiti o težoj kazni kod Allaha na dan Proživljenja od one koju vi nama zamišljate? Vi ste oni koji su opisani ovim svojstvima koja su protumačena riječima Uzvišenog: "Oni koje je Allah prokleo", tj. udaljio ih od Svoje milosti "...i na koje se rasrdio", tj. takvom srdžbom poslije koje nikad više neće /sa njima/ biti zadovoljan

"...i u majmune i svinje pretvorio", kao što je prethodilo objašnjenje toga u suri El-Bekare, a o tome će se govoriti i u suri El-E'araf /Bedemi/.[256] Sufjan Es-Sevri prenosi da je Ibni-Mes'ud rekao: /125/ Upitan je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, o majmunima i svinjama: "Jesu li to ljudi koje je Allah pretvorio u životinje?" Odgovorio je: "Allah ne uništi jedan narod", ili je rekao: "...ne pretvori jedan narod u životinje, pa da ima potomstvo, a majmuni i svinje su bili i prije toga." To prenosi i Muslim. Riječi Uzvišenog Allaha: "...oni koji su se šejtanu klanjali", tj. neke je među njima učinio šejtanovim robovima. Postoje i drugi načini čitanja /ovog kuranskog teksta/, a značenje se svih njih vraća na sljedeće: o vi sljedebnici Knjige, koji poričete i klevećete našu vjeru, koja znači vjerovanje u Allahovu jednoću i robovanje samo Njemu, isključujući sve drugo, kako možete reći ovo kad su kod vas prisutni svi oblici robovanja šejtanu (tagutu). Zato Uzvišeni kaže: "...njih čeka najgore mjesto", tj. gore od onoga koje vi za nas pretpostavljate "...jer oni su najdalje s pravog puta odlutali". Ovo je upotreba superlativa kada nema komparacije sa drugim članom, kao u Njegovu govoru, neka je Uzvišen i Slavljen: "Stanovnici Dženneta tog će dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati."​

Riječi Uzvišenog: "A kada vam dolaze, oni govore: 'Vjerujemo!', ali oni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze." Ovo je svojstvo licemjera među njima: da se predstavljaju kao vjernici u javnosti dok su im srca puna nevjerovanja, pa zbog ovog Uzvišeni kaže: "...ali oni dolaze..." kod tebe, Muhammede, "...kao nevjernici...", tj. noseći sa sobom u srcima nevjerovanje, bez ikakve koristi od znanja koje čuju od tebe i djelovanja opomena i prijekora na njih, pa Uzvišeni kaže: "...a takvi i odlaze...", i time je okarakterisao samo njih. Riječi Uzvišenog Allaha: "...a Allah dobro zna ono što oni kriju", tj. poznaje njihove tajne i ono čime su njihova srca ispunjena, pa iako se pokazivalo i suprotno od tog, jer Allah, Koji je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, njih bolje zna negoli oni sami sebe, pa će ih On zato u potpunosti kazniti. Riječi Uzvišenog Allaha: "Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu", tj. žure tome, čineći grijehe, kršeći zabrane, ugnjetavajući ljude i jedući ono što je zabranjeno. "...ružno li je to kako postupaju!", tj. ružan li je njihov postupak i njihova tiranija.

Riječi Uzvišenog Allaha: "Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju; ružno li je to kako postupaju!" - znači zašto ih čestiti /rebbanijjun/ i učeni /ahbar/ ljudi ne spriječe da to čine. "Rebbanijjun" su učeni ljudi, praktičari koji imaju vlast nad njima, a "ahbar" su samo učeni.

"...ružno li je to kako postupaju!", znači zbog napuštanja tog, po mišljenju Ibn-Abbasa. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa: "Nema ajeta u Kur'anu sa oštrijim prijekorom od ovog ajeta." Ed-Dahhak kaže: "Nema ajeta u Kur'anu kojeg se više bojim od njeg." Prenosi Ibn Ebi-Hatim, od Junusa ibn Habiba, on od Jahja ibn Ma'mera, da je rekao: Alija ibn Ebi-Talib držao je govor u kojem je nakon zahvale Allahu i pohvale Njemu rekao: "Ljudi, uistinu, one prije vas samo je upropastilo činjenje grijeha i to što ih nisu u tom sprečavali čestiti /rebbanijjun/ i učeni /ahbar/ ljudi - nakon što su ustrajali u neposlušnosti i griješenju zadesile su ih kazne, pa naređujte dobro i pozitivno, a sprečavajte zlo i ono što je negativno prije negoli vam se desi ono što se njima desilo. Znajte da naređivanje dobra i sprečavanje zla ne prekida nafaku, niti ubrzava smrtni čas." Prenosi se od El-Munzira ibn Džerira, a on od svog babe, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /126/: "U Svakom narodu koji imadne nekog ko čini nepokornost i grijehe, one koji budu jači od njega i mognu ga spriječiti, pa to ne promijene, Allah će kazniti nekom kaznom." Ahmed se izdvaja ovim predanjem, a Ebu-Davud ga /ovako/ prenosi od Ibn-Džerira, koji kaže: Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da govori: "U Svakom narodu koji ima nekog ko čini nepokornost i grijehe, one koji ga mognu promijeniti, pa to ne učine, Allah će kazniti nekom kaznom prije negoli pomru." Prenosi ga i Ibn-Madže od Alijja ibn Muhammeda, od Vekia, od Israila, od Ebu-Ishaka, od Ubejdullaha ibn Džerira, a on od svog babe. Hafiz El-Mizzi kaže: "Ovako ga prenosi i Šu'be od Ebu Ishaka."

"Jevreji govore: 'Allahova ruka je stisnuta!' Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene On udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce."/64/ "A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u dženetske bašče uživanja."/65/ "Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih."/66/

Uzvišeni Allah govori o jevrejima, neka je Allahovo neprekidno prokletstvo na njima do dana Proživljenja, kako su Ga okarakterisali da je škrt i siromašan, a da su oni bogati. Allah je uzvišen i vrlo visoko iznad onoga što oni govore! Oni figurativno škrtost izražavaju tako što kažu: "Allahova je ruka stisnuta!", tj. škrta, kao što su Njegove riječi, neka je Uzvišen: “Ne drži ruku svoju stisnutu." (17:29) Ovo su željeli jevreji, neka su na njima Allahova prokletstva. Ikrime kaže: "Ovo je objavljeno o jevreju koji se zvao Finhas, neka je Allahovo prokletstvo na njemu, i koji je rekao: “Allah je siromašan, a mi smo bogati!" (3:181), pa ga je udario Ebu-Bekr, Es-Siddik, radijAllahu anhu" Uzvišeni Allah odgovara im na ono što oni kažu, uzvraćajući im istim onim čime su Ga potvorili i što na Njega izmišljaju, pa kaže: "Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore!", i to im se i desilo, tako da oni imaju veliki udio u škrtosti, zavidnosti, kukavičluku i poniženju, kako kaže Uzvišeni: "...bit će poniženi..." (3:112)

"Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!", tj. On je neograničeni dobročinitelj i beskrajni darovatelj, Koji sve ima u Svojim haznama i svaka blagodat kod bilo kojeg Njegovog stvorenja samo je od Njega, isključivo, kako kaže Uzvišeni Allah: "i daje vam od svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." (14:34) Mnogobrojni su ajeti koji govore o tome. Imam Ahmed ibn Hambel prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik ,sallAllahu alejhi we sellem, rekao /127/: "Allahova desnica je puna i nju ne umanjuje obilno davanje nafake noću i danju. Vidite li da ono što je On darivao od stvaranja nebesa i Zemlje nije smanjilo ono što je u Njegovoj desnici. Njegov je prijesto na vodi, a u Njegovoj je drugoj ruci izobilje /fejd/, ili stezanje /kabd/. On uzvisuje i ponižava." Uzvišeni Allah kaže: "Udijeli (drugima) i Ja ću tebi udijeliti." Prenose ga i El-Buhari i Muslim.

Riječi Uzvišenog: "A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje", tj. kako god ono što ti se objavljuje povećava vjernicima uvjerenost, praksu i znanje, tako nevjernicima, zavidnim tebi i tvome ummetu, povećava zabludu, nevjerovanje i poricanje, kako kaže Uzvišeni Allah: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (17:82)

Allah Uzvišeni kaže: "Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta", znači da se njihova srca neće složiti, već će neprijateljstvo biti između njihovih frakcija, jer se oni neće moći ujediniti na Istini, a tebi se suprotstavljaju i tebe poriču.

Allah Uzvišeni kaže: "Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi", tj. kad god se dogovore o načinima kako da te obmanu i kad god utvrde načine borbe protiv tebe, Allah to onemogući i njihove spletke povrati na njih same, tako da ih pogodi njihova vlastita zavjera.

"Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce", tj. njima je u naravi da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli one čija je to osobina, zatim Allah Uzvišeni kaže: "A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju", tj. a da oni vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika i da se čuvaju grijeha i zabranjenih stvari koje čine, "Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u dženetske bašče uživanja", tj. otklonili bismo od njih ono čega se boje i dali bismo im da postignu ono za čim žude.

"Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov", Ibni-Abbas kaže da je to (što im objavljuje Gospodar njihov) Kur'an, "...imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih", tj. da oni postupaju prema knjigama koje su im date preko vjerovjesnika, onakve kakve uistinu jesu, bez ikakvog iskrivljavanja, premetanja i zamjenjivanja, to bi ih dovelo do slijeđenja Istine i prakse utvrđene prema onome sa čime je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, a njihove ga knjige potvrđuju i govore o apsolutnoj obaveznosti njegova slijeđenja.​

"...imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu", misli se na obilnu opskrbu koja bi im silazila sa neba i rasla iz zemlje, kao što kaže Uzvišeni Allah: "A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s nebesa i iz zemlje slali." (7:96)

Allah Uzvišeni kaže: "Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih." Uzvišeni Allah učinio je najvećim stepenom sljedbenika Musaa i Isaa, alejhi selam, umjerenost, dok je to srednji stepen ovoga ummeta, a iznad toga je stepen onih koji će svojim dobrim djelima druge nadmašiti, kako je to u govoru Uzvišenog Allaha: "Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti - zato će veliku blagodat dobiti: edenske perivoje u koje će ući..." (35:32,33. ajet, a istina je da će sve tri grupe iz ovog ajeta ući u Džennet).

"O, Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga - ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah će te od ljudi štititi. Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje."/67/

Allah Uzvišeni obraća se Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, pod imenom poslanstva, naređujući mu da kazuje i dostavi sve ono sa čime ga je poslao Allah i on je, sallAllahu alejhi we sellem, poslušao to i na najpotpuniji način to izvršio. El-Buhari u poglavlju o komentaru ovog ajeta navodi predanje od Aiše, radijAllahu anhu, /128/ koja kaže: "Ko ti kaže da je Muhammed sakrio nešto od onoga što mu je Allah objavio - laže, jer On, neka je slavljen i uzvišen, kaže: "O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga." Ovako ga sažeto ovdje prenosi, a i El-Buhari i Muslim ga prenose u svojim zbirkama u cijelosti.

Također, oni prenose od nje /129/ da je rekla: "Da je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, sakrio nešto iz Kur'ana, sakrio bi ovaj ajet: "u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš". (33:37) El-Buhari prenosi od Ebu- Džuhajfe, Vehb ibn Abdullaha Es-Suvaija, da je upitao Aliju ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu: "Da li vi imate nešto od Objave što nije u Kur'anu?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Onog Koji daje da zrno raspukne i Koji čovjeka stvara, osim razumijevanja Kur'ana, koje Allah može darovati bilo kome čovjeku i onoga što je /napisano/ na ovoj stranici." Upitao sam: "A šta je na ovoj stranici?" Odgovorio je: "Krvarina, davanje slobode zarobljenicima i da se musliman ne ubija zbog nevjernika." Muslim prenosi od Džabira ibn Abdullaha /130/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u jednoj svojoj hutbi rekao: "Ljudi, vi ćete biti pitani za mene, pa šta ćete odgovoriti?" Ljudi su odgovorili: "Svjedočit ćemo da si dostavio i ispunio /ono sa čime si poslan/ i da si to savjesno izvršio." Počeo je dizati svoj prst prema nebu i okretati ga prema njima, govoreći: "Allahu moj, jesam li dostavio?"

Allah Uzvišeni kaže: "...ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu", znači da ako ljudima ne dostaviš i ne saopćiš ono sa čime sam te poslao, tada nisi dostavio Moju Poslanicu, a poznato je šta proizilazi iz tog kad bi se desilo. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Znači, ako bi sakrio bilo koji ajet koji ti je objavljen, tada ne bi dostavio Njegovu poslanicu."

Allah Uzvišeni kaže: "...a Allah će te od ljudi štititi", tj. ti dostavi Moju poslanicu, a Ja ću te čuvati od ljudi, pomoći te i podržati protiv tvojih neprijatelja i dati ti pobjedu nad njima, pa ne strahuj i ne žalosti se, jer niko od njih nikavo ti zlo neće moći nanijeti. Prije objave ovog ajeta Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, bio je čuvan /od ashaba/. Kako prenosi Imam Ahmed od Aiše, radijAllahu anhu, da je ona kazivala/131/, da Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jedne noći nije spavao, a ona je bila pored njega, pa ga je upitala: "Šta je s tobom, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je: "Kamo sreće da ima neki dobar čovjek među mojim drugovima da me čuva večeras." I dok smo tako bili, čula sam zveket oružja. On je upitao: "Ko je to?" Javio se S'ad ibn Malik. Upitao ga je: "Šta te je dovelo?" Odgovorio je: "Došao sam da te čuvam, Allahov Poslaniče." Pa sam čula hrkanje Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u snu", završava ona. Navode ga El-Buhari i Muslim, a prenosi i Ibn Ebi-Hatim od Aiše /132/, da je rekla: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, čuvan je dok nije objavljen ovaj ajet:

"...a Allah će te od ljudi štititi", pa je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, podigao glavu ispod svoda i rekao: "Ljudi, raziđite se, Allah Uzvišeni će nas čuvati." Ovako ga prenosi i Et- Tirmizi, dajući ocjenu: "Hadis garib." Ovako ga prenosi i El-Hakim u svome "Mustedreku" i kaže da je vjerodostojnog seneda , premda ga El-Buhari i Muslim nisu naveli. Prenosi ga i Ibn-Merdevjeh od Ismeta ibn Malika El-Hatemija /133/ koji kaže: "Imali smo noću stražu kod Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, dok nije objavljeno: ...a Allah će te od ljudi štititi., pa je čuvanje straže napušteno."

Prenosi Imam Ahmed od Dža'da ibn Halida ibn Es-Simte El-Džušemija, radijAllahu anhu, /134/ da je rekao: ...i doveden je neki čovjek Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rečeno: "Ovaj je želio da te ubije." Vjerovjesnik je, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Nisi /nikoga/ prepao i da si želio to, Allah ti to ne bi omogućio."​

Allah Uzvišeni kaže: "Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje", tj. ti dostavi, a Allah je Onaj Koji upućuje onoga koga On hoće, a ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, kao što kaže Uzvišeni: "Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na pravi put onoga koga On hoće" (2:272), i kaže: "...tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." (13:40)

"Reci: 'O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš. A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje.'"/68/ "Oni koji su vjerovali, pa oni koji su bili jevreji, i sabijci, i kršćani - oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati."/69/

Uzvišeni Allah kaže: "Reci, Muhammede: 'O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridr-žavali Tevrata i Indžila'", tj. dok ne budete vjerovali cjelovito u sve knjige koje su vama objavljene od Allaha, preko vjerovjesnika i dok ne budete praktikovali ono što one sadrže, a među onim što one sadrže u sebi jeste i vjerovanje u Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, imperativ slijeđenja njega, vjerovanje u njegovo poslanstvo i prihavatanje njegova vjerozakona "...i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš", tj. Časnog Kur'ana, smatra Mudžahid. Tumačenje Allahovih riječi: “A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje", već je prethodilo.[257]

"...ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje", tj. ne žalosti se zbog njih i neka ti to nikako ne zadaje strah od njih. Zatim Uzvišeni kaže: "Oni koji su vjerovali", to su muslimani, "...pa oni koji su bili jevreji...", to su posjednici Tevrata "...i Sabijci". Nakon dužeg nabrajanja podesno je da ova riječ, vezana za drugu riječ, bude u nominativu. Sabijci su jedna kršćanska sekta, dok poklonici vatre /el-medžus/ nemaju nikakvu vjeru, smatra Mudžahid. Od njega se prenosi da Sabijci pripadaju judeo-kršćanskoj tradiciji. Od Katade se prenosi da je to narod koji obožava meleke, klanjaju ne okrećući se prema Kibli i uče Zebur. Ibn-Vehb prenosi od Ibn Ebi-Zijada, a on od svog babe, da je rekao: "Sabijci su narod iz Iraka, a žive u Kevsai, vjeruju u sve poslanike, svake godine poste trideset dana, klanjaju prema Jemenu svaki dan pet puta." Ima i drugih mišljenja.[258] Što se tiče kršćana, oni su poznati i oni su posjednici Indžila, a namjera je bila istaći da svaka ova skupina vjeruje u Allaha, onaj svijet i radi dobra djela. Međutim, sve to nije ispravno dok ne bude usaglašeno sa Šerijatom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, nakon poslanstva njegova donosioca, koji je poslan svim ljudima i džinovima, pa oni koji to prihvate za njih neće biti bojazni u onome što im predstoji od života na onome svijetu i njegovih strahota, niti u onome što su ostavili iza sebe. "...i ni za čim oni neće tugovati"; komentar ovoga prethodio je u suri El-Bekare.[259]

"Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god bi im koji poslanik donio ono što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali."/70/ "Mislili su da neće na muke biti stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi, i onda kad je Allah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi ono što oni rade."/71/

Uzvišeni Allah spominje kako je preuzeo obaveze i ugovore od jevreja da će biti poslušni i da će se pokoravati Njemu i Poslaniku Njegovu, pa su oni te ugovore prekršili, slijedeći svoje hirove i davajući im prednost nad Allahovim zakonima, tako da su ono što je bilo podudarno sa njihovim hirovima prihvatali, a u suprotnom odbijali su da prihvate. Poradi ovoga Allah Uzvišeni kaže: "Kad god bi im koji poslanik donio ono što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali. Mislili su da neće na muke biti stavljeni", tj. mislili su da ono što su činili neće imati zlo za posljedicu, a imalo je, da su ostali slijepi i gluhi na Istinu, tako da su ostali neupućeni, "...i onda kad je Allah primio pokajanje njihovo...", od onoga u čemu su bili "...opet su bili i slijepi i gluhi", poslije toga "mnogi od njih, a Allah dobro vidi ono što oni rade", tj. On njih poznaje i zna onoga među njima ko je dostojan Upute, za razliku od onoga među njima ko je zaslužio da bude u zabludi.

"Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je - Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!' Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći."/72/ "Nevjernici su oni koji govore: ýAllah je jedan od trojice! A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane."/73/ "Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i milostiv je."/74/ "Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću."/75/​

Uzvišeni Allah govori o nevjerovanju kršćanskih sekti: anđelista, jakobita i nestorijanaca, među kojima su oni koji govore da je Mesih Allah. Allah je čist, svet i visoko iznad onog što oni govore. Ovo, a i prva riječ koju je izgovorio u bešici glasila je: "Ja sam Allahov rob" (19:30), a nije rekao: ja sam Allah, niti sin Allahov, nego je govorio: "Ja sam Allahov rob, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti"(19:30), sve do njegovih riječi: "Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato ibadet činite samo Njemu! To je pravi put", a tako im je govorio i u svojoj zrelosti, kad je bio vjerovjesnik. Poradi ovog Uzvišeni Allah kaže: “A Mesih je govorio: O, sinovi Israilovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim", tj. bude obožavao nekog drugog pored Njega, "Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći", kao što kaže Uzvišeni: "Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga." (4:116) U vjerodostojnom hadisu /135/ kaže se da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao telala da obznani ljudima: "U Džennet će ući samo ko je musliman." Drugo predanje kaže: "ko je istinski vjernik /mumin/". Upravo zbog ovog Uzvišeni Allah kaže, izvještavajući o Mesihu da je rekao jevrejima: "Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći", tj. neće imati kod Allaha nikava pomagača, niti izbavitelja od onog u čemu će biti. Allah Uzvišeni kaže: "Nevjernici su oni koji govore: ýAllah je jedan od trojice!"

Es-Suddi i drugi kažu: Objavljen je /ovaj ajet/ zato što su smatrali da su Mesih i njegova majka bogovi, a Allaha su smatrali trećim od troga, po tom shvatanju. To je isto kao što Uzvišeni Allah kaže: "A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! - on će reći: Hvaljen neka si Ti! " (5:116) Ovo mišljenje najjasnije je od onoga što je kazano o tumačenju Njegova govora, neka je On Uzvišen: "Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice!", a Allah najbolje zna. Allah Uzvišeni kaže: "A samo je jedan Bog!", tj. nije višebrojan, već je sam samcat, bez ikakva sudruga i On je Bog svega postojećeg, a zatim Uzvišeni kaže: "I ako se ne okane onoga što govore", tj. ovog izmišljanja i laži, "...nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane", tj. lanci i kazna na onom svijetu. Allah Uzvišeni kaže: "Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i milostiv je", a ovo je iz Njegove plemenitosti i milosti prema Njegovim stvorenjima i pored ovog velikog grijeha. Izmišljanje i potvora zahtijevaju pokajanje i traženje oprosta, a svakom ko se Njemu povrati i pokaje On će oprostiti.

Allah Uzvišeni kaže: "Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici", tj. on je jedan rob među Allahovim robovima, kao što su to bili i poslanici koji su mu prethodili, "a majka njegova je uvijek istinu govorila", tj. povjerovala je u njega i potvrdila mu /poslanstvo/ i ovo je njen najveći stepen. To dokazuje da ona nije vjerovjesnica, kako smatraju Ibn-Hazm i drugi - da je vjerovjesništvo dato Sari, Ishakovoj majci, zatim Musaovoj majci i Isaovoj majci, pozivajući se na govor meleka Sari i Merjemi i na riječi Uzvišenog: I Mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga!" (28:7) Ovo ima značenje vjerovjesništva po njihovom shvatanju. Međutim, većina /džumhur/ smatra da Allah nije poslao nijednog poslanika, a da to nije bio muškarac. Uzvišeni Allah kaže: "A Mi smo i prije tebe samo muškarce slali, gra -đane, kojima smo objave objavljivali." Šejh Ebul-Hasan El-Ešarij, Allah mu se smilovao, navodi konsenzus oko toga.

Allah Uzvišeni kaže: "...i oboje su hranu jeli", tj. imali su potrebu da je uzimaju i da ona iz njih izlazi, pa su oni dva roba kao i drugi ljudi, a nisu nikakvi bogovi, kako to smatraju kršćanske, neznanobožačke sekte, neka je na njima ono što od Allaha zaslužuju do dana Proživljenja. Zatim Uzvišeni kaže: "Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze", tj. objašnjavamo ih i pokazujemo, "i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću", tj. pogledaj nakon ovog objašnjenja, jasnoće i očevidnosti, prema čemu se to oni usmjeravaju!!!, kojeg se to rezona drže i u kakvu zabludu srljaju.

"Reci: Kako možete, pored Allaha, klanjati se onome koji nije u stanju učiniti vam kakvu štetu, ni korist vam neku pribaviti, a Allah je Taj Koji sve čuje i sve zna?"/76/ "Reci: O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravoga puta skrenuli!"/77/

Uzvišeni Allah kritikuje one koji obožavaju druge pored Njega, objašnjavajući da oni ničim ne zaslužuju božanske atribute, pa kaže, neka je Slavljen: "Reci", tj. ovim obožavateljima, a i drugima, o Muhammede, "Kako možete, pored Allaha, klanjati se onome koji nije u stanju učiniti vam kakvu štetu ni korist vam neku pribaviti", tj. ne mogu od vas nikakvu štetu otkloniti, niti vam kakvu korist donijeti, "a Allah je Taj Koji sve čuje i sve zna", tj. čuje govor Svojih robova i poznata Mu je svaka stvar, pa zašto se onda okrećete robovanju neorganskoj tvari, koja niti čuje niti vidi, niti išta zna i koja nije u stanju kakvu štetu učiniti ni neku korist pribaviti drugome, a ni samom sebi?

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Reci: O, sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini", tj. ne prekoračujte granicu u slijeđenju Istine i nemojte pretjerano uznositi onoga kojeg vam je naređeno da poštujete, pa da pretjerate u pogledu njega i prijeđete sa granice poslanstva do stepena božanstva, kako ste uradili sa Mesihom, a on je samo vjerovjesnik među drugim vjerovjesnicima; proglasiti ga za boga pored Allaha, mogli ste samo stoga što ste slijedili svoje učitelje koji su bili u zabludi i koji su vaši prethodnici zalutali još u davno doba, "i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravoga puta skrenuli!", tj. sišli su sa puta ispravnosti i umjerenosti na put propasti i zablude.​

"Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili" /78/ "jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka svojih. Ružno li je zaista to kako su postupali!"/79/ "Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu."/80/ "A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici."/81/

Uzvišeni Allah izvještava da je On prokleo nevjernike među jevrejima već davno, u Objavi Davudu i Isau, alejhi selam, a zbog njihove neposlušnosti Allahu i njihova nasrtanja na Njegova stvorenja. Ibn-Abbas kaže: "Prokleti su u Tevratu, Indžilu, Zeburu i Furkanu /Kur'anu/." Zatim, On objašnjava šta je to što su oni primjenjivali u svom vremenu: "jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka svojih. Ružno li je zaista to kako su postupali", tj. niko od njih nije nikoga sprečavao da čini grijehe i zabranjene stvari, zatim ih kori zbog toga da bi se pripazilo da se ne uradi to što su oni uradili, pa Uzvišeni kaže: "Ružno li je zaista to kako su postupali." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /137/: "Neki čovjek među jevrejima kada bi vidio svog brata da čini neki grijeh spriječio bi ga u tome, ispričavajući mu se tako da - kad bi ga sutra vidio - to što je vidio kod njega ne bi ga spriječilo da sa njim jede, pije, druži se i sudjeluje u zajedničkom poslu. Nakon što je to Allah vidio, ubacio je u njihova srca mržnju i prokleo ih putem jezika njihovih vjerovjesnika Davuda i Isaa, sina Merjemina,"zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili." Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nastavio: "Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ili ćete vi naređivati dobro, sprečavati pokuđeno, uzeti za ruku prijestupnika i pridobiti ga za Istinu, ili će Allah će u vaša srca ubaciti mržnju ili vas prokleti kao što je njih prokleo."

Mnogobrojni su hadisi koji govore o naređivanju dobra i sprečavanju zla, a mi ćemo spomenuti neke u ovoj prilici: Prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn El-Jemana da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /138/: " Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ili ćete vi naređivati dobro, sprečavati zlo, ili će Allah uskoro na vas poslati neku kaznu od Sebe, pa ćete Ga vi dozivati, a On vam se neće odazvati."

Vjerodostojan hadis koga prenosi Ebu-Se'id El-Hudri od Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, glasi /139/: "Ko od vas vidi nešto pokuđeno, neka to promijeni svojom rukom, a ako ne može - onda svojim jezikom, a ako ne može ni to - onda svojim srcem, a to je najslabije vjerovanje." Prenosi ga Muslim. Imam Ahmed prenosi od Adijj ibn Umejre, radijAllahu anhu, koji kaže da je čuo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da govori /140/: "Allah neće kazniti običan puk zbog onoga što rade njihovi prvaci sve dok oni među sobom ne vide zlo koje oni mognu spriječiti, ali to ne urade, pa kad se to desi, Allah će kazniti i jedne i druge."

Allah Uzvišeni kaže: "Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju." Mudžahid smatra da to znači: licemjere. Riječi Uzvišenog: "Ružno je zaista ono što sami sebi pripremaju" znače: njihovo prijateljevanje sa nevjernicima i napuštanje prijateljevanja sa vjernicima imalo je za posljedicu rađanje dvoličnosti u njihovim srcima i vječni prezir od Allaha do Dana njihova proživljenja.

Zato Uzvišeni Allah kaže:"...da se Allah na njih rasrdi", tumačeći time kako ih je osudio, a zatim obavještava o njima da su oni ti koji će "...u patnji vječno ostati" - znači na Sudnjem danu.

Allah Uzvišeni kaže: "A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali", tj. da oni istinski vjeruju u Allaha, Njegova Poslanika i Kur'an, ne bi prijateljevali s nevjernicima i ne bi bili neprijatelji vjernicima koji vjeruju u Allaha, Vjerovjesnika, i u ono što mu je objavljeno "...ali, mnogi su od njih nevjernici", tj. napustili su pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku suprotstavljajući se onom što je On objavio.

Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole."/82/ Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili."/83/"Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s ljudima dobrim."/84/ "I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu dženetske bašče dati, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine."/85/ "A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali, bit će stanovnici u Džehennemu."/86/

Ovi su ajeti objavljeni u povodu dolaska jedne deputacije koju je izaslao Negus Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, da bi čuli šta on govori i kakve su njegove karakteristike. Nakon što su ga vidjeli i nakon što im je on učio Kur'an, primili su islam, plačući u dubokoj skrušenosti, a zatim su se vratili Negusu i obavijestili ga. Ibn-Džerir zaključuje: "Ovi su ajeti objavljeni opisujući općenito ljude ove kategorije, svejedno da li su oni bili iz Abesinije ili nekog drugog mjesta, s time da je Negus, vladar Abesinije, primio islam i kada je umro Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao mu je dženazu /u odsutnosti/."

Allah Uzvišeni kaže: "Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci", a to samo zato što je nevjerovanje jevreja nastalo iz inada i osporavanja i zbog nadmetanja sa onim što je istinito, kao i potcjenjivanja ljudi i omalovažavanja onih kojima je dato /da nose/ znanje. Zbog ovog su oni i ubili mnoge vjerovjesnike i čak su više puta namjeravali ubiti Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, trovali ga, pravili mu sihre i nagovarali da to čine drugi slični njima među idolopoklonicima, nek su na njima trajna Allahova prokletstva do dana Proživljenja.​