- Regist
- 11-03-2024
- Poruka
- 3,681
- Reakcije
- 83
- Bodovi
- 216
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ali ibn Zejd ibn Džud'ana: "Pitao me Ali ibn el-Husejn, r.a., o tome šta veli El-Hasan o riječima Uzvišenog: "U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti..." Spomenuo sam mu to, a on rekao je: "Nije tako, već je Uzvišeni Allah izvijestio Svoga Poslanika da će ona biti jedna od njegovih supruga prije nego što se njome oženio. Kada mu je došao Zejd da mu se potuži na nju, on mu rekao je: "Boj se Allaha i zadrži svoju ženu!", pa mu Uzvišeni veli: "Izvijestio sam te da ću te njome oženiti, a ti u sebi kriješ ono što će Allah objelodaniti." Ovako se prenosi i od Es-Suddija. Ibn-Džerir veli, prenoseći od Aiše, r.a., da je rekla: "Da je Muhammed, s.a.v.s., sakrio bilo šta od onoga što mu je objavljeno u Allahovoj Knjizi, sakrio bi: "U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš." Riječi Uzvišenog: "I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali." Riječ znači "želja" i "potreba", tj. nakon što je sa njom završio i rastao se, Mi smo te njome oženili.Uzvišeni Allah je Taj Koji je imao ulogu staratelja u njenoj udaji, u smislu da mu je (tj. Poslaniku) objavio da stupi u brak sa njom bez staratelja, ugovora, mehra ili ljudskih svjedoka. Imam Ahmed prenosi od Enesa, r.a., da rekao je: (510) "Nakon što je Zejnebi, r.a., istekao iddet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Zejdu ibn Harisu: "Idi i isprosi mi je!" Otišao je i zatekao je kako mijesi tijesto.
On veli: "Kada sam je vidio, bilo mi je mučno i neprijatno tako da nisam mogao pogledati u nju i reći joj da ju je Božji Poslanik, s.a.v.s., zaprosio, te sam se okrenuo i vraćajući se rekao: 'Raduj se, Zejneb, Božji Poslanik me poslao, prosi te.' Ona reče: 'Neću ništa učiniti dok ne zamolim Allaha za odluku', i ode na mjesto gdje je klanjala,a zatim je sišla Objava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je i ušao kod nje bez traženja izuna. Kao da nas vidim kada sam ušao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa nas je on pogostio hljebom i mesom. Ljudi su izašli, a neki su ostali razgovarati nakon jela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao je, a ja sam ga slijedio. Obišao je sobe svojih supruga, nazivajući im selam, a one su govorile: 'Božji Poslaniče, kako ti je nova supruga?' Ne znam da li sam ga ja izvijestio da su ljudi izašli ili ga je neko drugi obavijestio. Krenuo je, i kada je ušao u kuću za njim sam krenuo i ja, pa je spustio zastor. Onda su objavljeni ajeti o hidžabu, a ljudima je preporučeno: "Ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove osim ako vam se dopusti..." Prenose ga i Muslim i En-Nesai u više predanja od Sulejman ibn el-Mugire. U poglavlju En--Nur prethodilo je hvalisanje Aiše i Zejneb, r.a. Ibn-Džerir prenosi od Eš-[a'bija da rekao je: "Zejneb, r.a., govorila je Poslaniku, s.a.v.s.: 'Kada si ti u pitanju, dičim se trima stvarima kojima se ni jedna od tvojih supruga ne diči: moj i tvoj djed je jedan, Uzvišeni Allah sa Neba me je udao za tebe, a glasnik je bio Džibril, a.s.'" Riječi Uzvišenog: "...kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu", tj. dozvolili smo ti da se oženiš njome, a učinili smo to da vjernicima ne bude neprijatno da se ožene puštenim ženama svojih posinaka. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije je poslanstva posinio Zejd ibn Harise, r.a., pa je za njega govoreno "Zejd ibn (sin) Muhammed."
Nakon što je Uzvišeni Allah dokinuo to srodstvo riječima: "...niti je posinke vaše sinovima vašim učinio..." zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije," to je pojasnio i potvrdio ženidbom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejneb bint Džahš, r.a., nakon što ju je pustio Zejd ibn Haris, r.a. Stoga u ajetu o zabrani ženidbe određenim ženama (ajetut-tahrim) Uzvišeni veli: "i žene vaših rođenih sinova" (4:23), da bi se isključio posinak, jer je posinjavanje bilo među njima raširena pojava. Riječi Uzvišenog: "A Allahova odredba je izvršiva!", tj. ono što se dogodilo jamačno se moralo dogoditi, a to je da će Zejneb, po Allahovom Znanju, postati jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., supruga.
"Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali, a Allahova zapovijed je odredba konačna." /38/
Uzvišeni veli: "Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi", tj. što mu dozvoli i naredi u slučaju ženidbe Zejneb bint Džahš, r.a., koju je pustio njegov posinak Zejd ibn Haris, r.a. Riječi Uzvišenog: "takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali", tj. to je Allahova odredba važeća i za poslanike prije njega, On im nije naređivao nešto što bi im bilo neugodno. Ovo je odgovor munaficima koji su umišljali manjkavost u njegovoj ženidbi bivšom suprugom svoga oslobođenog roba i posinka Zejda. "A Allahova zapovijed je odredba konačna", tj. stvar koju Allah odredi neopozivo će se zbiti i neizbježno će se dogoditi, jer što On hoće to biva, a što neće ne biva.
"Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to što će pred Allahom račun polagati! /39/ Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." /40/
Uzvišeni hvali one "koji su Alahove poslanice dostavljali", Njegovim stvorenjima i vjerno izvršavali svoju misiju i koji su "od Njega strahovali", tj. bojali Ga se, a nisu se plašili nikoga mimo Njega i ničija sila ih nije ometala da dostave Allahove poslanice. "A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati", tj. Allah vam je dovoljan kao pomagatelj. U ovome, kao i u svemu drugome, pročelnik svih ljudi je Muhammed, a.s. On je izvršio svoju misiju i dostavio poslanicu žiteljima Istoka i Zapada, svim sinovima Ademovim. Njegovu vjeru Allah je uzdigao nad svim vjerama, jer su neki poslanici prije njega slati samo svome narodu, a on je poslat svim ljudima, i Arapima i nearapima: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik...'" (7:158) Potom je zadaću priopćavanja od njega naslijedio njegov ummet. Najviši domet u tome poslije njega su postigli njegovi ashabi, r.a. Od njega su prenijeli i dostavili, kao što im je zapovijedio, sve njegove riječi i djela, sva njegova stanja u kojima je bio, danju i noću, kod kuće ili na putovanju, u potaji i javnosti. Neka Allah bude njima zadovoljan, a neka i njih zadovoljnima učini! Zatim su ga slijedili svi potomci nakon predaka svojih, sve do ovog našeg vremena. Njihovim svjetlom rukovode se upućeni i njihovim putem hode. Plemenitog i Darežljivog Allaha molimo da nas učini njihovim nasljednicima. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrijja, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (511)
'Neka niko od vas ne ponižava sebe time što će vidjeti da se u pogledu neke Allahove odredbe (njenog kršenja) ima šta reći, a ne rekne to. Allah će reći: '[ta te spriječilo da to ne rekneš?' On će reći: 'Gospodaru, bojao sam se ljudi.' A On će reći: 'Najpreče je bojati se Mene!'" Prenose ga također Abdurrezzak i Ibn-Madže. Riječi Uzvišenog: "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi." Nakon ovoga zabranjeno je da se govori "Zejd ibn Muhammed" (Zejd sin Muhammedov). Dakle, on mu nije bio otac, iako da ga je posinio. Inače, ni jedno muško dijete mu nije doživjelo punoljetstvo. Od Hatidže, r.a., rodili su mu se El- -Kasim, Et-Tajjib i Et-Tahir i svi su umrli kao djeca. Od Marije Koptkinje rođen mu je Ibrahim, koji je takođe umro kao dojenče. Sa Hatidžom je imao četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Umm Kulsum i Fatimu, r.a. Tri od njih su umrle za vrijeme njegovog života, a Fatima, r.a., je ostala iza njega, umrijevši šest mjeseci nakon njega. Riječi Uzvišenog: "...nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." Izričito tvrde da nakon njega nema "nebijja" - vjerovjesnika, a tim prije nema ni "resula", poslanika, jer je "risalet" specifičniji od "nubuvveta", s obzirom da je svaki resul ujedno i nebijj, a nije obrnuto. O tome postoje mutevatir-hadisi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od grupe ashaba, od kojih navodimo sljedeće: Imam Ahmed prenosi od Enes ibn Malika, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (512) 'Risalet i nubuvvet prekinuli su se, pa poslije mene nema resula,i nema nebijja.' On veli: 'Ljudima je to bilo teško čuti, pa im on reče: 'Ali ostaju navještaji.'" "Allahov Poslaniče, a šta su to navještaji?" "Snoviđenja vjernika, ona su jedan od dijelova nubuvveta."
On veli: "Kada sam je vidio, bilo mi je mučno i neprijatno tako da nisam mogao pogledati u nju i reći joj da ju je Božji Poslanik, s.a.v.s., zaprosio, te sam se okrenuo i vraćajući se rekao: 'Raduj se, Zejneb, Božji Poslanik me poslao, prosi te.' Ona reče: 'Neću ništa učiniti dok ne zamolim Allaha za odluku', i ode na mjesto gdje je klanjala,a zatim je sišla Objava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je i ušao kod nje bez traženja izuna. Kao da nas vidim kada sam ušao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa nas je on pogostio hljebom i mesom. Ljudi su izašli, a neki su ostali razgovarati nakon jela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao je, a ja sam ga slijedio. Obišao je sobe svojih supruga, nazivajući im selam, a one su govorile: 'Božji Poslaniče, kako ti je nova supruga?' Ne znam da li sam ga ja izvijestio da su ljudi izašli ili ga je neko drugi obavijestio. Krenuo je, i kada je ušao u kuću za njim sam krenuo i ja, pa je spustio zastor. Onda su objavljeni ajeti o hidžabu, a ljudima je preporučeno: "Ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove osim ako vam se dopusti..." Prenose ga i Muslim i En-Nesai u više predanja od Sulejman ibn el-Mugire. U poglavlju En--Nur prethodilo je hvalisanje Aiše i Zejneb, r.a. Ibn-Džerir prenosi od Eš-[a'bija da rekao je: "Zejneb, r.a., govorila je Poslaniku, s.a.v.s.: 'Kada si ti u pitanju, dičim se trima stvarima kojima se ni jedna od tvojih supruga ne diči: moj i tvoj djed je jedan, Uzvišeni Allah sa Neba me je udao za tebe, a glasnik je bio Džibril, a.s.'" Riječi Uzvišenog: "...kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu", tj. dozvolili smo ti da se oženiš njome, a učinili smo to da vjernicima ne bude neprijatno da se ožene puštenim ženama svojih posinaka. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije je poslanstva posinio Zejd ibn Harise, r.a., pa je za njega govoreno "Zejd ibn (sin) Muhammed."
Nakon što je Uzvišeni Allah dokinuo to srodstvo riječima: "...niti je posinke vaše sinovima vašim učinio..." zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije," to je pojasnio i potvrdio ženidbom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejneb bint Džahš, r.a., nakon što ju je pustio Zejd ibn Haris, r.a. Stoga u ajetu o zabrani ženidbe određenim ženama (ajetut-tahrim) Uzvišeni veli: "i žene vaših rođenih sinova" (4:23), da bi se isključio posinak, jer je posinjavanje bilo među njima raširena pojava. Riječi Uzvišenog: "A Allahova odredba je izvršiva!", tj. ono što se dogodilo jamačno se moralo dogoditi, a to je da će Zejneb, po Allahovom Znanju, postati jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., supruga.
"Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali, a Allahova zapovijed je odredba konačna." /38/
Uzvišeni veli: "Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi", tj. što mu dozvoli i naredi u slučaju ženidbe Zejneb bint Džahš, r.a., koju je pustio njegov posinak Zejd ibn Haris, r.a. Riječi Uzvišenog: "takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali", tj. to je Allahova odredba važeća i za poslanike prije njega, On im nije naređivao nešto što bi im bilo neugodno. Ovo je odgovor munaficima koji su umišljali manjkavost u njegovoj ženidbi bivšom suprugom svoga oslobođenog roba i posinka Zejda. "A Allahova zapovijed je odredba konačna", tj. stvar koju Allah odredi neopozivo će se zbiti i neizbježno će se dogoditi, jer što On hoće to biva, a što neće ne biva.
"Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to što će pred Allahom račun polagati! /39/ Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." /40/
Uzvišeni hvali one "koji su Alahove poslanice dostavljali", Njegovim stvorenjima i vjerno izvršavali svoju misiju i koji su "od Njega strahovali", tj. bojali Ga se, a nisu se plašili nikoga mimo Njega i ničija sila ih nije ometala da dostave Allahove poslanice. "A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati", tj. Allah vam je dovoljan kao pomagatelj. U ovome, kao i u svemu drugome, pročelnik svih ljudi je Muhammed, a.s. On je izvršio svoju misiju i dostavio poslanicu žiteljima Istoka i Zapada, svim sinovima Ademovim. Njegovu vjeru Allah je uzdigao nad svim vjerama, jer su neki poslanici prije njega slati samo svome narodu, a on je poslat svim ljudima, i Arapima i nearapima: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik...'" (7:158) Potom je zadaću priopćavanja od njega naslijedio njegov ummet. Najviši domet u tome poslije njega su postigli njegovi ashabi, r.a. Od njega su prenijeli i dostavili, kao što im je zapovijedio, sve njegove riječi i djela, sva njegova stanja u kojima je bio, danju i noću, kod kuće ili na putovanju, u potaji i javnosti. Neka Allah bude njima zadovoljan, a neka i njih zadovoljnima učini! Zatim su ga slijedili svi potomci nakon predaka svojih, sve do ovog našeg vremena. Njihovim svjetlom rukovode se upućeni i njihovim putem hode. Plemenitog i Darežljivog Allaha molimo da nas učini njihovim nasljednicima. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrijja, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (511)
'Neka niko od vas ne ponižava sebe time što će vidjeti da se u pogledu neke Allahove odredbe (njenog kršenja) ima šta reći, a ne rekne to. Allah će reći: '[ta te spriječilo da to ne rekneš?' On će reći: 'Gospodaru, bojao sam se ljudi.' A On će reći: 'Najpreče je bojati se Mene!'" Prenose ga također Abdurrezzak i Ibn-Madže. Riječi Uzvišenog: "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi." Nakon ovoga zabranjeno je da se govori "Zejd ibn Muhammed" (Zejd sin Muhammedov). Dakle, on mu nije bio otac, iako da ga je posinio. Inače, ni jedno muško dijete mu nije doživjelo punoljetstvo. Od Hatidže, r.a., rodili su mu se El- -Kasim, Et-Tajjib i Et-Tahir i svi su umrli kao djeca. Od Marije Koptkinje rođen mu je Ibrahim, koji je takođe umro kao dojenče. Sa Hatidžom je imao četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Umm Kulsum i Fatimu, r.a. Tri od njih su umrle za vrijeme njegovog života, a Fatima, r.a., je ostala iza njega, umrijevši šest mjeseci nakon njega. Riječi Uzvišenog: "...nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." Izričito tvrde da nakon njega nema "nebijja" - vjerovjesnika, a tim prije nema ni "resula", poslanika, jer je "risalet" specifičniji od "nubuvveta", s obzirom da je svaki resul ujedno i nebijj, a nije obrnuto. O tome postoje mutevatir-hadisi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od grupe ashaba, od kojih navodimo sljedeće: Imam Ahmed prenosi od Enes ibn Malika, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (512) 'Risalet i nubuvvet prekinuli su se, pa poslije mene nema resula,i nema nebijja.' On veli: 'Ljudima je to bilo teško čuti, pa im on reče: 'Ali ostaju navještaji.'" "Allahov Poslaniče, a šta su to navještaji?" "Snoviđenja vjernika, ona su jedan od dijelova nubuvveta."
